UVOD

Ovo posvecujem svim onim ljudima kojima je hip hop u srcu.
Za sve one koji zive ovo.
Moj osvrt u nazad. Za mene, najbolje godine mog zivota i po mom misljenju zlatnim godinama hip hop-a globalno.
Odrastao sam uz ovu muziku,i mislim da me na neki nacin definirala kao covjeka.
Pisanje posvecujem hip hop-u. Muzici koja mi je spasila psihu u ratu,i otrgnula me od ruznih iskustava.
Pisem pomocu svojih sjecanja,i ljudi koji su oko mene i koji su mi pomogli da popunim neke praznine.
Ovdje iznosim samo cinjenice. Ne izmisljam stvari kako bi istaknuo svoj grad u bilo kojem kontekstu.
Namjera mi je da opisem situacije i prilike u kojima sam bio,a ne za koje sam cuo ili predpostavljam da su se dogodile.
Ovo nije retrospektiva BH hip hopa. Ne mislim da sam kompetentan da cak i pokusam da je obuhvatim. A i kako bih, iz pozicije moga grada?
Pojedinci su pokusali,i naravno jedini ishod njihovog podmetanja cinjenica bio je neuspjeh.
Za one koji ne mogu podnjeti fakat,bolje je i da ne pocinju sa citanjem.
Ipak,nisam ovdje da razbijam njihove iluzije. Moja misija i namjera je sasvim drugacija. Da ozivim neke svoje uspomene,i ispricam svoju pricu onima koji
je zele cuti.
Dakle, u nastavku sljedi moja prica…"prica stare skole".
                           
JohnnyDaMista