"Jen’ dva, jen’ dva…sta je? Ne znas brojat vise?"
Cjeli dan mi je ta rima u glavi.
kad sam tu rimu cuo,prevrno sam se sa stolice.
Cesto se sjetim toga, moram pitat Adnana kako se tacno zove momak koji je "sklopio" tu rimu.
Tako jednostavna a efektna.
Dobro, mozda je neko i ne bi nazvao rimom al’ necemo cjepidlacit.
Eto, ko kaze da je fejs zlo?
Doduse, u vecini slucajeva jeste,ali ovih dana mi pomaze da kontaktiram neke ljude koji bi mi pomogli da "uvezem" par dogadjaja i situacija.
Plus sto je neko postavio staru sliku grupe DaBlunt.
Alaga, Resho i Adnan.
Slucajno sam naisao na nju i obradovao sam se pravo.
Djelic starih dobrih vremena. Djelic istorije.
Kamo srece da ima vise sacuvanih slika i tonskih zapisa iz ovoga perioda.
Shtela je obecao da ce postaviti par slika na sajt, jos ga cekam za to.
E kad smo vec kod Shtele.
Sretnem ga prije par mjeseci u opstini stari grad.
Istog momenta kad smo se pozdravili ispred ulaza, tako me prenese ko da cekamo da udjemo na partiju.
Znate ono, kad volite vidjet odredjene ljude jer vas podsjete na neka bolja vremena.
E takav je slucaj sa Nerminom a.k.a Shtelom . Covjek je hodajuci hip-hop.
Skoro da i ne postoji party na kom taj momak nije bio. Ko god da je organizovao.
Dodje da podrzi. Za razliku od nekih, Shtela se nije promjenio ni sekunde.
Uvijek spreman za pricu, uvijek pozitiva, uvijek Shtela.
Njega ne moram pitat hoda li jos po partijama. Odgovor se zna.
I tako sjedim, gledam ove stare flajere i slike…evociram uspomene na nas prvi susret.
DaBlunt organizuje partiju u klubu „Kaktus“ na Skenderiji.
Sacuvao sam flajer do dan danas.
Njega i jos par njih mozete pogledati na nasoj fejs stranici Juniorz Familia 1995.
Nesto smo dvije-tri noci prije landrali po gradi, gubili vrijeme (kao i uvijek) kad odnekud naleti Adnan (Rza) iz DaBlunt-a.
Rece da prave partiju pa ako bi htjeli nastupati bujrum.
To se pitalo reda radi, odgovor se znao.
Proslo je par dana, culi smo se telefonom da se nadjemo i preuzmemo odredjen broj flajera da mozemo podjelit raji.
Jest kume moj, ko je nastupao taj je i djelio flajere,ljepio plakate.
Izuzetak su bili mladji koji su spremno prihvatali taj posao, u zelji da ce ih neko od starije raje kasnije pustiti da bace koju rimu na partiji. U vecini slucajeva zelja im se ispunjavala. Imali su vise srece nego mi koji smo molili starije da nas povedu u „BB“ diskoteku.
Kada smo dosli i preuzeli flajere tu su nas obavjestili i kada je proba i okupljanje.
Od robne kuce (sada BBI) do „vjecne vatre“ svi flajeri koje smo imali su „planuli“.
To je i kasnije bila poznata ruta za djeljenje takvog materijala. Sigurica.
Gdje drugo podjeliti flajere nego na udarnom mjestu gdje hodaju sve „vrste“ ljudi.
Od sminkera do klosara, svi su to htjeli vidjeti i biti vidjeni.
Kao i danas. Mi smo koristili tu cinjenicu maksimalno.
Klub „Kaktus“ nije imao binu, tako da je raja napravila krug oko izvodjaca.
Prvo su brejkeri imali svoj dio i kao i uvijek ostavili su nas bez daha svojim vratolomijama. Sjecam se da nije bilo nikakve druge podloge osim betona i onih njihovih kapica. Tako dobrih poteza da covjek ne bi zalio da samo oni nastupe.
Brejk se mogo vazda gledat, a da ti ne dosadi ni nakon sat vremena.
Onda su na red dosli emceevi.
Kombinovali smo vec uhodane pjesme i freestyle, emceevi su se brzo smjenjivali, mikrofon je isao od ruke do ruke.
Alaga je otvorio open majk kao i svaki domacin.
Uvijek srcan, ulazio je u svaki nastup maksimalno,pun energije.
Njegov glas je bio dovoljan da raju "digne na noge".
O njemu cu svakako detaljnije pisati u nastavcima.
Atmosfera se vec pocela zagrijavat.
Nastupi uzimaju maha. Dj „ubada“ beat za beatom.
Prikljucuju se i ostali. Resho,Adnan, pa onda Irfan, Senad…
U jednom momentu jedan celo dolazi na red i pocinje zadavat.
Krenuo sam nakon odredjenog vremena da mu uzmem mikrofon,ali on izgleda nije imao namjeru da odustane jos.
Vidi ga, kontam…ko da se rodio s njim…popusti malo brate.
Iskljucio se za cjeli svijet, kao u nekom transu.
Skoro pa da sam mu i oteo mikrofon.
Sad je na mene red da malo prisvojim krom i „prosirim“ svoj nastup.
I mene je krenulo, sad vidim da to celu pocinje da nervira…i tako sve u krug.
Primjetio sam da se atmosfera zagrijala do usijanja, a sudeci po reakciji publike oni nisu imali nista protiv sto se on i ja bukvalno otimamo za mikrofon.
Toga smo valjda u jednom momentu prestali biti svjesni i on i ja.
Rima za rimom, noseni beatom koji je odzvanjao klubom.
Ne znam koliko je vremena proslo kad je dj jednostavno zasutavio plocu, a mi smo nastavili i bez beata.
I imam osjecaj tako bi do sabaha, da nas raja nisu prekinula, skoro pa rastavila.
Pruzamo jedan drugom ruku uz ono „Shtela-Johnny“ i dj vec grabi svojih pet minuta, a mi skacemo uz poznate zvuke Cypress Hill-a.
Pokusali smo i mi koji break potez,al su nam to uveliko otezavale teske cizme,siroke tole i debele jakne.
Kasnije smo bili vise u tome tako da smo znali solidno izvest par varijanti.
Ucili smo od najboljih.
Toliko godina kasnije smo se sretali na nastupima, da sam davno prestao i da brojim.
Eto, tako upoznah i Shtelu.
Pravo je cudo kako nemamo ni jednu zajednicku pjesmu snimljenu, i nadam se da cemo to promjeniti.
Dok nismo osjedili kume da imamo jedan feat kvalitetan.
Nemoj mi se nista smijat Nermine, znam da citas ovo.
S nama je na party dosao i jos jedan jaran Edo. Zajebant prve klase. Vazda nasmijan i raspolozen.
Usput smo odvukli jednog momka kuci, a Edo se u jednom trenutku okrenuo na sjedistu i mrtav hladan upitao „a odakle si ti SHABANE?“
Mi ostali smo popadali od smjeha.
Eto, za mnoge koji su me pitali odakle to.
Kasnije sam to cesto koristio u pjesmama kao naziv za nekog levata…glupana.
Suprotnom onom sto je naziv „Shaban“ znacio prije rata.
Pricat cu i o tom nazivu opsirnije, kada dodje red na to.
O tom po tom, sto kazu stari.
Poslje toga Edo mi je stalno govorio da mora uzeti procenat od svake pjesme u kojoj spomenem rijec „Shaban“.
Preziva se Alic, pa ga je Irfo prozvo Alic-budalic.
Eo Edo brate spomenuo sam te, ako ti je to neka utjeha J
A procenat ce morat sacekat do sljedece isplate za album.
Sve znas.
I tako se zavrsio jos jedan party, a mi zadovoljni bogatiji za jos jedno iskustvo i brojna poznanstva koja traju hvala Bogu i dan danas.
Gledam na sat i ne mogu da vjerujem da je vec 3 u jutro.
Polako privodim kraju ovaj dio…
Laku noc HipHop nacijo gdje god da si…
(nastavlja se…)
