Dosao sam do faze da moram baciti na papir neku skicu.
Cisto da mogu posloziti dogadjaje hronoloski, a i da se osiguram da ne preskocim nesto bitno za ovu moju „elektronsku knjigu“.
Zamolio sam prijatelje koji su i sami bili sudionici ovoga, da me podsjete ako primjete da sam nesto zaboravio ili ispustio neki detalj.
Sudeci po njima, za sad mi dobro ide.
Bude pitanja od raje tipa znam li ovog ili onog. Neku grupu koja je navodno bila tad i nastupala.
Iskren da budem, ne mogu se ja sjetiti svakog Embe,Bimbe,Hajre i Bajre koji su prodefilovali po nastupima, ali u vecini slucajeva sam siguran da neki pomenuti nisu uopste bili na mjestima na kojima se tvrdi da jesu. Kako sam vec rekao pisem koliko se sjecam. Spomenuli su grupu „TNT“ i sjetio sam se da su nastupili na drugom partiju u „Radniku“. Znate oni sto su imali pjesmu „Stari grad“.
Kasnije se to ime promjenilo u „Kult“.
Mogu pogrjesiti u imenima, koja su mi uvijek predstavljala problem za zapamtit.
Sreca da ih skoro sve pamtim po nadimcima. Ne mogu se sjetiti svakog detalja, na kraju zato ce mi i posluzit moja raja da mi „osvjeze“ pamcenje.
Za neke spomenute znam da se na silu trpaju u taj period,za neke opet znam da su bili tu kao publika, ne kao izvodjaci. Prilicno sam siguran u svoju memoriju, tako da sam odstupanja sveo na minimum.
Da se razumijemo odmah u startu.
Nije uopste bitno kad je ko poceo ili kad je gdje ko bio.
Bar za mene nije. Ali kad vec pisem ovo nastojim biti sto precizniji, sto tacniji.
Nista vise. Opet ako nisam nekoga spomenuo, to je vjerovatno zato sto ga u to vrijeme nisam poznavao licno, i vjerovatno ce doci na red jer pisem hronoloski.
Ne bi valjalo da sve nabacam u jedan dio vjerujte.
Sto se tice nastupa u „Radniku“ to nam je bio zadnji nastup.
Nismo se vise vracali tu.
Nismo prisustvovali kada je kasnije nastupila grupa iz Beograda,kojoj namjerno necu spomenuti ime.
Licno smatram da je dovodjenje te grupe i njihovog frontmena koji je otvoreno velicao ratne zlocince kako kroz pricu, tako i jednoj pjesmi koju im je posvetio, velika sramota.
Al to ide na dusu onima koju su to organizovali, ne nama.
I poslje se desavalo da se ugoste ljudi koji su javno pljuvali po gradu, pa pojeo vuk magarca. Ipak,to je stvar principa i muda. Zavisi od slucaja. Al svakom svacije.
Jako mi je vazno sto, koji god slucaj bio, moja grupa i ja nismo imali ucesca u tome,ni kao izvodjaci ni kao publika. Spomenuo sam ovo cisto zbog pitanja koja su mi raja kroz razgovor o ovom postavila ili „provukla“ kroz usi. Cisto da neko ne pomisli da se pravim lud, ili da sam „slucajno“ zaboravio to.
Naravno da se sjecam toga, ali htio sam da to ostavim iza sebe, kao sve nebitne stvari u zivotu.
I sa ovim sam zavrsio pricu sto se tice ovih dogadjaja.
Kino „Radnik“ je bila prekretnica.
Za vecinu grupa i emceea u to vrijeme.
Najavili su novu eru kako sarajevskog, tako i bh hop-a.
Stvari su podignute na veci nivo i od tada je sve krenulo uzlaznom putanjom.
Izmedju „mali milion“ partija poslje organizovanih izdvojit cu neke, jer stvarno nema smisla da vas maltretiram sa svakim pojedinacno odrzanim.
U tom periodu spomenuo bih partije koje su se odrzavale u „Kinoteci“ u blizini kina „Bosna“.
Sto smo udarili po kinima drama.
Ali tako se zalomilo, sta da se radi.
Organizovao ih je Elvir (G-ex) uz pomoc svoje ekipe DaBlunt.
Dj James Bong je vrtio.
Dosta brejkera se pojavljivalo na tim nastupima, i vecinom su te partije bile zatvorenijeg tipa.
80% publike su bili emceevi,dj-evi,brejkeri,graffiti artisti…
Iznad ulaza u „Kinoteku“ je neko od njih odradio graffit na velikom platnu.
Izgledalo je pravo mocno.
Prostor nije bio velik i do pocetka nastupa bilo je puno do ulaznih vrata.
Uvijek su mi takvi skupovi bili drazi.
Nekako je atmosfera bila puno bolja…domacinska, sto bi rekao moj drug.
Nije svaki party bio namjenjen nastupima.
Nekad je to bilo samo pustanje muzike,ali u neka doba nadje se mikrofon i tako to krene.
Brejkeri zalome po podu,a onda se i mi ukljucimo.
Krug se napravi za sekundu.
Neki od nas su pokusali i da brejkaju na pocetku, pa je prava sreca da nije bilo razbijenih glava,ledja i ostalih dijelova tijela.
Open majk je bio cesta opcija na takvoj vrsti okupljanja.
Zado je ko je htio ili u tom trenutku bio raspolozen za to.
Spontanost je nesto sto se podrazumjevalo u tim godinama.
Bong je imao odlican set, i vec nas je „kupio“ nakon par stvari tako da je cjela „Kinoteka“ bila na nogama i skakala u ritmu.
Da ti inspiraciju neki beat, i freestyle ide ko podmazan.
Pa se znalo desit da mi ovakve i slicne rime „izlete“ iz glave :
„Da Mista je u kuci, znas kol'ko je sati/ mojne suplju meni, kuci pa to tati….“
Ili,
„Juniors Crime kad ti kazem..pravo jaka grupa/ dovoljna rima il dvije svaka vlazna je rupa….“
Takvih rima je bilo na bacanje,i uvijek bi neko izvalio neku nebulozu il bi ubo s dobrim lajnom pa bi i raja u zavisnosti kako je ispalo, tako i reagovala.
Nekad sam znao i oplakat od smjeha kako bi neko sastavio tako dobru rimu, sa saljivim prizvukom.
Bilo je fakat svega.
Neko mi je onda dodao taj epitet „freesylera“, a ja sam jednostavno volio zadat krom uz beat, pogotovu na nekom nastupu cak vise nego da odrokam cjelu pjesmu.
A gore pomenuta okupljanja su bila i vise nego dobra prilika za takvo nesto.
Komunikacija sa rajom je pravo bitna.
Koliko zavisi od emceea kakva ce biti atmosfera,nista od toga ne moze biti ostvareno bez raje koja sve to prati.
Ako sam ja udarna igla u tom momentu, raja je projektil koji treba da reaguje.
Da eksplodira…sta god.
Ako to izostane, smatram da se nastup moze smatrati neuspjesan.
I tada kao i sada, bilo mi je bitno da svi koji slusaju sta imam da kazem i razumiju sta govorim.
I tada kao i sada, imate ljude koji se bukvalno kriju iza svog flow-a.
U sustinu nemaju sta reci ili sipaju takve nebuloze da to onda vec moze slusat neko dobro nagudriran.
Naucio sam da slusam sta neko govori, a ne kako to govori.
Mnogi od njih su bili klasicni studijski reperi (necu reci emceevi)
Takvi su funkcionisali samo u studiju, dok su u rijetkim situacijama kad je trebalo da sve to pokazu uzivo, znali zakazati.
A i kako bi ti bilo drugacije kad se snima iz 120 kanala, a uzivo dise na skrge jer treba to sve „izvuc“ na kromu. Kurko kume. Ne ide.
U godinama koje sljede broj takvih se osjetno povecao.
Sreca,u pocetcima ih je bilo pravo malo.
Zato sto je vecina nas prvo isla sa nastupima,a onda (ako je bilo srece) sa snimljenim stvarima.
I opet ostaje taj zal za uslovima,ali jebi ga.
Interesantno je bilo da sam tada mogao nabrojati desetak razlicitih stilova.
Cak sam neki dan nasao puno teka sa rimama.
U potrazi za inspiracijom i u nadi da ce me te nadjene stvari podsjetiti na neke dogadjaje koje sam eventualno zaboravio spomenuti i ispricati.
Cjelu noc sam proveo citajuci to. Kao da sam uz sve to nasao neku masinu koja me je odvela u to vrijeme. Bilo je tako stvarno.
Rime su bile…pa bilo je svega. Na svakom listu uz njih i naravno neizbjezni crtezi i potpisi.
Neke rime stvarno nikad ne bih ponovio.
Neke djecije pravo, neke apstraktne bez veze s mozgom…
Ima ih svaki mc na pocetcima.
Ispod ili iznad teksta sam pisao „ide uz beat“ tog i tog izvodjaca/grupe…uz napomenu
„Ako nadjem beat“.
Sad je to smjesno,jer sada mozes otici na YT i za 3 sekunde naci pjesme svog pra-dede uz tamburu, plus svaki remix.
Cak sam imao jednu fazu Too Short-a i njegovih bezobrazluka.
Za mladje generacije koje ne znaju ko je, nek ga potraze na YT.
Ali o tome puno kasnije, vidjet cu hocu li to objavljivati.
Mogu nesto i za sebe da ostavim. Ha ya.
(nastavlja se…)
