Eee jes mi bilo mrsko ponovo poceti, ali mrsko da valja.
Ali vakat je bio jel…
Sve nesto odgadjam…te ljeto, te vako te nako…
Kao sto je vec neko rekao “hip hop je nacin zivota“.
Pa bio je i moj.
Jos uvijek je, ali ne u onom obimu kakav je bio prije normalno, kada sam bio mladji.
Ne idem po partijima,ne hodam gradom u sirokim tolama,dresovima,kacketima okrenutim naopako,sa strane,u koso,na koso…
Vecina nas to vise ne radi.
Ali,zivimo hip hop. To je sigurno.
Danasnji hop se fakat promjenio. Za mene,za nas..moju generaciju jeste definitivno.
Na zalost.
Mozda se i za onu generaciju koja je zapamtila Run Dmc,Public Enemy vec poceo mjenjati sa grupama koje su dolazile,i mozda im se i onaj nacin (koji smo mi upamtili) vec tad cinio radikalan,ali ovo danas…
Cast izuzetcima, naravno.
Od beatova,do lirike, za mene je vise nego neprihvatljivo.
Mjesavina tehno,dancehalla-a i cega sve ne, jednostavno se ne moze nazvati hip hop.
Odbijam prihvatiti to.
Naravno, u svom tom sivilu pojavio se "Helem Nejse" i vratio hip hop gdje mu je i mjesto.
Ali o tome vise price kasnije.
Neki dan otvorim ormar trazeci neku knjigu davno bacenu, po mom sjecanju, bas tu i iznenadim se pravo.
Nadjem kutiju sa audio kasetama! Sto bi reko Big Pun : Yeahhh baby!
Mojoj sreci nije bilo kraja! Taman da imam sta slusat u svom autu kojem je tvornicki kas (mrsko mi ubacivat cd).
I tako u jedno radnicko jutro uzmem nasumicno par kaseta, da imam sta slusat do posla i pravac u vozilo.
Jedna od kaseta Method Man – album "Tical" vrtila se par dana, taman toliko da malo ubijem nostalgiju.
Inace sam tu kasetu "potrosio" u wallkman-u dok sam bio u srednjoj.
Sljedeca na redu za peglanje bila je "Hell on earth" od Mobb deep.
I tamo nekad poslje cetvrte pjesme cujem "klik", pa neke zvukove cudne..glasove u pozadini..i na kraju nase glasove!
Neke stvari koje sam mislio da su zauvijek izgubljene sad sam cuo u svom autu!
Sintisajzer i nase repanje ocam’.
Ko bi reko da ce mi ovo sada znaciti ko da sam nasao milion u zlatu, a ne neku staru ishabanu kasetu.
I ne samo to, bilo je par snimaka sa gostovanja po radio emisijama.
Ovih dana sam u potrazi za jos takvih koje eventualno sadrze neke nase „sesije“.
I ako nadjem, moram ih negdje spakovat dobro. Vraca im se vrijednost.
Mozda vecini koja ovo cita kasete ne znace nista, ali onoj manjini, starim glavama… znaci puno.
Helem nejse, sto bi rekli Stihomir i Gago 🙂
Dakle svi se poslje snimanja prebacujemo u „Labirint“.
Ispred se stvara guzva kako raja pocinje da dolazi, i mi se tradicionalno druzimo ispred, prije ulaska.
Dosta raje izmedju ostalih i Kwonel.
Glupiramo se i slikamo ispred, malo price o mixtape-u i snimanju spota.
Ja vec osjetim nadolazecu prehladu..grlo me vec pocinje da me haba, a ja to jos pogorsavam sa vec, pred nastup tradicionalnim „kiseljakom“.
Ovaj party nije bio maxuz organizovan, zato sto tape nije bio jos zavrsen.
Party je organizovala druga ekipa, a nama je dobro doslo da malo odmorimo.
Cak niko od nas i nije imao namjeru da nastupa ( iako je moje ime bilo na plakatu )
jer nas je vec cjelodnevno snimanje na tri hiljade lokacija opralo da valja.
Svi smo imali svoje razloge.
Jedna od pravo, ali pravo rijetkih situacija kad sam vagao hocu li uopste doci na partiju, a kamoli nastupati.
Ali jos uvijek su partije bile nacin da vidis i budes vidjen.
Jos uvijek je to bilo okupljaliste svih hip hop i rap glava.
Brejkera, deejeva, rajtera, beat mejkera, emceeva…svih kojima je ova igra bila u srcu, furka, ljubav, ovisnost, sta god.
„Lolek i Bolek“ je jedna od pjesama koja je bolje zvucala uzivo nego na snimku.
To je, inace, jedna od prvih „ozbiljnije“ snimljenih pjesama.
Pod tim terminom mislim, na normalan mikrofon i kakvu takvu obradu svega snimljenog.
Produkciju i to.
„Lolek i Bolek“ su snimljeni kod X Durra u kuci, njegov beat, njegov mikrofon, sve.
Da dignem atmosferu odlucio sam se za tu pjesmu, a poslje toga su rime same dolazile.
Moje sjecanje nije bas tako perfektno ali mislim da su rime isle ovako :
„Reci mi kako, sje*o’ si se ziv, a ja te nisam tako…
-….sve puca od mladih nada, rime im sjebada/ u jednoj pjesmi djeca pobiju i pola grada.
Nije tesko se nalozit, al kako lozionu obrazlozit'/ kako drzat se pravog i sve to poslozit“
Na zalost, tu traku nemam sacuvanu i ako je neko, nekim cudom posjeduje, bio bih mu i vise nego zahvalan da mi je dobaci ili upload-uje ma YT.
Da dignem atmosferu odlucio sam se za tu pjesmu, a poslje toga su rime same dolazile.
Raja je vec znala stvar pa su se svi zagrlili i uz Durin beat je pocelo ludilo.
Odjednom su svi izvodjaci skocili na binu i pridruzili mi se.
Bio je tu i Ikon, Dura, SDA ekipa, Zeko, SSP i drugi.
Naravno, plakate i flajere je stampao Riven.
Pravo dobra zajebancija trajala je i poslje par odradjenih traka, bacio sam i freestyle.
Jednostavno atmosfera kad ponese i kad je raja na tom nivou, nisam mogao da odolim.
Uvijek sam volio te „domacinske“ partije.
To je ono kad si ti kao izvodjac i raja koja te slusa/gleda na istoj „valnoj duzini“, jedno.
Onda i prostor gdje stane 200 ljudi dodje ko soba i partija ko neki kucni dernek.
Poslje toga ukljucuje se i Kwonel sa svojim stvarima i poziva me ponovo na binu, pa smo jos tu zadali koju rimu.
Open mic je u to vrijeme bio sastavni dio jedne partije, pa smo i tu dali svoj skromni doprinos.
Za divno cudo, umora je nestalo, zato ce me kasnije stici svo to skakanje po kisi i propuhu, fasovo sam prehladu pa sam 3 dana sebi dolazio.
Uspjeli smo da odolimo bacit rime sa mixtape-a.
Ali svako od nas ih je imao dovoljno, tako da nije bio problem i vratiti se na „bis“, naravno.
Mozda samo steta sto nismo imali kameru da i tu snimimo par kadrova.
Sada je bio red na nas da budemo publika, te smo dali priliku i mladjim izvodjacima da i oni kazu sta imaju.
Nastavili smo u dobrom raspolozenju i poslje nastupa, dj je zavrtio svoje, pa smo se i tu malo razgibali.
Nisi morao imat sat da znas koliko je sati i koliko je neka treba stara.
Oko ponoci se vecina njih razbjezi, one koje ostanu su punoljetne il nemaju zabrane.
Jednostavno.
Jedan od milion razloga, koje sam naveo ili nisam, zasto sam volio ovu „igru“ bio je taj osjecaj koji razumije samo mc.
Drzati mikrofon i biti na bini. Kontrolisati situaciju i zadavat rime.
Plus, u drustvu tako kvalitetnih emceeva dao bi 110% svojih mogucnosti.
Dobri emceevi su ti dali podstrek i voljni momenat da das sve od sebe, da das ono najbolje od sebe, pa bilo to repanje ili podrska u smislu „bekanja“.
Samo mahat’ rukama i davat podrsku, biti dio publike, davalo mi je taj osjecaj pripadnosti kulturi koja nam je dala toliko toga, a nadam se i mi njoj.
Poslje partije cuo sam da su momci koji su organizovali sve ovo dobili od „velikodusnog“ gazde gajbu pive.
Ali skoro svaki „deal“ je bio slican ili gori.
Rijetko kad bi dobio novcanu naknadu, sve se vrtilo oko placanja u picu ili besplatnim ulazima u klub i tapsanje po ramenu.
Ali svi smo znali da to nije bio cilj, vec kasnija prica po forumima i glas raje na ulici. Izvedba na partiji, a ne snimljena stvar u 200 kanala, dojam na "open mic-u", su stvari koje su odredjivala reputaciju jednog MC-a.
To je ono sto je razdvajalo dobru partiju od lose.
Po izlasku smo saznali da je neko Kwonelu obio auto i ukrao kasetofon.
To je pokvarilo raspolozenje i polako smo se razisli.
Jos jedana partija zavrsena, lagano kuci, neko u auto, neko na trolu, neko na tramvaj.
Ostat ce neki tag na sjedistima, mozda i neka rima.
Laku noc emceevi gdje god da ste.
( nastavlja se… )
