“Hej vi reperi sto kopirate Alagu, znate da sam najbolji, da iza toga cvrsto stajacu”
Repo je Alaga u nekim boljim vremenima.Nema mc-a ili covjeka koji ozbiljno drzi do sebe,a da ne zna ko je Alaga.Puno me raje pita za covjeka, ali ja fakat ne znam sta da im kazem.
Od svih ljudi za njega nemam nikakvih informacija.
Ni gdje je, ni sta je.
Zadnji put, prije 3-4 godine sam ga vidio na Grbavici.
Raja ga je cesto znala vidjeti u razlicitim djelovima grada na biciklu kako se voza.
I od ostalih ne mogu izvuci nesto vise.
Vecina ovih “starih glava” ima iste ili slicne informacije.
O glasinama i mahalskim pricama necu uopste da pricam.
Sve te neprovjerene price ne zelim da spominjem ovdje.
Ako neko ko cita ovo zna vise, volio bih da me kontaktira.
Kako god bilo, ni jedna prica o sarajevskom rap-u ne moze niti smije proci a da se taj covjek ne spomene.
I oni sto ga ne vole (ako takvi uopste postoje) ne mogu mu osporiti trag koji je ostavio ne samo na sarajevskoj, nego i na BH hip hop sceni.
Od partija u “Radniku” do partija u CDA, Alaga je ostavljao jak dojam na publiku.
Njegov stil (koji je neodoljivo podsjecao na dmx-a) agresivan, energican stajao mu je savrseno.
Zato je i pravio odlicnu atmosferu kad izadje na binu.
Naravno, cast ostalim ljudima u njegovoj ekipi, ali bez njega grupa ne bi bila to sto jeste.
Bas se Keno neki dan osvrnuo na tu cinjenicu, nevezano za Alagu.
Neki ljudi jednostavno ostave takav dojam, ostave trag.
Pa kada se desi da napuste grupu iz bilo kojeg razloga, raja vise “ne dozivljava” pjesme (bez obzira koliko mozda one bile i bolje) tih ljudi, onako kako su kada je taj pojedinac bio u njoj.
Imali smo odlicne odnose sa DaBlaunt grupom.
Nikad nije bilo trzavica i neslaganja i onom kratkom periodu kada smo se vidjali na skoro svakom partiju u to vrijeme.
Na jednom od brojnih partija u CDA su cak “lobirali” da mi nastupimo prije njih, jer je doslo do nekih nesporazuma oko ucesnika i reda nastupa.
Oni su velikodusno ustupili svoj red nama. Hvala im na tome.
Kakav je bio na sceni, takav je bio i van nje.
Bez dlake na jeziku, otvoren i spreman pomoci u svakom trenutku.
Stajao je iza svake svoje rijeci u svakoj pjesmi, sto se ne moze reci za vecinu mc-a,kako u to vrijeme tako i danas.
Alaga je imao uticaj na puno raje,ali i na mladje generacije koje su dolazile.
I to je, po meni, jedna od najvecih odlika jednog mc-a.
E tu sad dolazi ona moja prica o uslovima koje smo imali u to vrijeme.
Smatram da bi Alaga bio jedna od vodecih uloga u BH hip hopu, a sigurno i sire.
Bez sumnje da je on to bio i u ono vrijeme, ali uz mogucnosti kakve postoje danas to bi sigurno bilo na vecem nivou.
Doduse mi smo u to vrijeme bili rahat od ovog pederluka i svemirskog repa koji je uzeo maha.
Malobrojni emceevi koji su drzali tu liniju, ostali su pregazeni od pojedinaca koji su se posrali po hip hop-u.
Od furki i oblacenja koje bi se i pederi odrekli, do pjesama koje nemaju smisla ni njihovim lobanjama, a kamoli ljudima koji to slusaju.
E zato je Alaga jedan od onih koji bi dobro dosao hip hop-u u danasnje vrijeme.
Djelovao bi ko pencilin za ovaj virus koji se oslobodio.
Zarezao bi Alaga na krom i to bi bilo dovoljno da se razbjeze.
Gdje god bi njegovo ime “osvanulo” na plakatu znao si da ce ti prostor biti solidno popunjen. Raja ce doci. Jer je raja uvijek znala prepoznati pravo.
Ljudi su dolazili da cuju kvalitetnog mc-a,dj-a… bez obzira na to dali ga poznaju ili ne.
“Zivot za HipHop”, “Markane”… i mnoge druge bile su dovoljan razlog da se ode na partiju i povede sto vise raje.
Vrlo brzo bi tu svoju energiju prenio i na publiku i onda bi manje vise znao nastat haos.
Atmosfera koja se fakat ne moze opisati dok se ne dozivi.
Par snimaka je prezivjelo i cak se mogu “iskopati” na YT.
Ipak, bilo je nesto sasvim drugo dozivjeti to.
Damir a.k.a Dj James Bong bi cesto vrtio, Dj Ahmaad, Dj Kuli High sa Dobrinje takodjer.
Dosta kvaliteta na jednom mjestu, bio bi merak uzeti mikrofon kada si imao takve dj-eve iza ledja.
To je bila posebna vrsta ljudi, bar u to vrijeme.
Zivi se nisu culi. Dodju sa svojom opremom, sa svojim plocama, ruksacima…pripreme sve to u tisini, da covjek i ne primjeti da su tu.
Znas da su u kuci kad se prolomi neki poznati beat i vec uhvatis sebe kako klimas glavom sa ostalom rajom oko sebe,
Il satro kuliras, a nogice ti se same pomjeraju a rukice idu po navici u zrak.
Poseban dio je bio samo pripremanje za partiju.
Cjeli dan landranje po gradu, obilazak milion malih loga prije same veceri.
Jos ako se kupi kakav komad odjece il obuce…da se malo pronosa, uz ljubomorne poglede ostalih “repera”.
Ima li bolje prilike da se pokaze novi kacket ili dres od partije?
Nema pasa, nema…
Ako se desilo da ne nastupas uvijek bi neko obezbjedio “VIP” propusnice.
Sve je to bilo uzajamno.
Kako god, ekipa je uvijek visila ispred mjesta nastupa. Ispred ulaza.
I izvodjaci i oni koji su dosli da gledaju/slusaju.
Nekad su nastupi pocinjali i ispred, onako spontano, pa bi se to sve kasnije prenjelo na binu.
Uvijek su se znale formirati grupice raje, u zavisnosti ko je s kim dosao,ali kad bi neko bacio neku rimu brzo se formirao krug.
Prosjek raje koja su dolazila na partije bio je 20-21. To je bila vecina, hajmo reci.
Osim njih bilo je puno “starije” raje (25-28)
Kako god, u rijetkim situacijama ako je i bilo puno mladjih, znao bi poslje 23 sata.
Vecina djecurlije bi vec bila u kuci, a malobrojni bi bili u punom trku ka istoj.
Imao sam srecu da sam bio dio scene u to vrijeme, tako da je bilo fakat rijetko da prostor iza 23 bude polu-prazan. Kasnije su se te brojke uveliko promjenile.
Pisat cu o tome nesto opsirnije kad dodje na red.
Za ozvucenje si uvijek mogao nesto reci,ali za muziku koja se pustala nikad.
Ozvucenje je uvijek bila boljka, nekad bolje nekad losije, ali uvijek je bio neki problem sa ozvucenjem ili mikrofonima
I veliki M.O.P je iskusio to u klubu “Cinemas”(bivsa Sloga) kada su gostovali u Sarajevu.
Neznanje ljudi koji su bili zaduzeni za ton,kvalitet opreme, neko bacio suhu jebaga.
Bilo je puno mogucnosti.
Nisam jednom bacio mikrofon, reko dj-u da smanji beat i onako nasuho repo.
Ili drzis mikrofon u ruci reda radi, ali ga ugasis i nastavis svoje.Od huje sve.
Ne kazem da je to bio uvijek problem, ali desavao se vise nego cesto, pa je pitanje “kakvo je ozvucenje bilo?” postalo prvo koje se postavljalo, pa tek onda “kakav je bio nastup?” i sl.
Godine koje su dolazile malo su promjenile sto se tice toga.
Pomenuti period zatisija dosao je kasnije jos vise do izrazaja.
Vecina te generacije se bacila na studiranje, trazenje posla i sl.
Nekako je hip hop pomjeren u drugi plan.
Nisam ni ja bio izuzetak.
Ganjao sam uporedo fax i poso, pa sta upali.
Kasnije mi je ocigledno para bila draza od knjige tako da sam se potpuno posvetio zaradjivanju “svog dinara”, kao i ostala dvojica.
Senad je upisao akademiju i ozbiljno se posvetio tome da je i zavrsi.
Irfan je prije nas svih vec radio, tako da je vec bio “svoj cojek”.
I dalje smo landrali zajedno, i dalje smo posjecivali partije, ali ja sam ostao solo sto se tice repanja.
U nastavku pisanja, pokusat cu se fokusirat i posvetit cjele odlomke nekim odrzanim partijama u periodima prije ovog “zatisija”.
Ovako sam samo pokusao pribliziti atmosferu koja je bila oko ovih okupljanja i nastupa.
Stilove koje smo furali i uzore koje smo imali.
Ljude koji su ostali u mom sjecanju i njihove nastupe koje cu pamtiti kao i vecina moje generacije.
Haj sad spavanje, do novog citanja.
(nastavlja se…)
