Price stare skole 6.dio

Jos jednom Sretna nova 2013! Puno zdravlja i srece!

Zdravi i zivi i uz brdo brzi sto kazu stariji i iskusniji.
E sad, nemam pojma sto su ovo znali reci.

Valjda je nekad nekog medzed zaganjo “niz brdo” pa ovaj jedva osto ziv i tako ostala ova zanimljiva narodna.
Nadam se da ste se dobro odmorili, bacili dernek u krugu svojih voljenih ili nepoznatih,da vam je bilo dobro kako god i da ste spremni da u novoj godini date sve od sebe da bi je na kraju smatrali uspjesnom.

Bacili kuc sa flasama,plastikanerima,buradima i zazelili jedni drugima sve naj u novoj 2013.

Za svu raju koja radi naporno da zaradi svoju markicu da je moze potrosit za svoj cejf.

Za sve one koji se bore, zelim sve najbolje i puno zdravlja. Ostalo ce doci.

Bolesnim zelim sto prije da ozdrave, kokuzima da dodju do para.
Ali svima u prvom redu zelim ZDRAVLJE !

Pored svih ovih zelja, jedna jos uvijek “tinja” u meni.

A to je da se sva ova raja ponovo skupi na jednom mjestu u obliku jedne partije,pa da zadamo ko nekad. Koliko je to izvodljivo druga je prica, ali nije i nemoguce.

O tom po tom.

Puno raje mi je dalo podrsku za ove price i ovim putem im se ponovo zahvaljujem uz obecanje da cu dati sve od sebe da pisanje bude redovno i da ovaj blog bude “svjez”.

I meni je to u cilju, jer mi je zelja da prenesem sto vise stvari na “papir”.

Naravno, koliko mi obaveze budu to dozvoljavale.

Svakako posjetite nasu grupu na fb “Juniorz Familia 1995” gdje mozete naci sve informacije o novim projektima, baciti komentar na pjesme,spotove i na ovo moje pisanje. Bujrum u svakom slucaju.

Al da ne duljim, nego da nastavim sa pricom.

Samo da nadjem lulu…

 

1998-a godina.Drugo okupljanje u kinu “Radnik” je bilo jos zanimljivije.
Bilo je jos bolje organizovano i doslo je jos vise raje.

Preko mog starog upoznali smo se sa SFOR-ovcima koji su uredjivali casopis “Mirko” u svojoj bazi u Butimiru. Bili su pravo zainteresovani za nasu pricu,tako da smo ostali kod njih dobar satak. Mogli smo ostati cjeli dan i jos ne bi ni naceli sta smo sve imali da kazemo.
Dok je prica trajala, pozvali smo ih da dodju kao nasi gosti na party, a oni su to sa odusevljenjem prihvatili.
Bio sam, da upotrijebim jednu fensi rijec, pravo skeptican da ce se uopste pojaviti ali hajd.

Prije okupljanja isla je, sada vec redovna, emisija na radiju “Zid”.

Vec su isli pozivi za raju da dodje u sto vecem broju i da pokaze sta zna.

Ili da dodje kao publika i pruzi podrsku mladim reperima,brejkerima i dj-evima.

Tu noc je gostovala grupa “System” i atmosfera je bila ekstra.

U neka doba zavrtila se vec pomenuta pjesma “Revolucija hip hop-a” i islo se uzivo sa pozivima u program.

I onda je poceo belaj.

Puno se ljudi naslo uvrjedjeno s tom pjesmom.

Da budem precizniji, puno rokera,metalaca i pankera.

Tad se vodio taj neki, hajmo reci “tihi” rat izmedju “nasih” i “njihovih”.

Nerijetko je starija raja nosila makaze i kad god bi naletil na nekog nesretnika koji se oblacio makar slicno kao oni, ostajao bi bez duge kose.

Jednom smo mi u skoli zakuhali sa gore pomenutim,dosla starija raja da obavi svoj obred ali sve se zavrsilo dobro. Metalci su doveli svoju stariju ekipu i sve je bilo spremno za jedan kvalitetan okrsaj.

Razmjenilo se par saka i tabana, poletio koji roker kroz zrak do obliznjeg zida i to je to.
Moram reci da smo tad imali jaka ledja.

Dosao je Senadov brat sa svojom ekipom s Jezera. Vecina njih je bila u grupi “Double action”.

Sad su svi ozenjeni imaju djecu. Vidim par njih na utakmicama ali strogo porodicno.

Posao su zavrsili brze nego sto su uletili u skolu. Posutali su protivnike iako su ovi na kvarnjaka doveli jos raje.

Jedan se toliko prepao da se sakrio iza neki djevojaka koje su se tu zatekle,
Meni ga bilo zao i napravio sam se da ga nisam vidio.

Kasnije mi je bilo krivo,jer se prije toga kurcio za pricu al kasnije nas je zaobilazio u sirokom luku tako da nam vise nije bio zanimljiv.

U srednjoj nismo bili kurceviti previse, bar nismo prvi trazili belaj.

Belaj je trazio nas,al ko god bi krenuo dobio bi po nosu ili je na vrijeme bio upozoren da “ne cacka mecku”. Poslje toga par gurkanja ali nista strasno.

 

Al da se vratimo emisiji na radiju “Zid”.

Helem, ja se javljam u program kazem dobra stvar, i kako se mi ostali bas “vidimo” u pjesmi.

Uputili smo pozdrave jedni drugima,sjetili se proslog partija i razmjenili brojeve telefona uzivo u programu. To je bila greska. Dje ces davat svoj broj telefona tako, al gotovo bi.

U to vrijeme radio “Zid” je bio na vrhuncu. Dosta raje je slusalo,  popularnost “zida” bila je fakat velika.

Samo sto sam spustio slusalicu zvoni mi telefon.

Nepoznat glas u stilu “Vidjet ces ti za to…”, “Sta ce te vi reperi”… vako nako..
Upitan da se predstavi, lik je samo spustio slusalicu.

Zovem ponovo radio, i ponovo sam u programu.

Sad mi je to tako djetinjasto i glupo, ali reagovao sam valjda ko svaka “uzavrela” krv mojih godina.

Prozivam tog lika da dodje na dan partija ispred, ako ima nesto da kaze da rijesimo to oci u oci.

Naravno da niko nije dosao.

Nekako smo i prizeljkivali da dodje sa svojim “metalcima” kako smo mi to zamisljali, pa da razmjenimo koji stos.

Naravno, i bez toga su gubili “bitku” na ulicama.

Hip hop je uzimao maha, i sirio se takvom brzinom da smo i mi to jedva stizali.

 

Dosao je i dan partija.

 

Oko 18 smo vec bili dole.
Na probi zajebancija sa Cehom, Fedjom, Sehom.
Kasnije su dosli Alaga i Adnan.

Upoznajemo Jump-a i Zo-a. Momci su dosli cak iz Visokog da prisustvuju partiji.
Nastupili su i momci iz Hrasnice. Grupa se zvala “Xtreme”.

Dok je proba trajala druzenje se nastavilo uz listanje hip hop casopisa kao sto su "Source", "Wibe", "XXL" i tako dalje i tako blize.

Volio bih da se neko od njih javi i mozda me dopuni u nekim detaljima, ako ga sjecanje sluzi.

Tokom godina izgubili smo kontakt, iako smo isli i kod njih na jedan party na kojem smo bili gosti u Hrasnici.
Fedja (fearzone) imo je uzrecicu “isjecu te”.

Dok nismo skontali da to nije namjera vec postapalica bilo je malo napetosti.

Jer kad ti neko tako nesto kaze, normalno da ga drzis na oku i distanci.

Ovaj put smo mi donjeli kasetu sa svojim instrumentalama, tj. Irfo je donio original (!) kasetu sa "Nuthin’ but a ‘G’ Thang” instrumentalom Dr.Dre-a.

Al sto je pustana dobra muzika to se ne zaboravlja.

Posebno mi je ostala Rakimova traka “New York” urezana u sjecanje.

Pod se tresao pod basom i stihovi koji su kidali prostor.

 

“And mcs and graffiti artistes who use walls and subway trains for marquees

We go back to b-boys, breakdancing, breakbeats and it ll never cease and on that note ..We say peace“

 

Osim naravno Dj Ahmaad-a, set za moju dusu je mogao kasnije ponoviti samo Caminho.

Nasi SFOR-ovci su se pojavili na vrijeme, uredno plativsi karte i ljubazno odbijajuci da udju dzabalesku. Svaka cast.

Slikali su nas i „ubacili“ u jedan clanak.

To cuvam ko oci u glavi. Ispod slike su napisali pogresna imena,al nije bilo bitno.

Predpostavljam da su im neki kvarnjaci na pitanje kako se zovu momci koji su sad na bini, oni dali svoja. Bem ih u lobanje bezobrazne J

Ceha je baco kasnije neke rime na francuskom. Moram priznat da je odlicno zvucalo iako nisam razumio ni jednu rijec.

Kad smo mi dosli na red, Senad je napravio kolut naprijed i tako uletio na binu.

To je podgrijalo ionako dobru atmosferu.

Kontakt sa publikom bio je predobar, znali smo se nadopunjavati usred pjesme, dobacivat jedni drugima.

Pa se znalo desiti da, dok ide refren ili neki prostor gdje se moze ubacit koja „vanredna“ rima, prozove se neka osoba ili grupa prisutna.

 Ali ne u nekom negativnom kontekstu,tek stari „repovi“ i navika koja se vukla jos iz doba prepucavanja sa rimama na ulici. Svi ko jedan i svi za jednog jedan za sve. Ako je ovo bio san,nisam se zelio probuditi.

Poslje smo Jump-a i Zo-a odvukli u Visoko sa Irfinim bijelim golfom „kecom“.

Momci su nam bili zahvalni a nama je to bio jos jedan izgovor za landranje.

I to je bila pustolovina za sebe.

Od toga nastupa pa sve do danas nosim sa sobom flasu kisele vode.

Vidjeli ste vecinu emceeva kako u ruci nosa neku tekucinu u casama i flasama.

Za neke furka, da mogu posipat sebe i raju koja ih gleda, za mene cista potreba.
Cesto mi se na takvim manifestacijama susi grlo, tako da mi kisela dobro dodje da „podmazem“ glasnice.

Cesto smo se znali zajebavat zbog toga.

Johnnyu ne moras nista placati, samo mu nabavi gajbu kisele i sve udure.

Eh da…kad smo vec kod toga, odoh pokvasit grlo pa nastavljamo uskoro.

 

(nastavlja se)