Nekad mi poso malo sjebe koncepciju da izvinete,pa zakasnim sa pisanjem.
Nadam se da razumijete,jer se trudim da pisem sto cesce i tacnije.
Jos jednom se izvinjavam na gramatickim greskama,ukoliko ih ima.
Nisu se svi skolovali i obrazovali bas u skolama kume…. 🙂
Dakle, cesto smo se znali mimioci u „Ferhadiji“ sa 3 momka koji su bili slicno obuceni.
Osim znatizeljnih pogleda i odmjeravanja nista se nije desavalo.
To je bila grupa „DaBlunt“. Alaga,Adnan (RZA) i Reso koje smo upoznali kasnije na partiju koji se odrzao u klubu „Kult“ ili bivsem kinu „Radnik“.
Vec tad smo znali da nas ima jos i odmah nam je bilo lakse 🙂
Prije nego sto je nekim shabanima hip hop postao moda i kako to oni vole reci „mainstream“,ljudi su nas gledali cudnije nego u „metalce“ i „pankere“.
`
Cak su i ovi „narodnjaci“ pokusali ismjati nas nacin oblacenja,ali to im je tesko polazilo za rukom. Pa im onda smjesno sto se mi pozdravljamo onim grljenjem…
Jest brate…to je ofirno a vi se ljubite i jedan drugog zovete „kume“. Na zalost,kasnije je to „kume“ preslo u naviku svima….jebi ga.
Oni su se mogli obuci za 10 km,a samo nase tole (recimo Carhartt) su bile 100 km. Jedna jakna „South Central“ u skenderiji je bila do 150 km, Ecko tole (original ne kupljene na Otoci) od 90 do 120 km. Fubu (dok je bio mjera) sa svojim majicama i tenama. Takodjer popularne i poluduboke „Nike“ tene. Tzv. „kosarkaske“.
Kasnije je dosao „And one“. Rijetki sretnici su se mogli pohvaliti „New era“ kapama…
Vec spomenuta marka „Georgetown Hoyas“ i njihove zimske kape.
Irfan je imao srecu da naleti na jednu original. Bila je dovoljno velika da se stave slusalice i onda kapa preko njih.
A i to sve ako si imao srece da imas para,imas srece da se takav jedan komad nadje u prodaji. U „staklenom gradu“ se nakad znalo naci par kacketa,ali i to bi „planulo“ isti dan kada bi se pojavilo u prodaji. Jednom smo prilicno brzo reagovali i vec drugi dan otisli da kupimo kackete,ali nam je prodavac rekao da je dolazio neki momak i uzeo „sva tri kacketa“ koja su bila izlozena.
E ako ovo cita nek zna zbog cega mu se stucalo cjeli dan.
I njegovoj familiji takodjer.
Takvo oblacenje je postala navika.
Nismo imali odjecu za neku drugu priliku,tako da sam ja prvi put u zivotu obukao odjelo za maturu. O cipelama,kosuljicama sminkicama da ne govorim.
Sva odjeca se sastojala iz dresova (hokejaskih,bejzbol,kosarkaskih),kacketa,pomenutih tola,dukserica po mogucnosti sto sirih.
Doslo je i jedno kratko vrijeme maskirnih uniformi uvucenih u cizme sa neizbjeznom maramom ala 2pac.
Za neutralnu odjecu smo smatrali dukserice i majice bez naslova.
I to je bilo za posebne prilike.
Kad se islo u familiju,kod tetke i nane koje bi zabrinuto vrtile glavom „sine moj kakav si to“.
Onda popularne siroke tole s tregerima. Spustis tregere da vise,kao da nije bilo dovoljno sto sve ionako visi na tebi.
Senad je imao dobru duksericu „Public Enemy“ proizvodjaca „Fruit of the loom“.
Promjenila je vlasnika bruku..i tako dalje,i tako blize.
Ipak tad su bila druga vremena,nekako se imalo vise para i cini mi se da bi radije ostao gladan, nego propustio da uzmem nesto od te odjece koja se indentificirala sa Hip Hop kulturom.
Sad bi te kombinacije mogao nabrajati cjeli dan,ali eto ovo su samo neke da sad ne trosim puno papira na to.
U to vrijeme tehno-dance-pop il kako god da se to zvalo je bio pravo popularan.
Mahir,na zalost moj imenjak, krao je sta je stigo sto se tice tekstova ionako stupidnih pjesama koje su bile na repertoaru.
Sto je najgore predstavljao se kao reper,sto je nama tad dizalo kosu na glavi. Haj sto ono sto je on radio nije imalo veze za repom/hiphopm, nego sto je on i vecina te raje uvrtila sebi u glavu da znaju sta rade.
Mislim,boli me cosak radi sta hoces, ali nazovi to svoje sranje pravim imenom.
A to sigurno nije bio hip hop!
Na zalost,nije on bio jedini.
Jos veca zalost sto su takvi imali pristup muzickom studiju,tako da je vecina njihovih sranja ostala zauvijek na traci.
Kad samo pomislim na ljude kao sto su DaBlunt,System i bruka drugih sjebem se,jer znam koliko su mogli dati ovoj sceni da su tada imali pristup dobroj muzickoj produkciji.
Ali eto,necemo se baviti stvarima koje i ne zasluzuju da se spominju uopste.
Ipak,bilo je potrebno spomenuti ih radi boljeg razumjevanja tadasnjeg stanja.
Dolaze dani prejakih partija u Sarajevu.
Momci iz grupe System organizuju partije kod socijalnog,pored partija u kinu Radnik,popularnom Kultu,kasnije su to bili partiji u Kinemi,CDA,Kaktusu…
Bez obzira na to ko ih je organizovao bili su i vise nego dobro posjeceni.
I sto je bilo najzanimljivije,vecina te publike su bili i izvodjaci.
Od mc-a,brejkera do crtaca,djeeva…
A jos zanimljivije sto su se svi slagali.
Normalno da je bilo rivalstva, ali to rivalstvo te tjeralo da das sve od sebe.
Da budes bolji.
Nije bilo hejta. Ne u kolicinama kakvog ga imamo danas.
Ako si smatrao da si bolji u bilo cemu,to si mogao vrlo lako dokazati.
Manje se pricalo,vise radilo.
Radio emisija (Radio Zid) koju je vodio Ademir a.k.a "shadow", dogovaranja i upoznavanja preko te emisije bili su zila kucavica,i jedan sistem koji je spajao sve ostale grupe i pojedince okupljene oko hip hop-a.
Preko njih smo upoznali ljude iz grupe System, Cehu i Fedju, Alagu,Rzu, (da blunt) pa Mirzu, Kenana, Shtelu,Dj kuli haja,Kerima,Jump-a,Zo-a.Ahmeda (dj ahmaad) i njegovog brata.
Nasoj sreci nije bilo kraja. Toliko istomisljenika na jednom mjestu bila je nasa zelja!
Trudim se da ih sve nabrojim mada, izvinut ce mi, necu se opet moci sjetiti svih ljudi i grupa.
Sve to zbog mog kriticne memorije sto se tice imena.
Reci cu ti sta je bilo prije 10 godina za stolom,ko je imao sta na sebi…al imena…tesko pamtim,jos lakse zaboravljam 🙂
Jarane,fristajlalo se na ulazima u klubove prije i poslje partija.
Nije da to nisam i prije dozivio,ali ovo je vec bio veci nivo.
Brejkeri su repali,mcevi brejkali (ili bar pokusavali)
Kao sto sam i rekao, ovakvi skupovi su bili jedino mjesto gdje su raja mogla cuti za tebe,tako da se ulagao maksimalni trud da se predstavis u najboljem svjetlu. Ili u mraku.
U zavisnosti dali smo imali taj party osvjetljenje.
Prva proba,mislim ozbiljnija, u mom zivotu bila je u kinu "Radnik". Cuj proba.
Kako god to nekom zvucalo cudno,to nikad nisam volio, Ok provjeriti zvuk,koji ce se ionako promjeniti 6 puta. Ovdje pogotovo! Proba ti ne garantuje nista! Jos gore kad se pocnu dogovarati,e ja cu rec to pa ces ti. Kume budi covjek trenutka. Ne kazem da trebas improvizirati sve,ali ne budi rob nekog sistema.
Dosao si da pokazes sta znas,nek se kvalitetom zvuka bave ljudi koji su za to zaudzeni.
Kad se vec vrte.a vazda ih je bilo okolo,nek rade nesto.
Doduse,ne moze ni to svako, pa su mi neki polu-mcevi pokusali prebaciti tu improvizaciju jer istu nikad nisu mogli ostvariti.
Ali probe su u to vrijeme bile mjesto dobre zajebancije i spontanih fristajl takmicenja.
I tada je bilo mceva koji su bili bolji uzivo, nego na traci.
Oni su samo izbacivali rime bez obzira na beat i situaciju.
Haveru,prijatelju,beze… uzivao sam u tim momentima.
Mislim da to i nije bio takmicarski duh koliko zelja da pokazes sta znas,bez da uvrijedis nekoga ili ga pobjedis.
To nije bila bit.
Plus to jaranstvo bilo je na vrhu.
Mi smo na prvi party dosli bez ikakve matrice,pa nam je Ceha iz grupe System dao jedan cd sa instrumentalama i rekao da odaberemo.
Mislim da je to bio Spice one.
I proba pocinje..
"Dolaze rime ispaljene ko iz automata,dosli su juniorsi na vasa kucaju vrata…otvorite da vidim budale zeljne rata…"
(nastavlja se…)
