Price stare skole

"Back in the dayz when I knew rap would never die.."

05.02.2013.

Price stare skole 12.dio - CDA I dio

Eo brata opet, dosta sam se odmaro, vrijeme je da nastavim sa pricom.
Imam jos dosta materijala da ispricam, a imao sam i vremena za razmisljanje, samo steta sto nisam imao laptop dok sam
lezao u bolnici da "hvatam" zabiljeske.
Ajj falio mi je ko budali samar!
Sreca pa sam imao na mobitelu radio,pa ponekad se neka radio stanica smiluje da pusti nesto za "moju dusu".
I odmah bude lakse.
Nekad se covjek u hodu sjeti nekih stvari, ali mislim da sam zadrzao hronoloski tok koliko toliko.
Kaze jaran "ne mozes tako neozbiljno napravit pauzu"... al da budem iskren nije mi bilo ni do cega, a kamoli do pisanja.
Al hajd...bilo proslo, demo dalje.

I tada kao i sad bilo je dosta grupa i pojedinaca koji bi se pojavili kratko i onda bi samo nestali.
Vecini je ovo bila furka koja je trajala koliko i njihova avantura sa mikrofonom.
Kratko.
Party je jos uvijek bio zakletva u godinama koje dolaze.
Uvijek mogao upoznat dobre raje, dobro se zajebavat i iskakat uz dobru muziku.
Nerijetko se tu znalo dogovorit za neki parti, neku pjesmu ili beat, jer nas je bilo raznih "zanimanja".
Od brejkera do beatmakera.
Durru je inspiriso svaki party pa je vec imao ideja, a sto je najvaznije sve ih je znao sprovesti u dijelo.
Uvijek je islo ono "Johnny kakvu ideju imam..." i vec par dana kasnije kad bi se sjelo kod njega, moglo se uzivat u
onom sto je radio najbolje. U prejakim beatovima!
Jedan je od rijetkih ciji su beatovi "imali dusu", nisu bili da tako kazem komercijalizovani (koliko god mrzio tu rijec)
Respect za brata Durru! Brat Durra je predstavljo kume!
Kasnije je na red dosao Rifle koji je kidao sve pred sobom.
O komercijalnim beatovima se moze govoriti sad, kad se uzimaju neke pare za to.
U to vrijeme je beatmaker određivao kome ce dati beat, i ta odluka bi bila na obostrano zadovoljstvo.
MC je imao beat za svoje rime, a beatmaker je imao reklamu i bio siguran da ce se cuti za njega.
Tako je funkcionisalo.
Tad je bilo jako bitno biti vidjen na tim okupljanjima, sad manje vise.
Vecina raje dodje, popije pivu, provrti se po prostoru i ufati se noge...

Ovdje to nije bila praksa.
Tu noc kao i svaku crpili smo svaku minutu te atmosfere i jednostavno uzivali.
Ako ti se u rijetkim slucajevima i nije svidjalo ko nastupa ili sta vec, nisi se ni pojavljivao.
Ako si doso, doso si.

Evo Amire za tvoju dusu, pitao si neku anegdotu u CDA.
Pisat cu opsirnije,ali sam veceras ogranicen sa vremenom, pa cu pricu o ovom mjestu podjeliti u dva dijela.
Veceras ce to biti kraci dio,cisto radi uvoda.

Od partija koje su mi najvise "sjedale" da tako kazem, bile su partije u CDA!
Da budem iskren, ne znam dali taj prostor jos postoji ili u sta se pretvorio, ali u to vrijeme za mene je bio idealan.
Plus sto je imao nazad teren za kosarku i fudbal. Idealno mjesto na svaki nacin!
Od raznih "reunion"-a, godisnjica, promocije albuma...koji god da je razlog bio, svaki nastup(i) za 10.
Uvijek je bilo fino popunjeno, fakat ne pamtim tamo ni jedan nastup da nije bilo raje.
Samo jedan put, i ne sjecam se koji je povod bio, dosli su neki stranci (mislim da su bili IFOR-ovci, tad ih je bilo puno,izlazili su regularno u grad)
i zadali par (valjda svojih) pjesama. Jedan je bio latino,bar se tako cinilo jbga.
E sad..hudnici su naivno vjerovali da svaki crnac koji dodje i kaze "wassup!?" treba da ocekuje da cemo mi ostali odmah past u trans, ne slusajuci njegov nastup i ostalo.
Jer jarane oni su iz Amerike i to...
Ne da nije takvih bilo među nama, ali brate jebi ga.
Nije ovo bio prvi put da neko dovede domaceg "crnca" i to je kao trebalo da bude nesto specijalno.
I bilo bi da je taj ili vise njih znao sta radi, a ne da lupa gluposti koje niko ne slusa.
Podcjenjivala se nasa inteligencija, a to je fakat bila losa furka.

Vazda mi je to islo na zivce.

Glupost je dostigla vrhunac kad su poceli iz pivskih flasa poljevati raju koja ih je slusala, pa tako i nas.
Koji je to da ne lajem sad...muski reproduktivni organ?!
Sta me ba poljevas pivom? Nadji sebi kurvu pa joj to radi.
U tom momentu smo vec bili na izlaznim vratima,ali smo ipak odlucili da ostanemo i istrpimo dok ovi zavrse.
I jesu, srecom vrlo brzo.
Ali s tim se nije zavrsilo ovo ofiranje.
Neko ih je provalio da su s istocne obale, pa je iz zajebancije podigao "W" u zrak. Onako mangupski.
Uz povike "east coast...what ya know about west coast?!?!" sisli su s bine iznervirani, ali ne vise nego raja koja je to trpila.
Ne znam ni ko ih je doveo al je usro' i sefa i stanicu sa tim potezom.
Plus sto su se sabani napili, pa poceli baljezgat gluposti i sve sam cekao kad ce nekom puc' film pa da krene belaj vecih razmjera.
Srecom nije.
I zbog manjih stvari su znale flase letiti sa ostatkom inventara iz jedne u drugu stranu prostorije.
DJ ih je ispratio smjeskom i sa "hoo bangin'" West side connection.
Poslje njih dolaze nasi na red i stvari se polako pocinju vracati u normalu.
Oni "reperi" su se u međuvremenu negdje izgubili da djele autograme.
I bolje.
Hajmo momci setnja u neku bolju buducnost.
Al kad izadje lik za papirom u rukama i uze mikrofon, to je bio vrhunac.

U to vrijeme izbacio sam pjesmu "Lolek i Bolek".
Durra neprevaziđeni zado beat, pa smo to kod njega snimili iz zajebancije i vrlo brzo.
Tad sam upoznao i Jasmina a.k.a Ikona. I on je bio kod Durre dok smo snimali, i fakat smo se dobro ismijali taj dan.
Kasnije ce napraviti onaj poznati "BH-hiphop.com mixtape" uz dobro poznati istoimeni sajt.
Doci cemo do toga.

I tako dođoh i ja na red.
Nisam nikoga poljevao pivom,a ni mineralnom koju sam imao u ruci.
I onako sam je imao jedva i za sebe i za moje suho grlo.
"...sve puca od mladih nada,rime im sjebada / u jednom pjesmi djeca pobiju i pola grada..."
Izmedju ostalih nastupili su Alaga,Shtella...
Na kraju svih nastupa, svi izvođaci (osim amera) popeli su se na binu i zadali "open mic".

Onda po obicaju, dolazi ponovo dj na scenu i za nasu (a i svoju) dusu, pusta hip hop.
Ako sam cuo nesto sto nisam prije imao priliku, trci da ih bar zapisem, pa ako nekad budem
imao srece da ih negdje i nabavim.
S listom papira odnekud pa peglaj dj-a : "brate jeko ovo?" i tome slicno.

A on bi ponosan sto je izvukao nesto nepoznato diktirao ime izvodjaca i naziv pjesme. I kad me pitaju sto toliko zalim za tim vremenima, dodje mi da ga bosim tabanima ubijem.
Haj sad priđi dj-u na 20 metara dobar si.
Naravno, cast izuzetcima.

(nastavlja se...)

23.01.2013.

Price stare skole 11.dio - Hej vi reperi...

Hej vi reperi sto kopirate Alagu, znate da sam najbolji, da iza toga cvrsto stajacu”

Repo je Alaga u nekim boljim vremenima.Nema mc-a ili covjeka koji ozbiljno drzi do sebe,a da ne zna ko je Alaga.Puno me raje pita za covjeka, ali ja fakat ne znam sta da im kazem.
Od svih ljudi za njega nemam nikakvih informacija.
Ni gdje je, ni sta je.

Zadnji put, prije 3-4 godine sam ga vidio na Grbavici.
Raja ga je cesto znala vidjeti u razlicitim djelovima grada na biciklu kako se voza.
I od ostalih ne mogu izvuci nesto vise.
Vecina ovih “starih glava” ima iste ili slicne informacije.
O glasinama i mahalskim pricama necu uopste da pricam.
Sve te neprovjerene price ne zelim da spominjem ovdje.
Ako neko ko cita ovo zna vise, volio bih da me kontaktira.
Kako god bilo, ni jedna prica o sarajevskom rap-u ne moze niti smije proci a da se taj covjek ne spomene.
I oni sto ga ne vole (ako takvi uopste postoje) ne mogu mu osporiti trag koji je ostavio ne samo na sarajevskoj, nego i na BH hip hop sceni.
Od partija u “Radniku” do partija u CDA, Alaga je ostavljao jak dojam na publiku.
Njegov stil (koji je neodoljivo podsjecao na dmx-a) agresivan, energican stajao mu je savrseno.

Zato je i pravio odlicnu atmosferu kad izadje na binu.

Naravno, cast ostalim ljudima u njegovoj ekipi, ali bez njega grupa ne bi bila to sto jeste.

Bas se Keno neki dan osvrnuo na tu cinjenicu, nevezano za Alagu.
Neki ljudi jednostavno ostave takav dojam, ostave trag.
Pa kada se desi da napuste grupu iz bilo kojeg razloga, raja vise “ne dozivljava” pjesme (bez obzira koliko mozda one bile i bolje) tih ljudi, onako kako su kada je taj pojedinac bio u njoj.

Imali smo odlicne odnose sa DaBlaunt grupom.

Nikad nije bilo trzavica i neslaganja i onom kratkom periodu kada smo se vidjali na skoro svakom partiju u to vrijeme.
Na jednom od brojnih partija u CDA su cak “lobirali” da mi nastupimo prije njih, jer je doslo do nekih nesporazuma oko ucesnika i reda nastupa.
Oni su velikodusno ustupili svoj red nama. Hvala im na tome.

Kakav je bio na sceni, takav je bio i van nje.

Bez dlake na jeziku, otvoren i spreman pomoci u svakom trenutku.

Stajao je iza svake svoje rijeci u svakoj pjesmi, sto se ne moze reci za vecinu mc-a,kako u to vrijeme tako i danas.

Alaga je imao uticaj na puno raje,ali i na mladje generacije koje su dolazile.

I to je, po meni, jedna od najvecih odlika jednog mc-a.
E tu sad dolazi ona moja prica o uslovima koje smo imali u to vrijeme.
Smatram da bi Alaga bio jedna od vodecih uloga u BH hip hopu, a sigurno i sire.
Bez sumnje da je on to bio i u ono vrijeme, ali uz mogucnosti kakve postoje danas to bi sigurno bilo na vecem nivou.
Doduse mi smo u to vrijeme bili rahat od ovog pederluka i svemirskog repa koji je uzeo maha.
Malobrojni emceevi koji su drzali tu liniju, ostali su pregazeni od pojedinaca koji su se posrali po hip hop-u.
Od furki i oblacenja koje bi se i pederi odrekli, do pjesama koje nemaju smisla ni njihovim lobanjama, a kamoli ljudima koji to slusaju.
E zato je Alaga jedan od onih koji bi dobro dosao hip hop-u u danasnje vrijeme.
Djelovao bi ko pencilin za ovaj virus koji se oslobodio.
Zarezao bi Alaga na krom i to bi bilo dovoljno da se razbjeze.
Gdje god bi njegovo ime “osvanulo” na plakatu znao si da ce ti prostor biti solidno popunjen. Raja ce doci. Jer je raja uvijek znala prepoznati pravo.
Ljudi su dolazili da cuju kvalitetnog mc-a,dj-a... bez obzira na to dali ga poznaju ili ne.
“Zivot za HipHop”, “Markane”... i mnoge druge bile su dovoljan razlog da se ode na partiju i povede sto vise raje.
Vrlo brzo bi tu svoju energiju prenio i na publiku i onda bi manje vise znao nastat haos.
Atmosfera koja se fakat ne moze opisati dok se ne dozivi.
Par snimaka je prezivjelo i cak se mogu “iskopati” na YT.
Ipak, bilo je nesto sasvim drugo dozivjeti to.

Damir a.k.a Dj James Bong bi cesto vrtio, Dj Ahmaad, Dj Kuli High sa Dobrinje takodjer.

Dosta kvaliteta na jednom mjestu, bio bi merak uzeti mikrofon kada si imao takve dj-eve iza ledja.
To je bila posebna vrsta ljudi, bar u to vrijeme.
Zivi se nisu culi. Dodju sa svojom opremom, sa svojim plocama, ruksacima...pripreme sve to u tisini, da covjek i ne primjeti da su tu.

Znas da su u kuci kad se prolomi neki poznati beat i vec uhvatis sebe kako klimas glavom sa ostalom rajom oko sebe,

Il satro kuliras, a nogice ti se same pomjeraju a rukice idu po navici u zrak.

Poseban dio je bio samo pripremanje za partiju.
Cjeli dan landranje po gradu, obilazak milion malih loga prije same veceri.
Jos ako se kupi kakav komad odjece il obuce...da se malo pronosa, uz ljubomorne poglede ostalih “repera”.
Ima li bolje prilike da se pokaze novi kacket ili dres od partije?
Nema pasa, nema...
Ako se desilo da ne nastupas uvijek bi neko obezbjedio “VIP” propusnice.
Sve je to bilo uzajamno.
Kako god, ekipa je uvijek visila ispred mjesta nastupa. Ispred ulaza.

I izvodjaci i oni koji su dosli da gledaju/slusaju.

Nekad su nastupi pocinjali i ispred, onako spontano, pa bi se to sve kasnije prenjelo na binu.

Uvijek su se znale formirati grupice raje, u zavisnosti ko je s kim dosao,ali kad bi neko bacio neku rimu brzo se formirao krug.

Prosjek raje koja su dolazila na partije bio je 20-21. To je bila vecina, hajmo reci.

Osim njih bilo je puno “starije” raje (25-28)

Kako god, u rijetkim situacijama ako je i bilo puno mladjih, znao bi poslje 23 sata.

Vecina djecurlije bi vec bila u kuci, a malobrojni bi bili u punom trku ka istoj.

Imao sam srecu da sam bio dio scene u to vrijeme, tako da je bilo fakat rijetko da prostor iza 23 bude polu-prazan. Kasnije su se te brojke uveliko promjenile.
Pisat cu o tome nesto opsirnije kad dodje na red.
Za ozvucenje si uvijek mogao nesto reci,ali za muziku koja se pustala nikad.
Ozvucenje je uvijek bila boljka, nekad bolje nekad losije, ali uvijek je bio neki problem sa ozvucenjem ili mikrofonima

I veliki M.O.P je iskusio to u klubu “Cinemas”(bivsa Sloga) kada su gostovali u Sarajevu.

Neznanje ljudi koji su bili zaduzeni za ton,kvalitet opreme, neko bacio suhu jebaga.
Bilo je puno mogucnosti.
Nisam jednom bacio mikrofon, reko dj-u da smanji beat i onako nasuho repo.
Ili drzis mikrofon u ruci reda radi, ali ga ugasis i nastavis svoje.Od huje sve.
Ne kazem da je to bio uvijek problem, ali desavao se vise nego cesto, pa je pitanje “kakvo je ozvucenje bilo?” postalo prvo koje se postavljalo, pa tek onda “kakav je bio nastup?” i sl.

Godine koje su dolazile malo su promjenile sto se tice toga.

Pomenuti period zatisija dosao je kasnije jos vise do izrazaja.
Vecina te generacije se bacila na studiranje, trazenje posla i sl.
Nekako je hip hop pomjeren u drugi plan.
Nisam ni ja bio izuzetak.
Ganjao sam uporedo fax i poso, pa sta upali.
Kasnije mi je ocigledno para bila draza od knjige tako da sam se potpuno posvetio zaradjivanju “svog dinara”, kao i ostala dvojica.
Senad je upisao akademiju i ozbiljno se posvetio tome da je i zavrsi.
Irfan je prije nas svih vec radio, tako da je vec bio “svoj cojek”.
I dalje smo landrali zajedno, i dalje smo posjecivali partije, ali ja sam ostao solo sto se tice repanja.

U nastavku pisanja, pokusat cu se fokusirat i posvetit cjele odlomke nekim odrzanim partijama u periodima prije ovog “zatisija”.

Ovako sam samo pokusao pribliziti atmosferu koja je bila oko ovih okupljanja i nastupa.

Stilove koje smo furali i uzore koje smo imali.

Ljude koji su ostali u mom sjecanju i njihove nastupe koje cu pamtiti kao i vecina moje generacije.

Haj sad spavanje, do novog citanja.

(nastavlja se...)

15.01.2013.

Price stare skole 10.dio - Pljeha, hip hop i tv....

Sto ti je cojek proklet.
Sad imam snimat gdje hocu,skoro na svakom koraku... al ubi ljenost.
Nije to vise ni nedostatak vremena, koliko ljenost.
Evo, od kad se kanimo da pocnemo snimati taj album.
Jebem ti ljenost.
Najgore sto nije samo to.
Neki dan dodjem iz druge smjene, bacim tus,jedem i zavalim se (maksuz) u stolicu da pisem „price“ i....zaspem.
U stolici.
Mooooj brate... oca'm staris... ne mozes zaspat u stolici ko da ti je sedam banki.
Dobro, to je vec premorenost.
To je kad hoces na sto strana i onda ne stignes ni na jednu.
A meni se to cesto zna desiti.
Kaze haver neki dan...“Hajde brate ba, kad ce 10.dio?“
Odkud ti to citas...ba? „Brate ba,brate...dobro pravo samo pisi cesce jebo ga ti,preso si 500 klikova “
Sta 500? Ima i 600..:)
Jos plus deseti dio...mora se zalit,nema tu price.
Ne bi trebao, al iznenadim se kad saznam da ne citaju samo ljudi koji „furaju“ ovu vrstu muzike.
Ne znam zasto, al svaki put bude tako.

Sinoc se vrtio nesto po gradu,haj tamo haj vamo...prodjem pored „Taleta“ u Dalmatinskoj.
Mogo bi maznut jednu pljehu onako s nogu, kontam.
Ma jok, pogledam na sat 22:15.
Valja sutra u prvu, dok dodjem, dok legnem budit cu se trista puta da pijem vode, onda nista od spavanja...
I onda samo vidim noge kako se vracaju i sebe ispred pulta kako govorim „Jednu pljehu brate,stavi svega“.
Ubio sam je posteno.
Da su bila ona dvojica tu, mogo sam jos jednu hladno.
Vazda to ide uz pricu i zajebanciju. I ne okrenes se vec bauljas prema autu, punog stomaka ko krava i samo da ti je negdje lec da mozes prezivat.
Bacit pljehu il hambas bilo je obavezno poslje nekih stvari.
Izmedju ostalog kad se cojek napije ko stoka, ili dodje s neke dobre partije.
Jos ako je napolju kisa i zrak svjeziji...pun pogodak.
Tad hambas i pljeha najbolje legnu.
Dodje cojek sebi.
A sta smo ih ubili u onom velkom parku preko puta ekonomije.
Bila su dva il tri fast food-a jedan uz drugi.
Poslje partija obavezno, a bilo nam je blizu srednje tako da se moze slobodno reci da smo tu visili. Naravno bacit flomaster i koji potpis cisto da se zna ko je jeo tu.
Jedno nepisano pravilo ili ritual, otici poslje svega na hambas (il pljehu)
Ako ne odes da jedes s partije noc nije bila potpuna.
Elem, poslje gore pomenutih partija, kao da je interes za okupljanjima popustio.

Dosao je jedan period zatisija.
Tek sporadicne organizacije,ali nista u kontinuitetu kao sto je to bilo prije.
Mi smo poceli da obilazimo muzicke studije da saznamo kolko je para snimanje, te smo vrlo brzo odustajali od te ideje, kada bi saznali cijenu.
Ne moram ponavljati da je tada rap, bar sto se tice domacih vlasnika muzickih produkcija, bio vrlo malo cjenjen.
A vecini je bio i nepoznanica, tako da su mozda i namjerno nabijali cijenu snimanja, da odbiju i onako malobrojne ekipe koje su imale zelju da nesto urade.
Al ko ih jebe, imaju mahanje od mene, al ne rukama.
Sudjeno nam je bilo da budemo underground, cak i kad to nije bilo u modi. Jebi ga.
U to vrijeme sam ja ko satro poceo nesto studirat.

J
es mi bilo dosadno u pm.
Prema mrtvoj glavi ic na predavanja, a posebno na medicinu kad smo imali anatomiju.
Dodjem kuci nije mi do zivota. Plus likova ko u bajci. To mozes vidjet samo na fakultetu il drogiran. Nea treceg. Fuj.
Makar sam isaro medicinu sa „MC.DR.MR.JOHNNY“.
Vjerovatno nisam materijal za skolovanje na vecem nivou.
Neko bi reko klosar,neko da sam ljen...ja bih rekao mozda obadvoje.
Doduse, znamo svi da to nije nikakvo mjerilo.
Znam ljude sa dva fakulteta, pa glupi ko krc.

Helem nejse.
Na faxu upoznam jednog momka iz Bihaca, Nikolu.
Lik je bio u potpuno suprotnom folu, bacali su na metal, imao je svoju grupu...mucili se ko mi.
Ali eto ako nista djelili smo istu „muku“.
Puno puta smo pricali o tome i ovo je bio jedan od rijetkih „metalaca“ s kojim sam pricao vise od 15 minuta.
Da smo se svi kompletno preobratili na neki dance-tehno-stagod stil, prije bi upali, a 100% bi bili uspjesniji od onih ubleha koje su tad „vladale“.
Ponekad se upitam jel iko od njih bar pokusao da napise jednu liniju,da bar nesto bude njihovo? Ili u rijetkim slucajevima kad bi i napisali, da to bude smisleno?
I onda slicna situacija ko sa „narodnjacima“ u raji.
ONI nas gledaju sa podsmjehom. O sudija jebem ti....
Isti ti kojima svaki (ukradeni) tekst pocinje sa...“ubili ga zbog trebe,noc je pala a oni su se voljeli,droga je tu umjesana,starci joj pate...“ Umc,umc,tc,tc...
Ni blizu vam ne mogu opisati nasu frustraciju sa takvim shabanima.
„I sta ono vi nesto repate?“ MARSH ! Idi mozak nadji, pa da nastavimo pricu.
Nikola je u medjuvremenu upao na ntv99.
Dali su mu da vodi svoju muzicku emisiju na televiziju, tako da je imao mogucnost da promovise mlade nade. Ali u domeni rok muzike, ne hip hop-a.
Bez obzira na to, predlaze mi da budemo gosti u njegovoj emisiji.
Normala brate, hvala ti i eto nas.
Zovem odmah ekipu da im saopstim vijest.

Euforija na nivou, televizija kume (kakva god bila) nije mala stvar.
Vec razradjujemo koga cemo sve pozdraviti, od geto kurvi do raje na prvim linijama.
Senad nije mogao doci, s nama su krenula dva jarana Gagula i Dario kao moralna podrska. Kod kuce su spremni sa daljinskim i prstom na “snimanju”.
I nidje te kasete,kao i svih ostalih. Jebi ga.
Dolazimo u zakazano vrijeme, na ulazu nas docekuje Nikola i prati nas do studija.
Prosli smo (citaj protutnjali ko tatari) kroz studio u kojem su u tom trenutku isle vijesti, onako bucni kao i uvijek.
Vjerovatno da je nesto od te buke otislo uzivo u program.
Taman sto smo sjeli u manju prostoriju koja je bila predvidjena kao “studio br.2”, uljece ona plavka ako se neko uopste moze sjetiti nje, vodila je vijesti na spomenutoj tv.
Opra na ruke Nikolu koji je gledao u nju razgoracenih ociju, dok je tersala.
“Ne mozete tako uljetati u program,ide se uzivo...bla bla bla...”
Na opasku nekog iz mase “Nije CNN..”, samo nas je ljutito osinula pogledom.
Opusteno zeno, dosli smo da predstavljamo... :)
Istrese se plavka, okrenu se na peti i spari iz prostorije.
Pocinje emisija, Nikola nas predstavio ko da Public Enemy dosao, Gagula i Dario bacili pljesak u pozadini.
Pricali smo dobrih pola sata, vrijeme nam je brzo proslo.
Mi opusteni pred kamerama, bljedi ko smrt, odgovaramo na pitanja.
Osim pocetne treme, dobro smo se drzali.
Pa smo cak i iskulirali par puta naseg domacina i njegove sitne provokacije tipa “pa zar to nije crnacka muzika?” “Mojne bit rasista, imamo i mi bjelci zivot” itd.
Bacili smo i freestyle da pokazemo da znamo znanje. Tu smo vec bili na svojoj teritoriji, i vec smo se opustili da valja.
Kako je vrijeme prolazilo tako smo se mi vise oslobodili, pa je Nikoli taman dobro doslo kad su mu iz rezije javili da je vrijeme isteklo i da privodi kraju.
A mi jedva docekali da se ispalimo kuci, da vidimo kako smo “ispali” na tv-u.
Dugo su nas kasnije raja zvala i dala podrsku,a mi cvjetali sto nas je toliko glava gledalo i sto smo imali prilku da se predstavimo kako valja.
Naravno bilo je i hejta ljubomornih pojedinaca, al znas kako se kaze...

Pravi ljudi rade sta hoce, shabani ono sto mogu.

(nastavlja se...)

10.01.2013.

Price stare skole 9.dio - Iznad obruca

Sretnem Dj Jacka na poslu.

Dok nije otisao u Austriju bio je dio nase grupe u periodu 2008-2009.

Momak je pravio odlicne beatove.

Uvijek mi je drago kad sretnem ljude koje sam upoznao kroz muziku.

Osjeti se ta neka povezanost, ta nevidljiva nit koja povezuje milione.

Ni mi nismo imuni na nju.

Stali smo kratko i kroz pricu mi kaze da redovno prati ove moje price i bi mi pravo godra.
Jako cjenim cinjenicu da puno mladje raje podrzava to sto radim.

Da je normalne drzave, on i njemu slicni bi sada vec imali svoje producentske kuce, ili bi mogli komotno da zive od svoje muzike. Steta.

I njemu sam obecao da cu redovno pisati.

Ovo nije copy-paste varijanta.

Svaki slobodan momenat koristim za pisanje,tako da nekad ima manje materijala nego sto neka raja ocekuje,ali tako je kako je.

 

Gledajuci ove „ol skul“ slike po albumima. skontam par sa „basket challenge“-a koji se odrzao 96-e u olimpijskom naselju na alipasinom.

Tu nas je drzao period „tribe called quest“ grupe, kao sto se i na slikama vidi.

Baseball kacketi i „backpack“... malo vise „east coast“ varijanta i pici.

Fakat ne znam ko je organizovao ovo okupljanje, ali bilo je „na mjeru“.

A naravno, kosarka i hip hop su vazda bili usko vezani vise nego i jedan sport.

Posebno poslje pojavljivanja filma „Above the rim“.

Ovaj dogadjaj spominjem iz vise razloga, ali najbitniji od njih je grupa sarajevskih roma koja je imala grupu „to smo mi“.

Na prijasnjim nastupima nisam ih viđao...ni prije, ni poslje.

Dakle tu smo saznali da su „to oni“ J

Ali ono sto sam vidio taj dan prilicno me impresioniralo.

Moram napomenuti da oni nisu jedini koji su ostavili odlican dojam sa svojim rimama i nastupom, a onda bi jednostavno „nestali“ sa scene.

Ne znam jel im to bila namjera, ili im je isfuralo...kako god, vecinu njih na zalost nismo imali vise prilike ni cuti ni vidjeti.

Elem, bacili su rime uz poznatu instrumentalu „Hit em high“ (Busta rhymes,Method man,B real,LL cool J i Coolio.

Dok su raja igrali basketa, oni su sa strane odradili svoj spontani nastup i raji se pravo svidjelo. S razlogom.

Tad je Suljo (neko ga prozvo Sulio) odvalio obruc s table kad je zakucavo.

Dosta raje se skupilo, puno „problematicnih“ likova, ali ni jedan belaj ni jedan problem.

Malo grubljih startova u igri, malo prepucavanja u zaru igre ali to je normala.

To je tada bilo normalno, danas bi to bilo ravno dolasku vanzemaljaca na carsiju.

Daleko od toga da nije bilo belaja, „kuhanja“ i tuca, ali poredeci taj period razlika je bila ogromna.

Treba/zena/djevojaka ko u prici.

Jedni zbog njih nisu bili na terenu, a drugi su lomili noge,ruke i glave iz istog razloga igrajuci basketa.

Ista situacija kao na Vratniku (vidi 2.dio „Raja s Vratnika“)

Ako ima neko da je preskocio taj dio nek baci oko.

Mi smo izabrali onu prvu varijantu, osim Senada koji je zavrsio na jednom od terena.

Dao sam mu svoj „New York“ dres sa Ewing-om na ledjima i brojem 33.

Kad ide sutat basketa da je kompletan. I to (ko prati ove price) zna svaki citalac, da se ta „razmjena“ podrazumjevala.

 

Od odjevnih predmeta dakle sve, osim gaca i tena, bilo je za razmjenu...

Tu nismo bacili rime, jednostavno nije nam se dalo.

Mislim da su „To smo mi“ uradili dobar posao sami, a nama su vec druge stvari bile na pameti u tom momentu.

Uzivali smo u dobroj muzici koja je dolazila iz ogromnih zvucnika koji su sasvim solidno „pokrili“ basovima taj dio naselja.

Zanimanje za basket nam je trajalo koliko i vrijeme koje je Senad proveo na terenu.

Razmjenili smo za citanje par brojeva hip hop casopisa „The Source“ i „XXL“.

I ako nisu bili bas „najsvjeziji“ primjerci, nama su predstavljali pravo malo blago.

Ta razmjena je bila cesta na vecim partijama.

Obradujes se kad vidis nekoga sa rancem, jer je to znacilo da se u njemu nalaze ili sprejevi ili casopisi.

Malo manje su se razmjenjivali nosaci zvuka, ali bilo je i toga.

Posebno ako jos neko posjeduje par brojeva koje nismo imali priliku da procitamo il prelistamo pokusavajuci, koliko to mozemo, da kopiramo stil oblacenja.

Vecini casopisa falilo je redovno par stranica koje su gotovo sigurno zavrsavale na necijim zidovima u sobi kao posteri.

Ne znam ni broj casopisa koje sam ja „unistio“ bas iz tog razloga.

Koliko god bi mi se srce cjepalo kada sam to radio, bilo je gotovo nemoguce odoliti porivu da sliku „Mobb deep“ grupe ili „Wu tang“ stavis negdje iznad kreveta ili na vrata.

Naravno, djelili su zidove sa gologuzim zenama u raznim pozama, ali o tome ne bih u detalje J

Ja sam isao i korak dalje, pa sam jedan zid u svojoj sobi uredio grafitima i potpisima raje koja mi je dolazila.

Jednostavno dobijes sprej i bacis tag. Moze i flomasterom, bojicama, olovkom...sta se zadesi.

Onda iselis iz te sobe na jedan dan sretan, dok miris spreja ne ispari.

 

U rijetkim trenutcima kad je bilo struje, jedne prilike sam naletio na Guru-ov spot, i kako mi je televizija bila mala i crno bijela, pogresno sam procitao ime i jedno vrijeme sam covjeka zvao „CURU“, do sljedece prilike kad sam skonto da sam se zajebo

Trcim sa kasetofonom, stavim ga uz zvucnik malog televizora i tako snimam.

Zvuk je bio Boze sacuvaj, ali za mene je to bio melem za usi.

Poslje uzivas u snimljenim pjesmama, a u pozadini laje cuko ispod zgrade, stara te zove na rucak i slicno...

Senad mi je nacrtao crnca koji drzi kasetofon u ruci, dok jednom nogom stoji na kosarkaskoj lopti.

Zauzimao je centralni dio zida i nema ko se nije divio ovom remek dijelu mog rodjaka, a i ja kao ponosnik vlasnik zida.

A fakat, uvijek je vazila ona za njega „sto oko vidi ruka napravi“.

U ovom slucaju nacrta garu sa kosarkaskom loptom ko da je ziv.

Niko od nas trojice nije nesto specijalno gotivio taj sport,ali kao sto sam rekao isao je uz hip hop ko kola uz cevape, tako da smo ga i mi prihvatili.

A i nije bilo nesto tesko, jer je inace evropska kosarka (nesto vise nego danas) bila dosadna ko krc,dok o americkoj ne trebam trositi rijeci.

Steta sto je ovakvih okupljanja na otvorenom bilo pravo malo, tako da sam uzivao u njima kad god se pruzila prilika.

Moj album sa slikama svjedoci o par njih, i prava je sreca da sam ga sacuvao.
Kada ugrabim vise vremena svakako cu skenirati vecinu slika pa postaviti na nasu fb stranicu.

Ma na slikama se vidi koliko smo bili sretni.

Ne samo sa tog okupljanja, nego inace iz tog perioda.

Kad covjek nema puno opcija zadovoljniji je. Bar imam takav osjecaj.

Sad imamo sve.

Skinemo album za 2-3 minute,jos manje nam treba da ga nađemo na netu.

Vjerovali ili ne, ja sam tek neke pjesme znao naci prije par godina, a cuo sam ih na radiju nekad davno.

Zauvijek su mi ostale urezane u sjecanju.

Pravo je tesko traziti tako pjesmu,kad ne znate ni ko je izvodjac ni kako se zove.

Onda zamislite moju srecu kad skinem neki album iz 93-94-95...pa mi u uho udje poznat ritam, poznat beat koji aktivira sve nerve i to te fikne odmah u bolja vremena.

Odmah.

Par ljudi mi je reklo kada cita ove dozivljaje, nadje neke trake iz ovog perioda da bi dozivio potpun ugodjaj.

Razumijem to 100%

To je jedan od milion razloga zasto pisem ovo.

(nastavlja se...)

08.01.2013.

Price stare skole 8.dio

"Jen' dva, jen' dva...sta je? Ne znas brojat vise?"

Cjeli dan mi je ta rima u glavi.

kad sam tu rimu cuo,prevrno sam se sa stolice.
Cesto se sjetim toga, moram pitat Adnana kako se tacno zove momak koji je "sklopio" tu rimu.

Tako jednostavna a efektna.

Dobro, mozda je neko i ne bi nazvao rimom al' necemo cjepidlacit.

Eto, ko kaze da je fejs zlo?
Doduse, u vecini slucajeva jeste,ali ovih dana mi pomaze da kontaktiram neke ljude koji bi mi pomogli da "uvezem" par dogadjaja i situacija.

Plus sto je neko postavio staru sliku grupe DaBlunt.

Alaga, Resho i Adnan.
Slucajno sam naisao na nju i obradovao sam se pravo.

Djelic starih dobrih vremena. Djelic istorije.

Kamo srece da ima vise sacuvanih slika i tonskih zapisa iz ovoga perioda.

Shtela je obecao da ce postaviti par slika na sajt, jos ga cekam za to.

 

E kad smo vec kod Shtele.

 

Sretnem ga prije par mjeseci u opstini stari grad.

Istog momenta kad smo se pozdravili ispred ulaza, tako me prenese ko da cekamo da udjemo na partiju.

Znate ono, kad volite vidjet odredjene ljude jer vas podsjete na neka bolja vremena.

E takav je slucaj sa Nerminom a.k.a Shtelom . Covjek je hodajuci hip-hop.

Skoro da i ne postoji party na kom taj momak nije bio. Ko god da je organizovao.

Dodje da podrzi. Za razliku od nekih, Shtela se nije promjenio ni sekunde.

Uvijek spreman za pricu, uvijek pozitiva, uvijek Shtela.

Njega ne moram pitat hoda li jos po partijama. Odgovor se zna.

 

I tako sjedim, gledam ove stare flajere i slike...evociram uspomene na nas prvi susret.

DaBlunt organizuje partiju u klubu „Kaktus“ na Skenderiji.

Sacuvao sam flajer do dan danas.

Njega i jos par njih mozete pogledati na nasoj fejs stranici Juniorz Familia 1995.

Nesto smo dvije-tri noci prije landrali po gradi, gubili vrijeme (kao i uvijek) kad odnekud naleti Adnan (Rza) iz DaBlunt-a.

Rece da prave partiju pa ako bi htjeli nastupati bujrum.

To se pitalo reda radi, odgovor se znao.

Proslo je par dana, culi smo se telefonom da se nadjemo i preuzmemo odredjen broj flajera da mozemo podjelit raji.

Jest kume moj, ko je nastupao taj je i djelio flajere,ljepio plakate.

Izuzetak su bili mladji koji su spremno prihvatali taj posao, u zelji da ce ih neko od starije raje kasnije pustiti da bace koju rimu na partiji. U vecini slucajeva zelja im se ispunjavala. Imali su vise srece nego mi koji smo molili starije da nas povedu u „BB“ diskoteku.

Kada smo dosli i preuzeli flajere tu su nas obavjestili i kada je proba i okupljanje.

Od robne kuce (sada BBI) do „vjecne vatre“ svi flajeri koje smo imali su „planuli“.

To je i kasnije bila poznata ruta za djeljenje takvog materijala. Sigurica.

Gdje drugo podjeliti flajere nego na udarnom mjestu gdje hodaju sve „vrste“ ljudi.

Od sminkera do klosara, svi su to htjeli vidjeti i biti vidjeni.

Kao i danas. Mi smo koristili tu cinjenicu maksimalno.

 

Klub „Kaktus“ nije imao binu, tako da je raja napravila krug oko izvodjaca.

Prvo su brejkeri imali svoj dio i kao i uvijek ostavili su nas bez daha svojim vratolomijama. Sjecam se da nije bilo nikakve druge podloge osim betona i onih njihovih kapica. Tako dobrih poteza da covjek ne bi zalio da samo oni nastupe.
Brejk se mogo vazda gledat, a da ti ne dosadi ni nakon sat vremena.

Onda su na red dosli emceevi.

Kombinovali smo vec uhodane pjesme i freestyle, emceevi su se brzo smjenjivali, mikrofon je isao od ruke do ruke.

Alaga je otvorio open majk kao i svaki domacin.

Uvijek srcan, ulazio je u svaki nastup maksimalno,pun energije.

Njegov glas je bio dovoljan da raju "digne na noge".

O njemu cu svakako detaljnije pisati u nastavcima.
Atmosfera se vec pocela zagrijavat.

Nastupi uzimaju maha. Dj „ubada“ beat za beatom.

Prikljucuju se i ostali. Resho,Adnan, pa onda Irfan, Senad...

U jednom momentu jedan celo dolazi na red i pocinje zadavat.

Krenuo sam nakon odredjenog vremena da mu uzmem mikrofon,ali on izgleda nije imao namjeru da odustane jos.

Vidi ga, kontam...ko da se rodio s njim...popusti malo brate.
Iskljucio se za cjeli svijet, kao u nekom transu.

 

Skoro pa da sam mu i oteo mikrofon.

Sad je na mene red da malo prisvojim krom i „prosirim“ svoj nastup.

I mene je krenulo, sad vidim da to celu pocinje da nervira...i tako sve u krug.

Primjetio sam da se atmosfera zagrijala do usijanja, a sudeci po reakciji publike oni nisu imali nista protiv sto se on i ja bukvalno otimamo za mikrofon.

Toga smo valjda u jednom momentu prestali biti svjesni i on i ja.
Rima za rimom, noseni beatom koji je odzvanjao klubom.

Ne znam koliko je vremena proslo kad je dj jednostavno zasutavio plocu, a mi smo nastavili i bez beata.

I imam osjecaj tako bi do sabaha, da nas raja nisu prekinula, skoro pa rastavila.

Pruzamo jedan drugom ruku uz ono „Shtela-Johnny“ i dj vec grabi svojih pet minuta, a mi skacemo uz poznate zvuke Cypress Hill-a.

Pokusali smo i mi koji break potez,al su nam to uveliko otezavale teske cizme,siroke tole i debele jakne.

Kasnije smo bili vise u tome tako da smo znali solidno izvest par varijanti.
Ucili smo od najboljih.

Toliko godina kasnije smo se sretali na nastupima, da sam davno prestao i da brojim.

Eto, tako upoznah i Shtelu.

Pravo je cudo kako nemamo ni jednu zajednicku pjesmu snimljenu, i nadam se da cemo to promjeniti.

Dok nismo osjedili kume da imamo jedan feat kvalitetan.

Nemoj mi se nista smijat Nermine, znam da citas ovo.

S nama je na party dosao i jos jedan jaran Edo. Zajebant prve klase. Vazda nasmijan i raspolozen.

Usput smo odvukli jednog momka kuci, a Edo se u jednom trenutku okrenuo na sjedistu i mrtav hladan upitao „a odakle si ti SHABANE?“

Mi ostali smo popadali od smjeha.

Eto, za mnoge koji su me pitali odakle to.

Kasnije sam to cesto koristio u pjesmama kao naziv za nekog levata...glupana.

Suprotnom onom sto je naziv „Shaban“ znacio prije rata.

Pricat cu i o tom nazivu opsirnije, kada dodje red na to.
O tom po tom, sto kazu stari.
Poslje toga Edo mi je stalno govorio da mora uzeti procenat od svake pjesme u kojoj spomenem rijec „Shaban“.

Preziva se Alic, pa ga je Irfo prozvo Alic-budalic.

Eo Edo brate spomenuo sam te, ako ti je to neka utjeha J

A procenat ce morat sacekat do sljedece isplate za album.

Sve znas.

I tako se zavrsio jos jedan party, a mi zadovoljni bogatiji za jos jedno iskustvo i brojna poznanstva koja traju hvala Bogu i dan danas.

Gledam na sat i ne mogu da vjerujem da je vec 3 u jutro.

Polako privodim kraju ovaj dio...
Laku noc HipHop nacijo gdje god da si...

(nastavlja se...)

 

04.01.2013.

Price stare skole 7.dio - To whom It may concern...

Dosao sam do faze da moram baciti na papir neku skicu.

Cisto da mogu posloziti dogadjaje hronoloski, a i da se osiguram da ne preskocim nesto bitno za ovu moju „elektronsku knjigu“.

Zamolio sam prijatelje koji su i sami bili sudionici ovoga, da me podsjete ako primjete da sam nesto zaboravio ili ispustio neki detalj.

Sudeci po njima, za sad mi dobro ide.

Bude pitanja od raje tipa znam li ovog ili onog. Neku grupu koja je navodno bila tad i nastupala.

Iskren da budem, ne mogu se ja sjetiti svakog Embe,Bimbe,Hajre i Bajre koji su prodefilovali po nastupima, ali u vecini slucajeva sam siguran da neki pomenuti nisu uopste bili na mjestima na kojima se tvrdi da jesu. Kako sam vec rekao pisem koliko se sjecam. Spomenuli su grupu „TNT“ i sjetio sam se da su nastupili na drugom partiju u „Radniku“. Znate oni sto su imali pjesmu „Stari grad“.
Kasnije se to ime promjenilo u „Kult“.

 

Mogu pogrjesiti u imenima, koja su mi uvijek predstavljala problem za zapamtit.

Sreca da ih skoro sve pamtim po nadimcima. Ne mogu se sjetiti svakog detalja, na kraju zato ce mi i posluzit moja raja da mi „osvjeze“ pamcenje.

Za neke spomenute znam da se na silu trpaju u taj period,za neke opet znam da su bili tu kao publika, ne kao izvodjaci. Prilicno sam siguran u svoju memoriju, tako da sam odstupanja sveo na minimum.

Da se razumijemo odmah u startu.
Nije uopste bitno kad je ko poceo ili kad je gdje ko bio.
Bar za mene nije. Ali kad vec pisem ovo nastojim biti sto precizniji, sto tacniji.

Nista vise. Opet ako nisam nekoga spomenuo, to je vjerovatno zato sto ga u to vrijeme nisam poznavao licno, i vjerovatno ce doci na red jer pisem hronoloski.
Ne bi valjalo da sve nabacam u jedan dio vjerujte.

 

Sto se tice nastupa u „Radniku“ to nam je bio zadnji nastup.
Nismo se vise vracali tu.

 

Nismo prisustvovali kada je kasnije nastupila grupa iz Beograda,kojoj namjerno necu spomenuti ime.

Licno smatram da je dovodjenje te grupe i njihovog frontmena koji je otvoreno velicao ratne zlocince kako kroz pricu, tako i jednoj pjesmi koju im je posvetio, velika sramota.

Al to ide na dusu onima koju su to organizovali, ne nama.

I poslje se desavalo da se ugoste ljudi koji su javno pljuvali po gradu, pa pojeo vuk magarca. Ipak,to je stvar principa i muda. Zavisi od slucaja. Al svakom svacije.

Jako mi je vazno sto, koji god slucaj bio, moja grupa i ja nismo imali ucesca u tome,ni kao izvodjaci ni kao publika. Spomenuo sam ovo cisto zbog pitanja koja su mi raja kroz razgovor o ovom postavila ili „provukla“ kroz usi. Cisto da neko ne pomisli da se pravim lud, ili da sam „slucajno“ zaboravio to.

Naravno da se sjecam toga, ali htio sam da to ostavim iza sebe, kao sve nebitne stvari u zivotu.

I sa ovim sam zavrsio pricu sto se tice ovih dogadjaja.

 

Kino „Radnik“ je bila prekretnica.

Za vecinu grupa i emceea u to vrijeme.

Najavili su novu eru kako sarajevskog, tako i bh hop-a.

Stvari su podignute na veci nivo i od tada je sve krenulo uzlaznom putanjom.

Izmedju „mali milion“ partija poslje organizovanih izdvojit cu neke, jer stvarno nema smisla da vas maltretiram sa svakim pojedinacno odrzanim.

 

U tom periodu spomenuo bih partije koje su se odrzavale u „Kinoteci“ u blizini kina „Bosna“.

Sto smo udarili po kinima drama.

Ali tako se zalomilo, sta da se radi.

Organizovao ih je Elvir (G-ex) uz pomoc svoje ekipe DaBlunt.

Dj James Bong je vrtio.

Dosta brejkera se pojavljivalo na tim nastupima, i vecinom su te partije bile zatvorenijeg tipa.

80% publike su bili emceevi,dj-evi,brejkeri,graffiti artisti...

Iznad ulaza u „Kinoteku“ je neko od njih odradio graffit na velikom platnu.

Izgledalo je pravo mocno.

Prostor nije bio velik i do pocetka nastupa bilo je puno do ulaznih vrata.

Uvijek su mi takvi skupovi bili drazi.
Nekako je atmosfera bila puno bolja...domacinska, sto bi rekao moj drug.

Nije svaki party bio namjenjen nastupima.

Nekad je to bilo samo pustanje muzike,ali u neka doba nadje se mikrofon i tako to krene.

Brejkeri zalome po podu,a onda se i mi ukljucimo.

 

Krug se napravi za sekundu.

 

Neki od nas su pokusali i da brejkaju na pocetku, pa je prava sreca da nije bilo razbijenih glava,ledja i ostalih dijelova tijela.

Open majk je bio cesta opcija na takvoj vrsti okupljanja.

Zado je ko je htio ili u tom trenutku bio raspolozen za to.

Spontanost je nesto sto se podrazumjevalo u tim godinama.

Bong je imao odlican set, i vec nas je „kupio“ nakon par stvari tako da je cjela „Kinoteka“ bila na nogama i skakala u ritmu.

Da ti inspiraciju neki beat, i freestyle ide ko podmazan.

Pa se znalo desit da mi ovakve i slicne rime „izlete“ iz glave :

 

„Da Mista je u kuci, znas kol'ko je sati/ mojne suplju meni, kuci pa to tati....“

Ili,

„Juniors Crime kad ti kazem..pravo jaka grupa/ dovoljna rima il dvije svaka vlazna je rupa....“

 

Takvih rima je bilo na bacanje,i uvijek bi neko izvalio neku nebulozu il bi ubo s dobrim lajnom pa bi i raja u zavisnosti kako je ispalo, tako i reagovala.
Nekad sam znao i oplakat od smjeha kako bi neko sastavio tako dobru rimu, sa saljivim prizvukom.

Bilo je fakat svega.

Neko mi je onda dodao taj epitet „freesylera“, a ja sam jednostavno volio zadat krom uz beat, pogotovu na nekom nastupu cak vise nego da odrokam cjelu pjesmu.

A gore pomenuta okupljanja su bila i vise nego dobra prilika za takvo nesto.

Komunikacija sa rajom je pravo bitna.

Koliko zavisi od emceea kakva ce biti atmosfera,nista od toga ne moze biti ostvareno bez raje koja sve to prati.

Ako sam ja udarna igla u tom momentu, raja je projektil koji treba da reaguje.

Da eksplodira...sta god.

Ako to izostane, smatram da se nastup moze smatrati neuspjesan.

I tada kao i sada, bilo mi je bitno da svi koji slusaju sta imam da kazem i razumiju sta govorim.

I tada kao i sada, imate ljude koji se bukvalno kriju iza svog flow-a.

U sustinu nemaju sta reci ili sipaju takve nebuloze da to onda vec moze slusat neko dobro nagudriran.

Naucio sam da slusam sta neko govori, a ne kako to govori.

Mnogi od njih su bili klasicni studijski reperi (necu reci emceevi)

 

Takvi su funkcionisali samo u studiju, dok su u rijetkim situacijama kad je trebalo da sve to pokazu uzivo, znali zakazati.
A i kako bi ti bilo drugacije kad se snima iz 120 kanala, a uzivo dise na skrge jer treba to sve „izvuc“ na kromu. Kurko kume. Ne ide.
U godinama koje sljede broj takvih se osjetno povecao.

Sreca,u pocetcima ih je bilo pravo malo.

Zato sto je vecina nas prvo isla sa nastupima,a onda (ako je bilo srece) sa snimljenim stvarima.

I opet ostaje taj zal za uslovima,ali jebi ga.

Interesantno je bilo da sam tada mogao nabrojati desetak razlicitih stilova.

Cak sam neki dan nasao puno teka sa rimama.

U potrazi za inspiracijom i u nadi da ce me te nadjene stvari podsjetiti na neke dogadjaje koje sam eventualno zaboravio spomenuti i ispricati.

Cjelu noc sam proveo citajuci to. Kao da sam uz sve to nasao neku masinu koja me je odvela u to vrijeme. Bilo je tako stvarno.

Rime su bile...pa bilo je svega. Na svakom listu uz njih i naravno neizbjezni crtezi i potpisi.

Neke rime stvarno nikad ne bih ponovio.

Neke djecije pravo, neke apstraktne bez veze s mozgom...

Ima ih svaki mc na pocetcima.

Ispod ili iznad teksta sam pisao „ide uz beat“ tog i tog izvodjaca/grupe...uz napomenu

„Ako nadjem beat“.
Sad je to smjesno,jer sada mozes otici na YT i za 3 sekunde naci pjesme svog pra-dede uz tamburu, plus svaki remix.

Cak sam imao jednu fazu Too Short-a i njegovih bezobrazluka.

Za mladje generacije koje ne znaju ko je, nek ga potraze na YT.

Ali o tome puno kasnije, vidjet cu hocu li to objavljivati.

Mogu nesto i za sebe da ostavim. Ha ya.

 

(nastavlja se...)

02.01.2013.

Price stare skole 6.dio

Jos jednom Sretna nova 2013! Puno zdravlja i srece!

Zdravi i zivi i uz brdo brzi sto kazu stariji i iskusniji.
E sad, nemam pojma sto su ovo znali reci.

Valjda je nekad nekog medzed zaganjo “niz brdo” pa ovaj jedva osto ziv i tako ostala ova zanimljiva narodna.
Nadam se da ste se dobro odmorili, bacili dernek u krugu svojih voljenih ili nepoznatih,da vam je bilo dobro kako god i da ste spremni da u novoj godini date sve od sebe da bi je na kraju smatrali uspjesnom.

Bacili kuc sa flasama,plastikanerima,buradima i zazelili jedni drugima sve naj u novoj 2013.

Za svu raju koja radi naporno da zaradi svoju markicu da je moze potrosit za svoj cejf.

Za sve one koji se bore, zelim sve najbolje i puno zdravlja. Ostalo ce doci.

Bolesnim zelim sto prije da ozdrave, kokuzima da dodju do para.
Ali svima u prvom redu zelim ZDRAVLJE !

Pored svih ovih zelja, jedna jos uvijek “tinja” u meni.

A to je da se sva ova raja ponovo skupi na jednom mjestu u obliku jedne partije,pa da zadamo ko nekad. Koliko je to izvodljivo druga je prica, ali nije i nemoguce.

O tom po tom.

Puno raje mi je dalo podrsku za ove price i ovim putem im se ponovo zahvaljujem uz obecanje da cu dati sve od sebe da pisanje bude redovno i da ovaj blog bude “svjez”.

I meni je to u cilju, jer mi je zelja da prenesem sto vise stvari na “papir”.

Naravno, koliko mi obaveze budu to dozvoljavale.

Svakako posjetite nasu grupu na fb “Juniorz Familia 1995” gdje mozete naci sve informacije o novim projektima, baciti komentar na pjesme,spotove i na ovo moje pisanje. Bujrum u svakom slucaju.

Al da ne duljim, nego da nastavim sa pricom.

Samo da nadjem lulu...

 

1998-a godina.Drugo okupljanje u kinu “Radnik” je bilo jos zanimljivije.
Bilo je jos bolje organizovano i doslo je jos vise raje.

Preko mog starog upoznali smo se sa SFOR-ovcima koji su uredjivali casopis “Mirko” u svojoj bazi u Butimiru. Bili su pravo zainteresovani za nasu pricu,tako da smo ostali kod njih dobar satak. Mogli smo ostati cjeli dan i jos ne bi ni naceli sta smo sve imali da kazemo.
Dok je prica trajala, pozvali smo ih da dodju kao nasi gosti na party, a oni su to sa odusevljenjem prihvatili.
Bio sam, da upotrijebim jednu fensi rijec, pravo skeptican da ce se uopste pojaviti ali hajd.

Prije okupljanja isla je, sada vec redovna, emisija na radiju “Zid”.

Vec su isli pozivi za raju da dodje u sto vecem broju i da pokaze sta zna.

Ili da dodje kao publika i pruzi podrsku mladim reperima,brejkerima i dj-evima.

Tu noc je gostovala grupa “System” i atmosfera je bila ekstra.

U neka doba zavrtila se vec pomenuta pjesma “Revolucija hip hop-a” i islo se uzivo sa pozivima u program.

I onda je poceo belaj.

Puno se ljudi naslo uvrjedjeno s tom pjesmom.

Da budem precizniji, puno rokera,metalaca i pankera.

Tad se vodio taj neki, hajmo reci “tihi” rat izmedju “nasih” i “njihovih”.

Nerijetko je starija raja nosila makaze i kad god bi naletil na nekog nesretnika koji se oblacio makar slicno kao oni, ostajao bi bez duge kose.

Jednom smo mi u skoli zakuhali sa gore pomenutim,dosla starija raja da obavi svoj obred ali sve se zavrsilo dobro. Metalci su doveli svoju stariju ekipu i sve je bilo spremno za jedan kvalitetan okrsaj.

Razmjenilo se par saka i tabana, poletio koji roker kroz zrak do obliznjeg zida i to je to.
Moram reci da smo tad imali jaka ledja.

Dosao je Senadov brat sa svojom ekipom s Jezera. Vecina njih je bila u grupi “Double action”.

Sad su svi ozenjeni imaju djecu. Vidim par njih na utakmicama ali strogo porodicno.

Posao su zavrsili brze nego sto su uletili u skolu. Posutali su protivnike iako su ovi na kvarnjaka doveli jos raje.

Jedan se toliko prepao da se sakrio iza neki djevojaka koje su se tu zatekle,
Meni ga bilo zao i napravio sam se da ga nisam vidio.

Kasnije mi je bilo krivo,jer se prije toga kurcio za pricu al kasnije nas je zaobilazio u sirokom luku tako da nam vise nije bio zanimljiv.

U srednjoj nismo bili kurceviti previse, bar nismo prvi trazili belaj.

Belaj je trazio nas,al ko god bi krenuo dobio bi po nosu ili je na vrijeme bio upozoren da “ne cacka mecku”. Poslje toga par gurkanja ali nista strasno.

 

Al da se vratimo emisiji na radiju “Zid”.

Helem, ja se javljam u program kazem dobra stvar, i kako se mi ostali bas “vidimo” u pjesmi.

Uputili smo pozdrave jedni drugima,sjetili se proslog partija i razmjenili brojeve telefona uzivo u programu. To je bila greska. Dje ces davat svoj broj telefona tako, al gotovo bi.

U to vrijeme radio “Zid” je bio na vrhuncu. Dosta raje je slusalo,  popularnost “zida” bila je fakat velika.

Samo sto sam spustio slusalicu zvoni mi telefon.

Nepoznat glas u stilu “Vidjet ces ti za to...”, “Sta ce te vi reperi”... vako nako..
Upitan da se predstavi, lik je samo spustio slusalicu.

Zovem ponovo radio, i ponovo sam u programu.

Sad mi je to tako djetinjasto i glupo, ali reagovao sam valjda ko svaka “uzavrela” krv mojih godina.

Prozivam tog lika da dodje na dan partija ispred, ako ima nesto da kaze da rijesimo to oci u oci.

Naravno da niko nije dosao.

Nekako smo i prizeljkivali da dodje sa svojim “metalcima” kako smo mi to zamisljali, pa da razmjenimo koji stos.

Naravno, i bez toga su gubili “bitku” na ulicama.

Hip hop je uzimao maha, i sirio se takvom brzinom da smo i mi to jedva stizali.

 

Dosao je i dan partija.

 

Oko 18 smo vec bili dole.
Na probi zajebancija sa Cehom, Fedjom, Sehom.
Kasnije su dosli Alaga i Adnan.

Upoznajemo Jump-a i Zo-a. Momci su dosli cak iz Visokog da prisustvuju partiji.
Nastupili su i momci iz Hrasnice. Grupa se zvala “Xtreme”.

Dok je proba trajala druzenje se nastavilo uz listanje hip hop casopisa kao sto su "Source", "Wibe", "XXL" i tako dalje i tako blize.

Volio bih da se neko od njih javi i mozda me dopuni u nekim detaljima, ako ga sjecanje sluzi.

Tokom godina izgubili smo kontakt, iako smo isli i kod njih na jedan party na kojem smo bili gosti u Hrasnici.
Fedja (fearzone) imo je uzrecicu “isjecu te”.

Dok nismo skontali da to nije namjera vec postapalica bilo je malo napetosti.

Jer kad ti neko tako nesto kaze, normalno da ga drzis na oku i distanci.

Ovaj put smo mi donjeli kasetu sa svojim instrumentalama, tj. Irfo je donio original (!) kasetu sa "Nuthin' but a 'G' Thang” instrumentalom Dr.Dre-a.

Al sto je pustana dobra muzika to se ne zaboravlja.

Posebno mi je ostala Rakimova traka “New York” urezana u sjecanje.

Pod se tresao pod basom i stihovi koji su kidali prostor.

 

And mcs and graffiti artistes who use walls and subway trains for marquees

We go back to b-boys, breakdancing, breakbeats and it ll never cease and on that note ..We say peace“

 

Osim naravno Dj Ahmaad-a, set za moju dusu je mogao kasnije ponoviti samo Caminho.

Nasi SFOR-ovci su se pojavili na vrijeme, uredno plativsi karte i ljubazno odbijajuci da udju dzabalesku. Svaka cast.

Slikali su nas i „ubacili“ u jedan clanak.

To cuvam ko oci u glavi. Ispod slike su napisali pogresna imena,al nije bilo bitno.

Predpostavljam da su im neki kvarnjaci na pitanje kako se zovu momci koji su sad na bini, oni dali svoja. Bem ih u lobanje bezobrazne J

Ceha je baco kasnije neke rime na francuskom. Moram priznat da je odlicno zvucalo iako nisam razumio ni jednu rijec.

Kad smo mi dosli na red, Senad je napravio kolut naprijed i tako uletio na binu.

To je podgrijalo ionako dobru atmosferu.

Kontakt sa publikom bio je predobar, znali smo se nadopunjavati usred pjesme, dobacivat jedni drugima.

Pa se znalo desiti da, dok ide refren ili neki prostor gdje se moze ubacit koja „vanredna“ rima, prozove se neka osoba ili grupa prisutna.

 Ali ne u nekom negativnom kontekstu,tek stari „repovi“ i navika koja se vukla jos iz doba prepucavanja sa rimama na ulici. Svi ko jedan i svi za jednog jedan za sve. Ako je ovo bio san,nisam se zelio probuditi.

Poslje smo Jump-a i Zo-a odvukli u Visoko sa Irfinim bijelim golfom „kecom“.

Momci su nam bili zahvalni a nama je to bio jos jedan izgovor za landranje.

I to je bila pustolovina za sebe.

Od toga nastupa pa sve do danas nosim sa sobom flasu kisele vode.

Vidjeli ste vecinu emceeva kako u ruci nosa neku tekucinu u casama i flasama.

Za neke furka, da mogu posipat sebe i raju koja ih gleda, za mene cista potreba.
Cesto mi se na takvim manifestacijama susi grlo, tako da mi kisela dobro dodje da „podmazem“ glasnice.

Cesto smo se znali zajebavat zbog toga.

Johnnyu ne moras nista placati, samo mu nabavi gajbu kisele i sve udure.

Eh da...kad smo vec kod toga, odoh pokvasit grlo pa nastavljamo uskoro.

 

(nastavlja se)

 

29.12.2012.

Obavjestenje !

Poslje novogodisnjih praznika nastavljamo !

Sretna Nova godina i sve najbolje u votazi !

27.12.2012.

Price stare skole 5.dio - Kino "Radnik"

Eo sjeo da nastavim sto sam zapoceo.
Gledam ovaj snjeg sto pada, i kontam nevjerovatno kako lete te godine.

Neko ce rec : “-jel to morao snjeg past pa da skonta“, ili „ne lete samo tebi shaba...“
Al fakat brate, ko da je jucer bilo kad smo „landrali“ po gradu,skakali po raznim partijama,zivjeli punim plucima i imali hip hop 24 sata na pameti.

Napisao sam u tom periodu vise rima,nego za cjelu godinu skolskog gradiva.
Nije imalo gdje stat.
Samo je na svesci pisao predmet,a u njoj rime i crtezi na svakom milimetru slobodnog prostora na papiru.

Ni brige ni pameti sto neki kazu,al jebaga.

Dosta stvari mi nije bilo bitno u zivotu. Nisam se zamarao glupostima kao sada.
Nisam se pravdao nikome za svoje postupke.

Nisam se mucio da sebe predstavim ljudima u sto boljem svijetlu.
Za to sam imao papir i olovku. Kao sto i danas to radim.
Puno manje nego prije,ali ipak radim.

Ono sam sto jesam. Kao osoba i ono sto prenesem na traku.
Svako ko me zna ili ne zna, ima dvije mogucnosti.

Da slusa ono sto imam reci ili ne.
Da prihvati ono sto jesam ili ne prihvati. Jednostavno.
Sada sam stariji,jbga ne nosim siroko ni dukserice,ni kackete.

Neko me jednom pitao kad mislim „okacit mikrofon o klin“ s obzirom da su se promjenili prioriteti u zivotu. Od posla do nekih drugih obaveza,sto je tacno.

Nisam bas siguran ko je to bio,al se sjecam tog pitanja.
Ocigledno je to bio neko ko me ne poznaje bas dobro.

Al nosim igru u srcu i to ne mislim ostaviti nikad. Drzim se ko neki papak sto se uhvatio sarajevskog asfalta i ne popusta. Svi mi manje vise pamtimo jako sretne i (na zalost) jako tuzne stvari u zivotu.
Ovaj period o kome pricam je obiljezilo jednu generaciju i mene.

 

Nije ni cudo da mi je taj period ostao toliko urezan u pamcenje da se sjecam skoro svakog detalja vezanog za isti.

Tako se sjecam i prvog nastupa u kinu „Radnik“.

 

Mozda na tom nastupu i jos par njih nisam imao tremu. Uopste.
Predugo sam cekao „pravi“ nastup da bih bio nervozan ili sta vec.

Naravno da ih je bilo puno prije ovoga, ali ovaj je nekako bio bitan, nekako drugaciji i veci od ostalih.

A vec smo uvjezbali par pjesama tako da je sve proslo dobro.
Raja je ekstra reagovala, a mi smo bili zadovoljni i raspolozeni.

Pravo ozvucenje,pravi beatovi,bina....
Dozivili smo momenat koji smo toliko puta „pustali“ u nasim glavama.
Od Vratnika do Jezera...sanjali smo nastup pred „pravom“ publikom.
A sta je moglo biti bolje i idealnije od ovog? Sad i ovdje.

Poceli smo sa jos jednom pjesmom. Bili smo poneseni atmosferom.
Mozda ce zvucati kao klise,ali sve je bilo kao u nekom polu-snu.
Kao crtez, koji sam tolko puta crtao po sveskama i gdje sve ne, koji je ozivio.

Sa pravim likovima,sa ljudima koji dijele istu ljubav i istu strast...i koji te podrzavaju.

To ushicenje nikad nisam dozivio.
Bilo je poslje i puno bolje organizovanijih,posjecenijih,kvalitetnijih partija,ali taj osjecaj...takav intenzitet, nisam vise imao priliku da iskusim.

 

Tu noc se sjecam i nastupa „DaBlunt“ grupe. Alage i njegove ekipe.
Kasnije upoznajemo i Elvira (G-ex) koji je takodjer bio s njima.
Sad, kad se on njima pridruzio i jel bio s ekipom od pocetka,toga se fakat ne mogu sjetiti.
Kao sto sam vec napomenuo,iako je bilo prilicno popunjeno,jedni drugima smo bili publika.
Zavrsis nastup,sidjes dole i ostanes u prvim redovima ispred bine.
I dobro ti bude. Skaces ko lud, beat te ponese. Uzivas.
To je puno kasnije postala misaona imenica i obicaj koji je izumro.
Mnogima je to bilo „ispod casti“ da ostanu poslje svog nastupa, a kamoli da saslusaju drugog emceea sta ima rec.

Prije su raja slusala i ucestvovala u svakoj minuti.

Ako se neko i pretvarao da slusa,onda je morao biti pravo dobar glumac.
Ne znam jel se to danas promjenilio jer na partije ne idem odavno.
Nit imam vremena,a Boga mi ni neku preveliku zelju.
Ne idealiziram to vrijeme koje je bilo,ali ovo je cinjenica,fakat koji bas „bode“ u oci.

 

Upoznajemo dosta novih faca, razmjenjujemo iskustva,price i kontakte.
„Zovi ako bude gdje nastup“ cesta je bila recenica,vec sam rekao i zasto.

I tako, sa dovoljno upijenih utisaka do sljedeceg partija, izlazimo iz „Radnika“ uz dogovor da se opet vidimo na kafi, il ako se sretnemo negdje u gradu. A tesko je bilo da se fulimo.
U sljedecem nastavku pisat cu o dogadjajima na drugom partiju u "Radniku".

Vec su pocele pripreme za sljedeci i vec si imao „zdravu konkurenciju“ koja te je „tjerala“ da das sve od sebe.

Jedini nacin da te neko cuje je bio nastup.

Jedina opcija za snimanje (osima one nase primitivne gore spomenute) bila je da se ode u studio,a to je bilo preskupo kao sto je i danas.

Kasnije radio,puno kasnije tv (o nasem gostovanju na ntv99 pisat cu kasnije opsirnije)

Jednu od takvih opcija iskoristila je grupa System i snimila pjesmu „Revolucija hip hopa“.
Mnogi im zamjeraju zbog te trake.

 

Neki su smatrali da su nepotrebno ubacili lika koji je otpjevao refren u „narodnjackom“ stilu, neki su im prebacivali da su tog covjeka ubacili da bi „prebili“ racun za produkciju i snimanje pjesme. Inace, gore pomenuti je bio navodno vlasnik studija. I tako dalje i tako blize.
Momci su se snasli kako jesu,imali su pjesmu studijskog kvaliteta.
Vjerovatno je mozete "iskopati" na YouTube-u pa prosudite sami.

Bilo je raznih prica,u koje ne zelim da ulazim. Ne pravdam nikoga, ali u onom vremenu improvizacije radilo se sve kako bi se izborilo mjesto na mapi.
A moje misljenje je da su to mjesto momci iz grupe System itekako zasluzili.

Tada su imali „dubinu“ u nekim tekstovima koju necu godinama poslje naci u tekstovima drugih grupa i pojedinaca.

Kamo srece da su svi, ne samo oni, imali pristup profesionalnom studiju.
Kamo srece da su svi imali takvu mogucnost prezentacije.

Ne bi sada imali toliki broj izgubljenih pjesama, i ne bi zavisili od sjecenja i prasnjavih sehara i kaseta koje one tako ljubomorno cuvaju.

Zato sam sretan ko malo dijete kad nadjem takvu seharu,ili cujem price od „starih glava“.
Vjerujte, uzivam slusajuci neke stvari koje sam zaboravio ili jednostavno nisam prisustvovao nekim situacijama.
Ali eto to je i jedan od razloga zasto pisem ovo sve...

A sjecanja kad krenu naviru kao ovaj snjeg koji,cini mi se, ne misli stat...

(nastavlja se...)

25.12.2012.

Price stare skole 4.dio - Dolaze rime...

Nekad mi poso malo sjebe koncepciju da izvinete,pa zakasnim sa pisanjem.
Nadam se da razumijete,jer se trudim da pisem sto cesce i tacnije.
Jos jednom se izvinjavam na gramatickim greskama,ukoliko ih ima.
Nisu se svi skolovali i obrazovali bas u skolama kume.... :)

Dakle, cesto smo se znali mimioci u „Ferhadiji“ sa 3 momka koji su bili slicno obuceni.
Osim znatizeljnih pogleda i odmjeravanja nista se nije desavalo.
To je bila grupa „DaBlunt“. Alaga,Adnan (RZA) i Reso koje smo upoznali kasnije na partiju koji se odrzao u klubu „Kult“ ili bivsem kinu „Radnik“.
Vec tad smo znali da nas ima jos i odmah nam je bilo lakse :)
Prije nego sto je nekim shabanima hip hop postao moda i kako to oni vole reci „mainstream“,ljudi su nas gledali cudnije nego u „metalce“ i „pankere“.
`
Cak su i ovi „narodnjaci“ pokusali ismjati nas nacin oblacenja,ali to im je tesko polazilo za rukom. Pa im onda smjesno sto se mi pozdravljamo onim grljenjem...
Jest brate...to je ofirno a vi se ljubite i jedan drugog zovete „kume“. Na zalost,kasnije je to „kume“ preslo u naviku svima....jebi ga.

Oni su se mogli obuci za 10 km,a samo nase tole (recimo Carhartt) su bile 100 km. Jedna jakna „South Central“ u skenderiji je bila do 150 km, Ecko tole (original ne kupljene na Otoci) od 90 do 120 km. Fubu (dok je bio mjera) sa svojim majicama i tenama. Takodjer popularne i poluduboke „Nike“ tene. Tzv. „kosarkaske“.
Kasnije je dosao „And one“. Rijetki sretnici su se mogli pohvaliti „New era“ kapama...
Vec spomenuta marka „Georgetown Hoyas“ i njihove zimske kape.
Irfan je imao srecu da naleti na jednu original. Bila je dovoljno velika da se stave slusalice i onda kapa preko njih.
A i to sve ako si imao srece da imas para,imas srece da se takav jedan komad nadje u prodaji. U „staklenom gradu“ se nakad znalo naci par kacketa,ali i to bi „planulo“ isti dan kada bi se pojavilo u prodaji. Jednom smo prilicno brzo reagovali i vec drugi dan otisli da kupimo kackete,ali nam je prodavac rekao da je dolazio neki momak i uzeo „sva tri kacketa“ koja su bila izlozena.
E ako ovo cita nek zna zbog cega mu se stucalo cjeli dan.
I njegovoj familiji takodjer.

Takvo oblacenje je postala navika.

Nismo imali odjecu za neku drugu priliku,tako da sam ja prvi put u zivotu obukao odjelo za maturu. O cipelama,kosuljicama sminkicama da ne govorim.
Sva odjeca se sastojala iz dresova (hokejaskih,bejzbol,kosarkaskih),kacketa,pomenutih tola,dukserica po mogucnosti sto sirih.
Doslo je i jedno kratko vrijeme maskirnih uniformi uvucenih u cizme sa neizbjeznom maramom ala 2pac.
Za neutralnu odjecu smo smatrali dukserice i majice bez naslova.
I to je bilo za posebne prilike.
Kad se islo u familiju,kod tetke i nane koje bi zabrinuto vrtile glavom „sine moj kakav si to“.
Onda popularne siroke tole s tregerima. Spustis tregere da vise,kao da nije bilo dovoljno sto sve ionako visi na tebi.
Senad je imao dobru duksericu „Public Enemy“ proizvodjaca „Fruit of the loom“.
Promjenila je vlasnika bruku..i tako dalje,i tako blize.
Ipak tad su bila druga vremena,nekako se imalo vise para i cini mi se da bi radije ostao gladan, nego propustio da uzmem nesto od te odjece koja se indentificirala sa Hip Hop kulturom.
Sad bi te kombinacije mogao nabrajati cjeli dan,ali eto ovo su samo neke da sad ne trosim puno papira na to.

U to vrijeme tehno-dance-pop il kako god da se to zvalo je bio pravo popularan.
Mahir,na zalost moj imenjak, krao je sta je stigo sto se tice tekstova ionako stupidnih pjesama koje su bile na repertoaru.
Sto je najgore predstavljao se kao reper,sto je nama tad dizalo kosu na glavi. Haj sto ono sto je on radio nije imalo veze za repom/hiphopm, nego sto je on i vecina te raje uvrtila sebi u glavu da znaju sta rade.
Mislim,boli me cosak radi sta hoces, ali nazovi to svoje sranje pravim  imenom.

A to sigurno nije bio hip hop!
Na zalost,nije on bio jedini.
Jos veca zalost sto su takvi imali pristup muzickom studiju,tako da je vecina njihovih sranja ostala zauvijek na traci.
Kad samo pomislim na ljude kao sto su DaBlunt,System i bruka drugih sjebem se,jer znam koliko su mogli dati ovoj sceni da su tada imali pristup dobroj muzickoj produkciji.
Ali eto,necemo se baviti stvarima koje i ne zasluzuju da se spominju uopste.
Ipak,bilo je potrebno spomenuti ih radi boljeg razumjevanja tadasnjeg stanja.

Dolaze dani prejakih partija u Sarajevu.
Momci iz grupe System organizuju partije kod socijalnog,pored partija u kinu Radnik,popularnom Kultu,kasnije su to bili partiji u Kinemi,CDA,Kaktusu…
Bez obzira na to ko ih je organizovao bili su i vise nego dobro posjeceni.
I sto je bilo najzanimljivije,vecina te publike su bili i izvodjaci.
Od mc-a,brejkera do crtaca,djeeva…
A jos zanimljivije sto su se svi slagali.
Normalno da je bilo rivalstva, ali to rivalstvo te tjeralo da das sve od sebe.
Da budes bolji.
Nije bilo hejta. Ne u kolicinama kakvog ga imamo danas.
Ako si smatrao da si bolji u bilo cemu,to si mogao vrlo lako dokazati.
Manje se pricalo,vise radilo.
Radio emisija (Radio Zid) koju je vodio Ademir a.k.a "shadow", dogovaranja i upoznavanja preko te emisije bili su zila kucavica,i jedan sistem koji je spajao sve ostale grupe i pojedince okupljene oko hip hop-a.
Preko njih smo upoznali ljude iz grupe System, Cehu i Fedju, Alagu,Rzu, (da blunt) pa Mirzu, Kenana, Shtelu,Dj kuli haja,Kerima,Jump-a,Zo-a.Ahmeda (dj ahmaad) i njegovog brata.
Nasoj sreci nije bilo kraja. Toliko istomisljenika na jednom mjestu bila je nasa zelja!
Trudim se da ih sve nabrojim mada, izvinut ce mi, necu se opet moci sjetiti svih ljudi i grupa.
Sve to zbog mog kriticne memorije sto se tice imena.
Reci cu ti sta je bilo prije 10 godina za stolom,ko je imao sta na sebi...al imena...tesko pamtim,jos lakse zaboravljam :)

Jarane,fristajlalo se na ulazima u klubove prije i poslje partija.

Nije da to nisam i prije dozivio,ali ovo je vec bio veci nivo.
Brejkeri su repali,mcevi brejkali (ili bar pokusavali)
Kao sto sam i rekao, ovakvi skupovi su bili jedino mjesto gdje su raja mogla cuti za tebe,tako da se ulagao maksimalni trud da se predstavis u najboljem svjetlu. Ili u mraku.
U zavisnosti dali smo imali taj party osvjetljenje.
Prva proba,mislim ozbiljnija, u mom zivotu bila je u kinu "Radnik". Cuj proba.
Kako god to nekom zvucalo cudno,to nikad nisam volio, Ok provjeriti zvuk,koji ce se ionako promjeniti 6 puta. Ovdje pogotovo! Proba ti ne garantuje nista! Jos gore kad se pocnu dogovarati,e ja cu rec to pa ces ti. Kume budi covjek trenutka. Ne kazem da trebas improvizirati sve,ali ne budi rob nekog sistema.

Dosao si da pokazes sta znas,nek se kvalitetom zvuka bave ljudi koji su za to zaudzeni.
Kad se vec vrte.a vazda ih je bilo okolo,nek rade nesto.
Doduse,ne moze ni to svako, pa su mi neki polu-mcevi pokusali prebaciti tu improvizaciju jer istu nikad nisu mogli ostvariti.
Ali probe su u to vrijeme bile mjesto dobre zajebancije i spontanih fristajl takmicenja.
I tada je bilo mceva koji su bili bolji uzivo, nego na traci.
Oni su samo izbacivali rime bez obzira na beat i situaciju.
Haveru,prijatelju,beze... uzivao sam u tim momentima.
Mislim da to i nije bio takmicarski duh koliko zelja da pokazes sta znas,bez da uvrijedis nekoga ili ga pobjedis.

To nije bila bit.
Plus to jaranstvo bilo je na vrhu.
Mi smo na prvi party dosli bez ikakve matrice,pa nam je Ceha iz grupe System dao jedan cd sa instrumentalama i rekao da odaberemo.
Mislim da je to bio Spice one.
I proba pocinje..

"Dolaze rime ispaljene ko iz automata,dosli su juniorsi na vasa kucaju vrata…otvorite da vidim budale zeljne rata..."

(nastavlja se...)







Noviji postovi | Stariji postovi

Price stare skole

JohnnyDaMista - Price stare skole
Obavjestenje !
Pisanje zavisi od mog slobodnog vremena kojeg (na zalost) nemam bas puno.
Tako da ce nekad biti redovno,nekad sa kasnjenjem.
Ono sto je sigurno da blog nece biti napusten.
Hvala na citanju.
Johnny

Linkz
Za vise posjetite nasu FB stranicu !
Mozete naci trake,slike sa partija, VIP ulaznice i flayere.

Juniorz Familia 1995




Kontakt
johnnydamista@gmail.com

JohnnyDaMista - YT Kanal
https://www.youtube.com/channel/UCOBSNpVcR8ptjZbt4O1KIqg

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
6125

Powered by Blogger.ba