Eo sjeo da nastavim sto sam zapoceo.
Gledam ovaj snjeg sto pada, i kontam nevjerovatno kako lete te godine.
Neko ce rec : “-jel to morao snjeg past pa da skonta“, ili „ne lete samo tebi shaba…“
Al fakat brate, ko da je jucer bilo kad smo „landrali“ po gradu,skakali po raznim partijama,zivjeli punim plucima i imali hip hop 24 sata na pameti.
Napisao sam u tom periodu vise rima,nego za cjelu godinu skolskog gradiva.
Nije imalo gdje stat.
Samo je na svesci pisao predmet,a u njoj rime i crtezi na svakom milimetru slobodnog prostora na papiru.
Ni brige ni pameti sto neki kazu,al jebaga.
Dosta stvari mi nije bilo bitno u zivotu. Nisam se zamarao glupostima kao sada.
Nisam se pravdao nikome za svoje postupke.
Nisam se mucio da sebe predstavim ljudima u sto boljem svijetlu.
Za to sam imao papir i olovku. Kao sto i danas to radim.
Puno manje nego prije,ali ipak radim.
Ono sam sto jesam. Kao osoba i ono sto prenesem na traku.
Svako ko me zna ili ne zna, ima dvije mogucnosti.
Da slusa ono sto imam reci ili ne.
Da prihvati ono sto jesam ili ne prihvati. Jednostavno.
Sada sam stariji,jbga ne nosim siroko ni dukserice,ni kackete.
Neko me jednom pitao kad mislim „okacit mikrofon o klin“ s obzirom da su se promjenili prioriteti u zivotu. Od posla do nekih drugih obaveza,sto je tacno.
Nisam bas siguran ko je to bio,al se sjecam tog pitanja.
Ocigledno je to bio neko ko me ne poznaje bas dobro.
Al nosim igru u srcu i to ne mislim ostaviti nikad. Drzim se ko neki papak sto se uhvatio sarajevskog asfalta i ne popusta. Svi mi manje vise pamtimo jako sretne i (na zalost) jako tuzne stvari u zivotu.
Ovaj period o kome pricam je obiljezilo jednu generaciju i mene.
Nije ni cudo da mi je taj period ostao toliko urezan u pamcenje da se sjecam skoro svakog detalja vezanog za isti.
Tako se sjecam i prvog nastupa u kinu „Radnik“.
Mozda na tom nastupu i jos par njih nisam imao tremu. Uopste.
Predugo sam cekao „pravi“ nastup da bih bio nervozan ili sta vec.
Naravno da ih je bilo puno prije ovoga, ali ovaj je nekako bio bitan, nekako drugaciji i veci od ostalih.
A vec smo uvjezbali par pjesama tako da je sve proslo dobro.
Raja je ekstra reagovala, a mi smo bili zadovoljni i raspolozeni.
Pravo ozvucenje,pravi beatovi,bina….
Dozivili smo momenat koji smo toliko puta „pustali“ u nasim glavama.
Od Vratnika do Jezera…sanjali smo nastup pred „pravom“ publikom.
A sta je moglo biti bolje i idealnije od ovog? Sad i ovdje.
Poceli smo sa jos jednom pjesmom. Bili smo poneseni atmosferom.
Mozda ce zvucati kao klise,ali sve je bilo kao u nekom polu-snu.
Kao crtez, koji sam tolko puta crtao po sveskama i gdje sve ne, koji je ozivio.
Sa pravim likovima,sa ljudima koji dijele istu ljubav i istu strast…i koji te podrzavaju.
To ushicenje nikad nisam dozivio.
Bilo je poslje i puno bolje organizovanijih,posjecenijih,kvalitetnijih partija,ali taj osjecaj…takav intenzitet, nisam vise imao priliku da iskusim.
Tu noc se sjecam i nastupa „DaBlunt“ grupe. Alage i njegove ekipe.
Kasnije upoznajemo i Elvira (G-ex) koji je takodjer bio s njima.
Sad, kad se on njima pridruzio i jel bio s ekipom od pocetka,toga se fakat ne mogu sjetiti.
Kao sto sam vec napomenuo,iako je bilo prilicno popunjeno,jedni drugima smo bili publika.
Zavrsis nastup,sidjes dole i ostanes u prvim redovima ispred bine.
I dobro ti bude. Skaces ko lud, beat te ponese. Uzivas.
To je puno kasnije postala misaona imenica i obicaj koji je izumro.
Mnogima je to bilo „ispod casti“ da ostanu poslje svog nastupa, a kamoli da saslusaju drugog emceea sta ima rec.
Prije su raja slusala i ucestvovala u svakoj minuti.
Ako se neko i pretvarao da slusa,onda je morao biti pravo dobar glumac.
Ne znam jel se to danas promjenilio jer na partije ne idem odavno.
Nit imam vremena,a Boga mi ni neku preveliku zelju.
Ne idealiziram to vrijeme koje je bilo,ali ovo je cinjenica,fakat koji bas „bode“ u oci.
Upoznajemo dosta novih faca, razmjenjujemo iskustva,price i kontakte.
„Zovi ako bude gdje nastup“ cesta je bila recenica,vec sam rekao i zasto.
I tako, sa dovoljno upijenih utisaka do sljedeceg partija, izlazimo iz „Radnika“ uz dogovor da se opet vidimo na kafi, il ako se sretnemo negdje u gradu. A tesko je bilo da se fulimo.
U sljedecem nastavku pisat cu o dogadjajima na drugom partiju u "Radniku".
Vec su pocele pripreme za sljedeci i vec si imao „zdravu konkurenciju“ koja te je „tjerala“ da das sve od sebe.
Jedini nacin da te neko cuje je bio nastup.
Jedina opcija za snimanje (osima one nase primitivne gore spomenute) bila je da se ode u studio,a to je bilo preskupo kao sto je i danas.
Kasnije radio,puno kasnije tv (o nasem gostovanju na ntv99 pisat cu kasnije opsirnije)
Jednu od takvih opcija iskoristila je grupa System i snimila pjesmu „Revolucija hip hopa“.
Mnogi im zamjeraju zbog te trake.
Neki su smatrali da su nepotrebno ubacili lika koji je otpjevao refren u „narodnjackom“ stilu, neki su im prebacivali da su tog covjeka ubacili da bi „prebili“ racun za produkciju i snimanje pjesme. Inace, gore pomenuti je bio navodno vlasnik studija. I tako dalje i tako blize.
Momci su se snasli kako jesu,imali su pjesmu studijskog kvaliteta.
Vjerovatno je mozete "iskopati" na YouTube-u pa prosudite sami.
Bilo je raznih prica,u koje ne zelim da ulazim. Ne pravdam nikoga, ali u onom vremenu improvizacije radilo se sve kako bi se izborilo mjesto na mapi.
A moje misljenje je da su to mjesto momci iz grupe System itekako zasluzili.
Tada su imali „dubinu“ u nekim tekstovima koju necu godinama poslje naci u tekstovima drugih grupa i pojedinaca.
Kamo srece da su svi, ne samo oni, imali pristup profesionalnom studiju.
Kamo srece da su svi imali takvu mogucnost prezentacije.
Ne bi sada imali toliki broj izgubljenih pjesama, i ne bi zavisili od sjecenja i prasnjavih sehara i kaseta koje one tako ljubomorno cuvaju.
Zato sam sretan ko malo dijete kad nadjem takvu seharu,ili cujem price od „starih glava“.
Vjerujte, uzivam slusajuci neke stvari koje sam zaboravio ili jednostavno nisam prisustvovao nekim situacijama.
Ali eto to je i jedan od razloga zasto pisem ovo sve…
A sjecanja kad krenu naviru kao ovaj snjeg koji,cini mi se, ne misli stat…
(nastavlja se…)
