Price stare skole

"Back in the dayz when I knew rap would never die.."

29.03.2013.

Jasmin a.k.a Ikon - Interview za jedan od portala (27.08.2005)

Da bi stekli mozda potpuniju sliku ovog teksta koji sam napisao prije,napravit cu iznimku (jer smatram da je jako bitna) i objaviti interview sa Ikonom (Jasminom) koji je uradio jedan od portala u to vrijeme.
Hvala Amaru sto je izvukao ovo.



Hip hop nije samo repanje

Pored ljudi koji život posmatraju sa strane čekajući da im se on jednostavno desi, na našu sreću postoji i ona druga vrsta ljudi – ona koja stvari uzima u svoje ruke ne pitajući nikoga za dozvolu.


Jedan od takvih ljudi je i Ikon, čovjek koji stoji iza prvog pravog, 100% domaćeg hiphop mixtape-a kao i iza jednog od najboljih i najposjećenijih hiphop portala u regiji – BH-HipHop.com. U interview-u koji smo sa njim napravili neposredno nakon promocije njegovog novog projekta možete pročitati sve o nastajanju mixtape-a kao i insidersku ocjenu domaće hip hop scene...

Ikone, reci nam za početak odakle ideja za prvi pravi mixtape bosanskog hip hopa? Je li po tvome mišljenju ovo pravo vrijeme za takav poduhvat ili je možda trebalo i prije do toga doći?


Ideja je nastala slušajući razne američke i evropske mixtapeove. Međutim, prava želja se javila kada sam 2002. godine poslušao Zulu Soundsystem Tape. A svakako je i bilo vrijeme za jedan ovakav projekat. Mi u BiH imamo dovoljno talentovanih ljudi koji zaslužuju pažnju. Nadam se da će ljudi uspjeti prepoznati njihov talenat.

Možeš li nam ukratko opisati njegov razvojni put – od ideje do realizacije?

Dakle, ideja se javila – kao što sam već rekao – 2002. godine. Godinu kasnije sam već počeo ozbiljnije razmišljati o mixtape-u i polako počeo raditi na izboru beatova. Na kraju sam imao oko 70 beatova i polako sam počeo pozivati ljude koji su trebali biti učesnici. Međutim, krajem te godine nastale su neke interne svađe zbog kojih je realizacija mixtapea bila pod upitnikom. U to vrijeme nisam imao volje da nastavim sa radom jer sam doživio razna razočarenja, ali nekoliko ljudi kao Maajka, MG, Mayer etc. su već snimili svoje stvari tako da sam u januaru ove godine ipak odlučio da se uradi ovaj projekat. I eto, sad ga možete kupiti.

Kako sada nakon održane promocije, kada se tape otisnuo u javnost, gledaš na taj poduhvat? Je li vrijedilo truda?

Naravno da je vrijedilo truda. Iskreno, mixtape je prvenstveno urađen iz ličnog zadovoljstva. Međutim, na moje veliko iznenađenje, izuzetno mnogo ljudi je podržalo ovaj projekat – od samih izvođača do šireg kruga publike. Ovaj podatak pokazuje da je svaki, pa čak i najmanji napor bio vrijedan truda.

Koliko je još ljudi osim tebe radilo na tehničkoj strani tape-a?

Cijeli mixtape je mixan u Mantikovom studiju. Nas dvojica smo uradili finalni mix i tako sam snimio svoje vokale. Naravno, u njegovom malom studiju su snimane još mnoge druge pjesme koje se nalaze na tape-u. Ljudi koji nisu mogli doći u Sarajevo svoje pjesme su snimili u svojim studijima :). Cover za mixtape je uradio Zlakka. Njegova je bila glavna ideja koju smo kasnije zajednički usavršili.

Primjetio sam da ste koristili neke od već poznatih beatova. Kolika je njihova zastupljenost u odnosu na one originalne domaćih producenata?

Rekao bih 90% stranih, a 10% domaćih. Od domaćih producenata su beatove radili Mantik, SOUL, DinoBeatz & Billy. Ali, mixtape je i bio zamišljen kao klasični hiphop mixtape. To znači da nije bitno ako su svi beatovi već korišteni ili su jako poznati; bitno je jedino da odgovaraju emceeu. Međutim nekoliko ljudi je uradilo pjesme na beatove koje su gore navedeni radili i tako sam se odlučio da se iskoriste i oni.

Većina glavnih imena bosanske scene zastupljena je na tapeu: od Preeviewa iz Bihaća, DK iz Tuzle pa do Mr. Johnny-ja iz Sarajeva. Postoji li možda neko koga si želio predstaviti na njemu ali se nije odazvao na ponudu ili je iz nekog drugog razloga bio spriječen?

Da, recimo RimaD ili Opijum, ali ljudi nisu imali vremena jer u Americi rade svoje projekte. Također nije bilo vremena da Alaga snimi svoju pjesmu, kao i DJ Ahmaad, ali mislim da ćete ih čuti na vol.2 :).

Mixtape je izašao za renomiranu izdavačku kuću No Budget Productions.:) Šta konkretno ovo "no budget" znači? Koliko te ova operacija 'opalila' po džepu?

To je interna zezancija jer je jasno da ni jednu izdavačku kuću u BiH ne interesuje ovaj mixtape.
Operacija je koštala možda 200KM, a imao sam sreće što mi je jedan prijatelj kojeg zovu Riven pomogao oko printanja covera. To je spasilo cijelu akciju, a i izvođači nisu ništa tražili tako da su mi i oni svi pomogli. Naravno, i mixanje je bilo besplatno. Tako smo za sitan novac postigli super rezultat.

Dok ovih dana do nas dopiru vijesti o potpisivanju ugovora sa major labelima kreme mixtape scene "preko bare", dotle se kod nas tapeovi evo tek stidljivo pojavljuju. Ako smo na prvi domaći mixtape čekali desetak i više godina kada očekuješ da ćeš ti ili neko drugi ko se ohrabri na sličan poduhvat potpisati ugovor sa, štajaznam, MenArtom?

Takvo nešto nemam u planu. Mixtape-ovi se svakako ne prodaju u nekom prevelikom broju, tako da mislim da uopšte ne bih bio ineteresantan jednoj malo većoj izdavačkoj kući. Isto tako ne planiram cijeli život izdavati mixtapeove. Opet, ko zna, možda se jednog dana i iz vlastitog džepa otvori izdavačka kuća :)))))))).

Budući da si čovjek koji vodi jedan od najvećih bosanskih HipHop sajtova ti si prava osoba koju možemo pitati za ocjenu domaće scene. Ne misliš li da se izlazak scene iz undergrounda odvija sporije nego se očekivalo? Sve je nekako još uvijek na čekanju (albumi Defence-a, Frenkie-ja, Komisije, Mayera...); jedini je Edo uspio zaplivati u mejnstrimu. Imam osjećaj da sarajevska scena, iako ima odličan potencijal, ne uspijeva držati korak sa ostalim akterima integralne BH scene.

Mi u BiH imamo odličan potencijal sto se HipHop scene tice, ali naš osnovni problem su pirati. Recimo Fm Jam ekipa radi odličan posao, ali, eto, i pored izdavačke kuće se bori sa piratima. Znači, izdavačka kuća kod nas ima slabe šanse za opstanak, sve dok se ne ukinu pirati. Mi imamo odlične repere, odlične DJeve, ako ne i najbolje na Balkanu, ali zato imamo najgori zakon što se autorskih prava tiče. Dosta ljudi je već poznato po cijelom svijetu zahvaljujući internetu, ali iz pomenutih razloga nemaju mogućnosti da se javnosti predstave sa svojim albumima.
Mislim da sarajevska scena itekako uspijeva držati korak sa ostatkom BH HipHop scene. Također, ako se malo bolje pogleda mi u Sarajevu imamo najjaču graffiti scenu, imamo breakere koji breakaju od davne 97, imamo DJ Ahmaada koji je za mene najbolji DJ na Balkanu. Nije sve u repanju. To ne znaci da rap nije bitan faktor, ali našu scenu moraju održavati 4 elementa HipHop-a i to dosta mladih aktera zaboravlja. Ono što ja trenutno na domaćoj sceni vidim je samo repanje na sve strane. Graffiti se doduše malo ojačao, ali još uvijek je sve to slabo, a DJeve i breakere možemo na prste izbrojat. Ovo nije neki diss sceni, ali danas stvarno svako pravi beatove, čak i oni koji nemaju sluha za te stvari. Previše ljudi repa, jer je to sad moda. Trenutno u Sarajevu radi oko 10tak odličnih grupa, a ostatak je apsolutno nepotreban. Za moj ukus se previše stvari kopira iz Amerike i prenosi u BiH, sto je za našu scenu loše. Ljudi pričaju o stvarima koje nisu realne i koje se u stvarnosti ne dešavaju. Premalo ljudi se trudi da održava pravi HipHop, tj. da održava sva 4 elementa HipHop kulture, a previše uživljava u ono što vide na svjetskim tv stanicama.

26.03.2013.

Price stare skole 15.dio - BH-hiphop.com ekipa

Dok sam bio "u kontanju" o cemu cu pisati u ovom dijelu, malo sam bacao mahalsku po netu i naletim na onaj wayback machine.
Tu mozes ukucati adresu sajta i i po datumu ti izbaci kako je izgledao,njegove opcije i sl.
I naravno, ukucam bh-hiphop.com da se malo podsjetim nekih stvari.
Izbaci ta "vremenska masina" nekih stvari ali, na zalost, ne i uvid u forum koji je ruku na srce bio najzanimljiviji.
Također ne mozes uvecati slike iz pravo dobre i dragocjene arhive pomenutog sajta,ali eto...daj sta das.
Bez obzira na to nasao sam par zanimljivih podataka.
Tako u najavi za partije stoji da se "bh-hiphop.com special" u Accessu odrzao 12.12.2003.
I fakat na flajeru malo konfuzno stoji 20-12 8 sati.
Sad fakat nisam siguran oko datuma, ipak se ne mogu  bas svega sjetiti, ali eto dobro je da znam i godinu kakva su vremena :)
Tu se moze vidjeti koliko su se Jasmin (*citaj Ikon) i ekipa trudili da "poguraju" bh hiphop u cjelini preko svoje stranice.
Bas u tome periodu (2003) stranica je dozivljavala uspon, a moglo se tu naci za svakoga po nesto, a i vise od toga.
Cak je zahvaljujuci Ikonu (*citaj Jasminu ;) ) to sve otislo na "internacionalni" nivo, pa su se tu mogli procitati intervjui sa njemackim
emceevima, djeevima, graffiti artistima...neke od njih je i doveo u Sarajevo.
Bilo ga je svugdje, okupio je odlicnu ekipu i sve je to funkcionisalo odlicno, vecina izvođaca (pa sta god da su bili) u Sarajevu (i sirom BiH) bi mu trebala biti
zahvalna za puno stvari, ako nista ono za promociju.

Mislim da je mixtape koji je pokrenuo bio itekako znacajan za scenu i ljude koji su je cinili.
Bilo je to i vrijeme ekspanzije BH hip hopa, tako da su se mnoge stvari poklopile i isle nam na ruku.
Između ostalih dobrih ideja koje je imao, jedna od "vecih" da tako kazem, bila je taj mixtape.

E to hvatanje raje i snimanje je bilo posebno iskustvo, jer sam bio svjedok stvaranja gore pomenute trake.
Kuci  vazda dolazio gladan,zedan i umoran ali zadovoljan urađenim poslom taj dan.
I onda se pitaju sto sam u to vrijeme bio onako mrsav....ubila me prva ljubav. Hip hop :)
Jos uvijek je to bilo vrijeme hodanja, iako je internet uveliko usao u kuce, a godinama kasnije ce potpuno preuzeti sve segmente naseg
zivota. Na zalost.
Ali jos uvijek smo se drzali i odrzavali kontakte onako kako je to i trebalo.
Na kafama su padali dogovori za snimanje,za termine, za sve.
Ja je nisam pio, pa sam gajbe mineralne ubijao kako na bini tako i na ovim okupljanjima.
Ikon je furo vazda taj "underground" hip hop, ali bas "underground" pa je izvlacio likove iz naftalina za koje nije culo vise od 50 ljudi :)
Bilo je fakat dosadnih stvarki, ali i stvari koje su ubijale bosim tabanima !
Primjetio sam da je on uvijek vise slusao tekst nego beat, bilo da je to neki amer iz geta ili neki nas mc.

Tu smo bili isti, jer sam i ja vise obracao paznju na ono sto mc ima reci, a ne kakva mu je podloga sto se tice beatova.
Naravno, ne podcjenjujuci ni u kom slucaju beatmakere i njihov rad! Daleko od toga!
To i kada bi htio ne bi mogao, jer sve je to bila jedna cjelina, jedno bice, tako da je smjesno i samo pokusati raspravljati o tome.
Znao je bolje moje tekstove nego ja sam, i uvijek bi izvuko neki lajn koji bi mu se svidio u tom trenutku i bacio ga onako.
I ne samo to.
O svakom segmentu je znao dosta toga. I o svakom je mogao raspravljati, od rap-a do brejka...sta god hoces.
Moglo se dosta nauciti od covjeka samo sjedeci s njim na jednoj od milion "kafa" na kojima smo bili.
Sta da kazem...covjek je zivio hip hop. Respect.
Bez namjere da nekog uvrijedim, al danas kad ukucam bh hip hop izađe mi mali milion sajtova koji bi se komotno mogli zvat "nasa ekipa".
Preferira se jedna-dvije grupe, dva-tri pojedinca i to je to.
Nema se zivaca traziti dalje od svoje mahale.
Mislim da to dovoljno govori.
Al da se vratimo Ikonu i prici.

Kad kazem da je svugdje imao ljude za svaki element, mislim bukvalno svugdje.
Od hrasnog,dobrinje,ilidze....ya name it...Ikon got it.
Zato je i snimanje "bh-hiphop.com mixtape"-a islo tako brzo,dobro i po planu.
Vecinu vokala smo snimali kod Mantika u Hadzicima, koji je za to vrijeme imao i vise nego pristojnu opremu za snimanje.
Napravio mi je i jedan beat na mpc-u, a ja sam bio odusevljen ko malo dijete sto mogu bacit vokale na to.
Pjesma "Ko je mc?" na albumu "Rakovim koracima".

Pisat cu posebno o snimanju spota za mixtape, to je posebna prica svakako.
Na zalost, zbog precih stvari koje su iskrsle tu noc nisam mogao da prisustvujem promociji mixtape-a, a samim tim i da nastupim.
Za mnogim partijama koje sam propustio ne zalim sekunde, neke sam cak i namjerno zaobisao,ali zbog ovog mi nije bilo svejedno.
Ipak, sta je tu je

Tu sam upoznao Jasnu (SHA) djevojku koja je i sa ono malo pjesama koje je snimila pomela scenu.
I dan danas tvrdim da je bila, ako ne najjaci, onda jedan od najjacih zenskim emceeva, ne samo u BiH vec i sire!
Imam osjecaj, da se sad opet aktivira da bi ubrzo samo potvrdila moje rijeci.

Prvi put kad mi je Ikon pustio njenu traku, bili smo u busu za Hadzice, snimao sam traku "U akciji" za koju je Mantik pravio beat.
Svega mi, na prve lajnove pomislio sam da je Mc Lyte!
Do dolaska u Hadzice poslusao sam traku jos najmanje 10 puta.
Jasna je rastavila na dijelove, odmah sam reko Ikonu "brate moras me upoznat!"
Jos nisam vjerovao da je djevojka "nasa".
Upoznali smo se kasnije kada je dosla da snimi svoj dio za mixtape, gdje smo se dogovorili za jedan feat "Gdje smo sad?" koji se kasnije nasao
na mom albumu "Rakovim koracima". Svakako jedna od mojih drazih traka na tom albumu.
Da je scena bila Faceebook pao bi server koliko sam ljudi tada upoznao, sto na snimanjima, sto na partijama, a sve zahvaljuci ovoj igri!
Kako covjek da zaboravi te momente kad je zeludac bio prazan, a srce puno 24 sata na dan?!
Dj Ahmaad dolazi kod Ikona da snimi svoj session za tejp, a mi se nacickali neko po kaucu, neko na podu da uziva u majstorijama covjeka zlatnih
prstiju.
Smatrao sam privilegijom sto sam prisustvovao ovom snimanju, kao i bezbroj drugih koji ce doci u buducnosti.
Dj Dre, pravi ol skul Dj iz Njemacke koji je "vrtio" sa imenima od kojih ti se vrti u glavi!
Sire mase ce ga upamtiti po nastupu u polupraznom (!!) Kuk-u. I njega je kontaktirao, a ko drugi nego Jasmin.
Kad smo isli da ga posjetimo na Ali Pasino u stan u kojem je odsjeo dok je bio u Sarajevu, pokazao nam je slike sa poznatim djeevima u americi i
kako je prilicno dobro pricao engleski,mogli smo ga ispitivati jedno vrijeme o svemu, a on je strpljivo odgovarao na sva na nasa pitanja.
Bila mi je cast da mu nosim opremu, kada smo se pripremali za partiju u Kuk-u. Brate, covjek koji je svirao sa Kool Herz-om prica s tobom i vrtit ce ploce
veceras!
Bice tu kad budemo nastupali, i dat ce nam podrsku! Veliko je to brate!
Kako onda ne biti zahvalan na prilici da budes na pravom mjestu, u pravo vrijeme?!

Posebna je prica o ljudima koji nisu imali sluha da pomognu svojim uticajem i parama u promociju, ne samo ovog partija vec i drugih.
I drago mi je sto sam uvijek "plivao" tim underground vodama, jer kao i onda tako i danas, paznja je uvijek bila usmjerena na tu komercijalnu stranu,ali se uvijek
dobro vidjela ta razlika. I neka je!
Da je javnost podrzala ljude kao sto su Ikon, fakat sam uvjeren da bi pravo jaka imena i grupe nastupale, ne samo u Sarajevu, vec u BiH!
Drzave u nasem susjedstvu su to znale da prepoznaju i da "poguraju" ljude koji su to znali da sprovedu u dijelo!
I to im se vratilo duplo u kojem god hocete smislu i aspektu! Od popularnosti, finansijske strane, do "asfaltiranja" puta za ostale poznate izvođace.
Ti pozitivni utisci nisu bili samo dobit za grad, vec i za drzavu.
Sad je to kod njih postala navika, rutina,svakodnevnica da skoro svake druge sedmice imaju nastupe pojedinaca i grupa o kojima mi mozemo samo sanjati!
Iako mi fakat nije u cilju da pisem o ljudima i pojedincima koji su svjesno il nesvjesno potkopavali i onako malu scenu, morao sam ovo spomenuti.
Znam da se ne place za stvarima koje se ne mogu vratiti, ali mislim da je to bio kljucni momenat da scenu (koja je bila u usponu) da se podigne na jedan jos
veci nivo.
Ta propustena prilika "bacila" nas je u underground pokret u momentu kada je hip hop postao mainstream!
I to je cinjenica s kojom se moramo pomiriti.
Dok mi "zivotarimo" i zadovoljavamo se mrvicama u liku potrosenih tehno i "ni na nebu, ni na zemlji" izvođaca, drugi uzimaju " i jare i pare".
Osim gostovanja M.O.P-a, sve drugo je "sica".
Sve ostalo su samo bljeskovi pojedinaca i grupa, i svi znamo da nemaju neki veliki znacaj ni za scenu ni za okolinu.
Potencijal koji smo imali u ljudima o kojima sam pricao u ovom a i prijasnjim dijelovima, jednostavno nije iskoristen ni 1%, i to je zalosna cinjenica.
Ovim mislim na ljude kao sto su Ikon, ponavljam opet. Organizatora, onih koji imaju osjecaj!
Za tim mozemo zaliti samo mi kojima je hip hop bio vise od furke, vise od mode.
Sada je svejedno, jer hip hop kakvog ja znam nije vise ni na mapi, osim na YouTube-u gdje ga mala armija nas nostalgicara jos samo tu i moze gledati.

(nastavlja se...)

21.03.2013.

Price stare skole 14.dio - BH - hiphop.com special - Access

Danas nesto cackam po netu kad stari ulazi i u ruci nosi dva postera.
Jedan za "GP Hip Hop night" i drugi "GP Connection", 2003.godina.
Izvuko ih iz podruma,kaze ima svega.
E reko doso si ko narucen!
To sam podjelio s vama na nasoj FB stranici Juniorz Familia 1995, pa ko nije imao priliku da ih vidi moze to uciniti.
Mozda koji sat ranije, ja sam izvukao jedan flayer iz 2002, a to je bio "Bh-hiphop.com special" koji smo Jasmin (Ikon) i ja organizovali u klubu Access.
Moram i ja niz basamake sic, da vidim sta ima jos u tim seharama pod par kila prasine.
Da otvorim seharu i da se vratim u bolja vremena, i svaki put da udahnem djelic onog entuzijazma i energije.
I u ovom dijelu cu pricati o ovoj partiji i događajima na istoj.

Ovaj party je bio u cjelini komercijalan.

Vise smo para potrosili na kraju, nego zaradili ali, naravno, nije nam bilo bitno.
I koliko sam tad izdvojio novcanih sredstava, iako nisam imao stalno zaposlenje, sada bih (pored svog posla) dobro razmislio o tome.
Vise puta.
Naime, prije partije smo uradili pecat bh-hiphop.com (i to mozete vidjeti na FB grupi) u skenderiji.
Dakle sve sto ide da bi se ova ideja realizovala.
Onda su usljedili ostali troskovi od prostora, dizajna flayera (htjeli smo da bude jedinstven) i tehnike.
Jedino Ervin (Riven) po obicaju nije uzeo ni feninga za stampu iako je flayer bio na kartonu,ne na tankom papiru.
Sponzor je izmisljen.
Kakav sponzor brate, sve smo iznjeli na "svojim leđima" i to je bio fakat!
Ne znam ni sto sam to odlucio da stavim al hajd...
Ipak, nazvali smo ga "special", trebao je to ime i da opravda.
Pa ako je dernek  nek i hala gori, sto kazu stariji i mudriji.
Tad je malo ko mislio mozgom, vecina nas je isla srcem i to je bilo to.

Znaju to svi koji su se bavili organizacijama partija i slicnih manifestacija. Najtezi i najslađi posao u to vrijeme.
Kasnije su se pojavili i kriticari svega i svacega, ali jbga ako su tako ljecili svoje komplekse, drago mi je da smo i tako nekom uspjeli pomoci.
Vec smo odredili izvođace. Dj Ahmaad, Alaga, Savez dobrinjskih artista, ja (+gosti i open mic)
Bh hip-hop.com je bio na vrhuncu popularnosti, Jasmin je ulozio dosta truda i vremena za to.
U grad smo otisli, kao i bezbroj puta do sada da podjelimo flayere, jer je dogovor sa vlasnikom bio da je ulaz moguc samo sa njima.
Znaci flayer + 3 km je bila cijena upada.
Obisli smo grad i usput "opipali" puls raji, skupljaji "obavjestajne" podatke :) Po reakcijama predpostavio sam da ce doci dosta ljudi ali to
u ovom gradu nisi nikad mogao garantovati.
Kasnije se cesto znalo desiti da, kada sam bio uvjeren da ce partija biti slabo posjecena, bude raje i vise nego sto je planirano.
To je bio fakat, s kojim sam se vremenom, pomirio kao i vjerujem vecina organizatora. Pogotovu hip hop partya.
Malo me je brinula ta varijanta da bez flayera nema ulaska,ali skontali smo da ostavimo par sa strane, da ih tako djelimo na ulazu, ukoliko bude za
to potrebe.

Necu raju vracat zbog te varijante ni u snu.

Na dan partije, podjelili smo i ostatak flajera po gradu i nasli se dosta ranije ispred Accessa.
Prvi je dosao Ahmaad sa opremom, pa smo mu pomogli da to sve prikopca i sredi.
Mene je vec polako pocela pucat trema i sto je vrijeme odmicalo bio sam sve nervozniji.
Ikon je ko vazda prije i poslje toga kulirao, sa osmjehom ko da nema nikakvih problema u zivotu, i ko ih nikad nece imat.
Doslo je jos raje koja nam je pomogla da podjelimo flajere, da nabavimo mikrofone,da organizujemo neke stvari, da sire haber i sl.
Između ostalih bili su tu i Zlaja (Zlaka), Said (Zeko), Durra,Memo, Mrco...ubrzo se pocela okupljati raja koja se ponudila da nam pomogne.
I ovaj put se jos jednom zahvaljujem svima, jer to nije bio i posljednji put kad su nam gore pomenuti "priskocili u pomoc".
Memo i Mrco su bili na vratima samnom.
Uskoro su dosli momci iz Saveza, za njima Alaga sa ekipom.

Sve je bilo spremno da dernek pocne.

Raja je pocela polako da dolazi, suprotno mojim strahovanjima prostor se polako poceo puniti.
Da se razumijemo, za one koji ne znaju Access nije bio veliki prostor ali mogao je stat pristojan broj raje.
Uvijek su mi bili drazi partiji u manjim prostorima, atmosfera je bila puno bolja...bar za mene.
Za pocetak Durra je pustao muziku za zagrijavanje i da je potrefio sa trakama vidjelo se po reakciji raje koja je jos uvijek ulazila.
Odmah mi je bilo lakse,ali nervoza nije popustala...ovo nije mahalski dernek, mahalski party, pa da mozes neke stvari preskociti.
Trebalo je sve ici kako treba.
I na moju/nasu srecu i radost, jeste!
Dosao je i Lola (jedan u moru izvođaca koji je gostovao na bh-hiphop.com mixtape-u) pravo simpatican momak, sa svojom ekipom pa
smo se malo zadrzali u prici na stepenicama.

Prvi je nastupio SDA (Savez dobrinjskih artista) i sad se fakat ne sjecam jel im to bio jedan od prvih nastupa,ali svoj dio su odlicno
odradili i raja ih je prihvatila vrlo brzo.

Ja sam se vec poceo opustati kad sam vidio da stvari idu u pravom smjeru, pa sam sa ostalom ekipom bacao suplju i jednostavno uzivao.
Prostor je sada vec bio pun.
Dosta poznatih faca je doslo da podrzi, a i da uziva u nastupima, jer imena na flayerima (Alaga,Ahmaad) su  garantovala dobar party.
Alaga je nastupio sa svojom ekipom, bio je tu i Elvir (g-ex) i vec nakon prve pjesme podigao atmosferu za stepen vise.
"Zivot za hip hop" je bila udarna tu vece i svi su s Alagom pjevali refren.
Imao je Alaga repertoar sirok i mogao je cjelu noc redat svoje pjesme i ne bi covjek opet mogao izabrati i izdvojiti jednu od njih.
Sve su bile upecatljive na svoj nacin.
Na kraju sam i ja uzeo krom u ruke i sa par pjesama zavrsio svoj dio posla.

A onda je na red dosao Ahmaad. I digao Access u zrak!
Vrtio je citav sat, iako je dogovor bio pola sata, covjek nam je izasao u susret (hvala mu!) a i obradovao sve prisutne.
Mislim da nema onog koji ovo cita da nije cuo Dj Ahmaada na dijelu! Ako kojim cudom takav (ili takva) postoji, onda mogu reci da prestane ovo citat i
da odma trazi njegove stvarke! Odma'!
Za onu vecinu koja zna ko je Ahmaad i za sta je sve sposoban, ne moram opisivati taj set s kojim nas je pocastio tih sat vremena.
Srecom pa ne moram, jer je tesko naci rijeci koje bi opisali  tu umjetnost i vjestinu s kojom je covjek baratao!
Poveo nas je Ahmaad uz tvrde hip hop beatove na jedno putovanje i vjerujem da je vecina u tom momentu zaboravila gdje se nalazi.
U jednom momentu je uzeo onu temu iz zvjezdanih staza i kombinovao sa hip hop stvarkama uz njegove prejake scratch-eve.
Nije mu trebalo puno da raju baci u sevdah i delirijum, sve u jednom trenu.
Skakao sam na vecini partija kad me "pogodi" pjesma. To nista nije bilo cudno i nenormalno.
Ali kako sam skakao nenormalno tad, mislim da necu vise nikad ni blizu.
Gdje god je taj covjek vrtio, a ja se zadesio, nikad nije bilo fule! Nikad!

I fakat mi je bila cast sto je par puta bio na "wheelz of steel" kada sam ja nastupao.
Jedan od ljudi koji je stavio Sarajevo na mapu, i (ne samo po meni) jedan od najjacih DJ-eva u Evropi.

Kasnije mi je rekao "Jbga jarane ja se zanjeo skroz". Nek si brate, svi smo...

Poslje je Durra nastavio da pusta muziku, i usljedio je onaj "opusteni" dio.
Kad se sve sabere i oduzme partija je prosla i vise nego uspjesno,cak smo i pored izdataka i zaradili nesto para.
Dobro, zaradili je jaka rijec ali eto.
Od tih para sam u skenderiji uzeo xxl majicu "Rocca wear" i eno je jos je u zivotu.
Nije bio bas neki reprezentativni dio odjece u mom ormaru, ali jeste kao dokaz mojih prvih zarađenih gengi od hip hopa.
Uz slike i po koji flajer u staroj sehari, ostala je i ova prica da me podsjeti na bolja vremena i vremena kada je hip hop bio sto danas, na zalost, nije.
Nesto sto se zivi, a ne nesto sto se fura.
Do novog citanja....

(nastavlja se...)

14.03.2013.

Price stare skole 13.dio - CDA II dio

Konacno zavrsen i zuco, pa samim tim i nastavak prica.
Izvinjavam se sto sam napravio jednu vecu pauzu al sto se mora nije tesko.
Kako sam i rekao, pisem dozivljaje u skladu sa svojim vremenom i trudim se da ne pravim velike pauze.
Jos jednom mogu zahvaliti fejsbuku jer sam naisao na dobrog jarana iz ovih zlatnih dana sarajevskog hip hopa.
A to je Adis a.k.a Topa, odlican dj i momak za desetku.
Pozdrav ide za Topu i nadam se da cemo se jednom svi naci na okupu i napraviti jednu partiju samo za nasu dusu.
Vjerujem da to nije nemoguce, a po pricama sa ostalim to bi nam doslo ko budali samar.
Jer, sto se kaze, vise glava je pametnije od jedne i svakako bi mi pomogle da popunim neke rupe, a i da cujem neke
price koje nisam ili koje sam zaboravio.

Da se sjetim nekih detalja. I ovako kroz pricu obradujem se nekim stvarima.
Kad neko od starije ekipe stavi neki flajer,neku sliku i sve me to vrati odmah u to proslo vrijeme.
Sigurno necu zaobici ni Topin doprinos, kao ni ucesce ostale raje.
Od Ademira Sehe, Denisa Neme, Adnana Durre do Jasmina Ikona i ostalih.
Kad bih samo stavio njihova imena ovdje imali bi sta citati 2 dana.
Ljudi koji su zivjeli hip hop, pa koji god da je to bio element.
Logicno, jer ovdje ne pricam samo o repanju.
Bice price i o tome u narednim nastavcima.
Ja svakako necu zaboraviti da spomenem njihov uticaj i njihove zasluge, na kojima se temeljio uspon sarajevskog , a samim tim i bh hip hop-a.
Jos jednom naglasavam kako je stvarno smjesno sto u nekim izjavama na internetu i nekim montiranim istorijama bh hip hop-a, grada Sarajeva nema ni na mapi.

Ne znam koja je namjera ljudi koji pokusavaju da iskrive cinjenice, ali je svakako neuspjesna.
I ako ne osnovni, ali to je jos jedan motiv da pisem ovo sto pisem.
Također zelim iskoristiti priliku i zahvaliti se svima na podrsci koja mi svakako daje motiva da se maksimalno angazujem i da
sto tacno priblizim događaje kako mlađoj ekipi tako i da osvjezim pamcenje ovoj staroj kojoj i sam pripadam.
Samire, konkretno sliku za koju si pitao.
Imas je na nasoj FB stranici Juniorz Familia 1995, gdje takodjer imas i puno slika sa partija, VIP ulaznica i flajera.
Kad bi se jos neki ljudi aktivirali, siguran sam da bi tu bilo jos materijala,ali postavljam ono s cime raspolazem.
Halalite na greskama u kucanju, vjerujem da nisu toliko kriticne da se ne moze citati.
Za sva ostala pitanja imate prostor na blogu.
Hvala jos jednom.

Jos uvijek smo u CDA.

Jedna partija mi je ostala posebno u sjecanju, a to je bilo okupljanje skoro svih grupa iz Sarajeva u pomenutom prostoru.
Tada sam jos uvijek u GP (gropus & peoples) a ista organizacija je i priredila party o kojem pricam.
Ovaj party bio je poseban na dosta nacina i zbog dosta stvari koje su se desavale i prije samih nastupa.
Na terenu koji se nalazio iza CDA, mceevi,djeevi,brejkeri,crtaci podjelili su se u ekipe i pucali basketa.
Denis a.k.a Nemo zado je prejak graffit ispred samog straznjeg ulaza.
Dok je on to radio, uporedo smo se zajebavali i bacali suplju.
Sjecam se da smo od tonske probe napravili open mic,pa mini nastupe. Shtela i ja se ovaj put nismo morali otimati za mikrofon,bilo ih je vise.
Dosta brejkera je doslo i onako spontano su se ukljucivali dok smo se mi i djeevi zagrijavali.
Svako na svoj nacin i svi na jednom mjestu bila je situacija koju sam kasnije vrlo rijetko viđao, na zalost.

Prije toga odrzana je jaka medijska kampanja, da tako kazem, i CDA je bio krcat puno sati prije pocetka.
Kao i puno prije to sad, dosta raje je bilo ispred ulaza.
Jedan od mladje ekipe baca neki freestyle i onako usput prilazi starijem momku sa bradom i baca rimu.
Ispocetka nisam obracao paznju na to, kao ni vecina raje u blizini,ali mi je malo zasmetalo sto momak (doduse ne agresivno) "provocira" rimama
ocigledno starijeg momka koji je onako povuceno sjedio sa strane na betonskom podzidu, smjeseci se dobronamjerno sve cescim "napadima".
Ali kako je momcic bio sve uporniji, tako je sve vise raje pocelo usmjeravati paznju u tom pravcu.
Kako sam i ja bacio bolje pogled prepoznao sam starijeg momka koji je sjedio.

Kao sto je poznato, slabo pamtim imena jbga i necu da fulim ime, a starija ekipa ce ga sigurno prepoznati, mislim da se momak zvao Haris i
bio je na skoro svakoj partiji u gradu.

I usput je bio masina za freestyle.

Konacno je ustao, jos uvijek sa smjeskom na sto je mladji momak ustuknuo i odmaknuo se za korak.
Samo oni koji nisu znali Harisa vjerovatno su pomislili da je sada belaj neizbjezan, jer sam po kretnjama vecine vidio kako nehotice prave krug.
Vjerovatno je to pomislio i mladi freestyler koji se neznatno uspravio i jos uzmakao za dva-tri koraka...
Haretu to nije bilo ni na kraj pameti, ali odgovor na rime bacene maloprije svakako jest.
Istog trena kada je ustao poceo je da ih sipa na iznenadjenje svog "protivnika" i vecine radoznalih ljudi koji su sad vec blokirali prostor ispred
ulaza u CDA.
Ne moram naglasavati kakav je bio rezultat i ko je odnio pobjedu.
Momak je poceo bukvalno da bjezi od Harisa koji je isao za njim ne prestajuci da baca rime.
Sve u zivotu je skola, pa vjerujem da je to ovaj spontani "battle" bio za momka koji se jedva nekako probio kroz odusevljenu masu i nestao u
unutrasnjosti CDA.

Ima vise teorija sta je bilo sa Harisom, nesto slicno kao i teorije o Alagi,ali kao sto sam vec rekao necu da pisem o mahalskim pricama,
vec samo o stvarima kojima sa licno prisustvovao i koje su se meni desile.
Kako god da bilo, nadam se da je momak zdrav i ziv i ako kojim cudom cita ovo, ima veliki respekt od mene!

Raja se jos nije stisala glasno odobravajuci ovaj Haretov gest.
Naravno, ni mi nismo bili imuni na sve to,mada sam vrlo dobro znao ishod "bitke" i prije nego sto je pocela.
Tako zagrijani konacno ulazimo i mi, jer partija je uskoro trebala da pocne.

A unutra vec guzva samo takva.
Bas vec lupa i udara,raja se krece uz ritam, svi na svome mjestu, a dusa najvise.
Jedno od rijetkih mjesta da niko od izvođaca (bar koliko se ja sjecam) nije imao prituzbi na ozvucenje.
Vec sam pisao o tome.
Na probi je bilo provala za medalju, zaboravljenih tekstova i cega sve ne.
Ali na samom nastupu sve je islo "ko podmazano" i sve je to utjecalo na atmosferu koja je, po ko zna koji put bila odlicna.
CDA je opet dao dio svoje magije.

Raja je podrzala svakog maksimalno.

Jedina, hajmo rec ko nadrealisti, konfliktna situacija kad je dj na pauzi izmedju nastupa pustio jednu od pjesmi onog Ede.
Pola ljudi ispred je na prve zvuke skocilo na binu da ga lincuju.
Njegovom srecom, zbunjeni momak je odmah ukinuo traku i pustio nesto drugo.
Kasnije ce se to promjeniti, valjda su pojedinacni interesi prevladali nekim stvarima, ali to nije tema ovih prica.
Na izlasku, poslje zavrsenog partija prisla mi je neka djevojka predstavisi se ko Sanela sa federalne tv.
Irfan i ja smo opet bili pred kamerom, ali ovaj put je to bilo puno oziljnije.
I ako nam to vise nije znacilo kao prije, bilo je zanimljivo.
Nikad ne dobismo snimak i to mi je pravo krivo, cak i danas kad se sjetim toga ali hajde...sta je bilo,bilo je.
Nekako tu noc je sve islo kako treba i atmosfera koja je vladala cjeli taj dan se mogla hladno smjestiti u neke vece gradove van nase drzave.
Partija se zavrsila a raje ispred kao da je tek pocela. Igrala se kosarka,raja su nastavljala na ulici.
Ovo je sigurno bila moja verzija Ice Cube-a i njegove pjesme "today was a good day".

Nesto kasnije se prosirio taj fenomen "domace publike", koji je polako ali sigurno poceo da "tinja".
Odredjena grupa ljudi bi dosla da podrzi samo jednog emceea ili drugu grupu,a za ostale (koliko god bili dobri) nije bilo sluha.
Vjerujem da je to bilo posebno za nase okruzenje, jer koliko znam to i ako se desavalo u drugim zemljama nije bilo tako
izrazeno.
Ali jebi ga, mi smo posebno podneblje (ne mislim samo na Sarajevo) pa je to kasnije postalo normalno, tako da nikom i nije smetalo.
Da se razumijemo, meni se nije nikad desilo da mi raja okrene ledja ili takvo nesto.
Sticajem okolnosti ili sta vec...ali nije.
Ipak, desavalo se vrlo cesto mlađim grupama ili pojedincima koji bi (ukoliko nisu imali svojih "navijaca") bili ostavljeni na milost
i nemilost ostaloj raji, sto je stvarno bilo ruzno u najmanju ruku.

Jos par partija i nastupa u CDA i evo vec koliko godina ima, nisam ni prosao pored.
Vjerujem da bi to bilo idealno okupljanje starije ekipe, ako vec to ne mozemo uraditi u prostoru gdje je bilo kino "Radnik" (shabani su u međuvremenu napravili DM il sta vec)
ili u Kinoteci.
U nadi da ce ova ideja "pasti" na plodno tlo i da ce moja generacija dici guzove pa se ujediniti u ovoj ideji i napraviti nesto
vrijedno spomena, zelim ti laku noc hip hop nacijo.
Gdje god bila.


(nastavlja se...)

05.02.2013.

Price stare skole 12.dio - CDA I dio

Eo brata opet, dosta sam se odmaro, vrijeme je da nastavim sa pricom.
Imam jos dosta materijala da ispricam, a imao sam i vremena za razmisljanje, samo steta sto nisam imao laptop dok sam
lezao u bolnici da "hvatam" zabiljeske.
Ajj falio mi je ko budali samar!
Sreca pa sam imao na mobitelu radio,pa ponekad se neka radio stanica smiluje da pusti nesto za "moju dusu".
I odmah bude lakse.
Nekad se covjek u hodu sjeti nekih stvari, ali mislim da sam zadrzao hronoloski tok koliko toliko.
Kaze jaran "ne mozes tako neozbiljno napravit pauzu"... al da budem iskren nije mi bilo ni do cega, a kamoli do pisanja.
Al hajd...bilo proslo, demo dalje.

I tada kao i sad bilo je dosta grupa i pojedinaca koji bi se pojavili kratko i onda bi samo nestali.
Vecini je ovo bila furka koja je trajala koliko i njihova avantura sa mikrofonom.
Kratko.
Party je jos uvijek bio zakletva u godinama koje dolaze.
Uvijek mogao upoznat dobre raje, dobro se zajebavat i iskakat uz dobru muziku.
Nerijetko se tu znalo dogovorit za neki parti, neku pjesmu ili beat, jer nas je bilo raznih "zanimanja".
Od brejkera do beatmakera.
Durru je inspiriso svaki party pa je vec imao ideja, a sto je najvaznije sve ih je znao sprovesti u dijelo.
Uvijek je islo ono "Johnny kakvu ideju imam..." i vec par dana kasnije kad bi se sjelo kod njega, moglo se uzivat u
onom sto je radio najbolje. U prejakim beatovima!
Jedan je od rijetkih ciji su beatovi "imali dusu", nisu bili da tako kazem komercijalizovani (koliko god mrzio tu rijec)
Respect za brata Durru! Brat Durra je predstavljo kume!
Kasnije je na red dosao Rifle koji je kidao sve pred sobom.
O komercijalnim beatovima se moze govoriti sad, kad se uzimaju neke pare za to.
U to vrijeme je beatmaker određivao kome ce dati beat, i ta odluka bi bila na obostrano zadovoljstvo.
MC je imao beat za svoje rime, a beatmaker je imao reklamu i bio siguran da ce se cuti za njega.
Tako je funkcionisalo.
Tad je bilo jako bitno biti vidjen na tim okupljanjima, sad manje vise.
Vecina raje dodje, popije pivu, provrti se po prostoru i ufati se noge...

Ovdje to nije bila praksa.
Tu noc kao i svaku crpili smo svaku minutu te atmosfere i jednostavno uzivali.
Ako ti se u rijetkim slucajevima i nije svidjalo ko nastupa ili sta vec, nisi se ni pojavljivao.
Ako si doso, doso si.

Evo Amire za tvoju dusu, pitao si neku anegdotu u CDA.
Pisat cu opsirnije,ali sam veceras ogranicen sa vremenom, pa cu pricu o ovom mjestu podjeliti u dva dijela.
Veceras ce to biti kraci dio,cisto radi uvoda.

Od partija koje su mi najvise "sjedale" da tako kazem, bile su partije u CDA!
Da budem iskren, ne znam dali taj prostor jos postoji ili u sta se pretvorio, ali u to vrijeme za mene je bio idealan.
Plus sto je imao nazad teren za kosarku i fudbal. Idealno mjesto na svaki nacin!
Od raznih "reunion"-a, godisnjica, promocije albuma...koji god da je razlog bio, svaki nastup(i) za 10.
Uvijek je bilo fino popunjeno, fakat ne pamtim tamo ni jedan nastup da nije bilo raje.
Samo jedan put, i ne sjecam se koji je povod bio, dosli su neki stranci (mislim da su bili IFOR-ovci, tad ih je bilo puno,izlazili su regularno u grad)
i zadali par (valjda svojih) pjesama. Jedan je bio latino,bar se tako cinilo jbga.
E sad..hudnici su naivno vjerovali da svaki crnac koji dodje i kaze "wassup!?" treba da ocekuje da cemo mi ostali odmah past u trans, ne slusajuci njegov nastup i ostalo.
Jer jarane oni su iz Amerike i to...
Ne da nije takvih bilo među nama, ali brate jebi ga.
Nije ovo bio prvi put da neko dovede domaceg "crnca" i to je kao trebalo da bude nesto specijalno.
I bilo bi da je taj ili vise njih znao sta radi, a ne da lupa gluposti koje niko ne slusa.
Podcjenjivala se nasa inteligencija, a to je fakat bila losa furka.

Vazda mi je to islo na zivce.

Glupost je dostigla vrhunac kad su poceli iz pivskih flasa poljevati raju koja ih je slusala, pa tako i nas.
Koji je to da ne lajem sad...muski reproduktivni organ?!
Sta me ba poljevas pivom? Nadji sebi kurvu pa joj to radi.
U tom momentu smo vec bili na izlaznim vratima,ali smo ipak odlucili da ostanemo i istrpimo dok ovi zavrse.
I jesu, srecom vrlo brzo.
Ali s tim se nije zavrsilo ovo ofiranje.
Neko ih je provalio da su s istocne obale, pa je iz zajebancije podigao "W" u zrak. Onako mangupski.
Uz povike "east coast...what ya know about west coast?!?!" sisli su s bine iznervirani, ali ne vise nego raja koja je to trpila.
Ne znam ni ko ih je doveo al je usro' i sefa i stanicu sa tim potezom.
Plus sto su se sabani napili, pa poceli baljezgat gluposti i sve sam cekao kad ce nekom puc' film pa da krene belaj vecih razmjera.
Srecom nije.
I zbog manjih stvari su znale flase letiti sa ostatkom inventara iz jedne u drugu stranu prostorije.
DJ ih je ispratio smjeskom i sa "hoo bangin'" West side connection.
Poslje njih dolaze nasi na red i stvari se polako pocinju vracati u normalu.
Oni "reperi" su se u međuvremenu negdje izgubili da djele autograme.
I bolje.
Hajmo momci setnja u neku bolju buducnost.
Al kad izadje lik za papirom u rukama i uze mikrofon, to je bio vrhunac.

U to vrijeme izbacio sam pjesmu "Lolek i Bolek".
Durra neprevaziđeni zado beat, pa smo to kod njega snimili iz zajebancije i vrlo brzo.
Tad sam upoznao i Jasmina a.k.a Ikona. I on je bio kod Durre dok smo snimali, i fakat smo se dobro ismijali taj dan.
Kasnije ce napraviti onaj poznati "BH-hiphop.com mixtape" uz dobro poznati istoimeni sajt.
Doci cemo do toga.

I tako dođoh i ja na red.
Nisam nikoga poljevao pivom,a ni mineralnom koju sam imao u ruci.
I onako sam je imao jedva i za sebe i za moje suho grlo.
"...sve puca od mladih nada,rime im sjebada / u jednom pjesmi djeca pobiju i pola grada..."
Izmedju ostalih nastupili su Alaga,Shtella...
Na kraju svih nastupa, svi izvođaci (osim amera) popeli su se na binu i zadali "open mic".

Onda po obicaju, dolazi ponovo dj na scenu i za nasu (a i svoju) dusu, pusta hip hop.
Ako sam cuo nesto sto nisam prije imao priliku, trci da ih bar zapisem, pa ako nekad budem
imao srece da ih negdje i nabavim.
S listom papira odnekud pa peglaj dj-a : "brate jeko ovo?" i tome slicno.

A on bi ponosan sto je izvukao nesto nepoznato diktirao ime izvodjaca i naziv pjesme. I kad me pitaju sto toliko zalim za tim vremenima, dodje mi da ga bosim tabanima ubijem.
Haj sad priđi dj-u na 20 metara dobar si.
Naravno, cast izuzetcima.

(nastavlja se...)

23.01.2013.

Price stare skole 11.dio - Hej vi reperi...

Hej vi reperi sto kopirate Alagu, znate da sam najbolji, da iza toga cvrsto stajacu”

Repo je Alaga u nekim boljim vremenima.Nema mc-a ili covjeka koji ozbiljno drzi do sebe,a da ne zna ko je Alaga.Puno me raje pita za covjeka, ali ja fakat ne znam sta da im kazem.
Od svih ljudi za njega nemam nikakvih informacija.
Ni gdje je, ni sta je.

Zadnji put, prije 3-4 godine sam ga vidio na Grbavici.
Raja ga je cesto znala vidjeti u razlicitim djelovima grada na biciklu kako se voza.
I od ostalih ne mogu izvuci nesto vise.
Vecina ovih “starih glava” ima iste ili slicne informacije.
O glasinama i mahalskim pricama necu uopste da pricam.
Sve te neprovjerene price ne zelim da spominjem ovdje.
Ako neko ko cita ovo zna vise, volio bih da me kontaktira.
Kako god bilo, ni jedna prica o sarajevskom rap-u ne moze niti smije proci a da se taj covjek ne spomene.
I oni sto ga ne vole (ako takvi uopste postoje) ne mogu mu osporiti trag koji je ostavio ne samo na sarajevskoj, nego i na BH hip hop sceni.
Od partija u “Radniku” do partija u CDA, Alaga je ostavljao jak dojam na publiku.
Njegov stil (koji je neodoljivo podsjecao na dmx-a) agresivan, energican stajao mu je savrseno.

Zato je i pravio odlicnu atmosferu kad izadje na binu.

Naravno, cast ostalim ljudima u njegovoj ekipi, ali bez njega grupa ne bi bila to sto jeste.

Bas se Keno neki dan osvrnuo na tu cinjenicu, nevezano za Alagu.
Neki ljudi jednostavno ostave takav dojam, ostave trag.
Pa kada se desi da napuste grupu iz bilo kojeg razloga, raja vise “ne dozivljava” pjesme (bez obzira koliko mozda one bile i bolje) tih ljudi, onako kako su kada je taj pojedinac bio u njoj.

Imali smo odlicne odnose sa DaBlaunt grupom.

Nikad nije bilo trzavica i neslaganja i onom kratkom periodu kada smo se vidjali na skoro svakom partiju u to vrijeme.
Na jednom od brojnih partija u CDA su cak “lobirali” da mi nastupimo prije njih, jer je doslo do nekih nesporazuma oko ucesnika i reda nastupa.
Oni su velikodusno ustupili svoj red nama. Hvala im na tome.

Kakav je bio na sceni, takav je bio i van nje.

Bez dlake na jeziku, otvoren i spreman pomoci u svakom trenutku.

Stajao je iza svake svoje rijeci u svakoj pjesmi, sto se ne moze reci za vecinu mc-a,kako u to vrijeme tako i danas.

Alaga je imao uticaj na puno raje,ali i na mladje generacije koje su dolazile.

I to je, po meni, jedna od najvecih odlika jednog mc-a.
E tu sad dolazi ona moja prica o uslovima koje smo imali u to vrijeme.
Smatram da bi Alaga bio jedna od vodecih uloga u BH hip hopu, a sigurno i sire.
Bez sumnje da je on to bio i u ono vrijeme, ali uz mogucnosti kakve postoje danas to bi sigurno bilo na vecem nivou.
Doduse mi smo u to vrijeme bili rahat od ovog pederluka i svemirskog repa koji je uzeo maha.
Malobrojni emceevi koji su drzali tu liniju, ostali su pregazeni od pojedinaca koji su se posrali po hip hop-u.
Od furki i oblacenja koje bi se i pederi odrekli, do pjesama koje nemaju smisla ni njihovim lobanjama, a kamoli ljudima koji to slusaju.
E zato je Alaga jedan od onih koji bi dobro dosao hip hop-u u danasnje vrijeme.
Djelovao bi ko pencilin za ovaj virus koji se oslobodio.
Zarezao bi Alaga na krom i to bi bilo dovoljno da se razbjeze.
Gdje god bi njegovo ime “osvanulo” na plakatu znao si da ce ti prostor biti solidno popunjen. Raja ce doci. Jer je raja uvijek znala prepoznati pravo.
Ljudi su dolazili da cuju kvalitetnog mc-a,dj-a... bez obzira na to dali ga poznaju ili ne.
“Zivot za HipHop”, “Markane”... i mnoge druge bile su dovoljan razlog da se ode na partiju i povede sto vise raje.
Vrlo brzo bi tu svoju energiju prenio i na publiku i onda bi manje vise znao nastat haos.
Atmosfera koja se fakat ne moze opisati dok se ne dozivi.
Par snimaka je prezivjelo i cak se mogu “iskopati” na YT.
Ipak, bilo je nesto sasvim drugo dozivjeti to.

Damir a.k.a Dj James Bong bi cesto vrtio, Dj Ahmaad, Dj Kuli High sa Dobrinje takodjer.

Dosta kvaliteta na jednom mjestu, bio bi merak uzeti mikrofon kada si imao takve dj-eve iza ledja.
To je bila posebna vrsta ljudi, bar u to vrijeme.
Zivi se nisu culi. Dodju sa svojom opremom, sa svojim plocama, ruksacima...pripreme sve to u tisini, da covjek i ne primjeti da su tu.

Znas da su u kuci kad se prolomi neki poznati beat i vec uhvatis sebe kako klimas glavom sa ostalom rajom oko sebe,

Il satro kuliras, a nogice ti se same pomjeraju a rukice idu po navici u zrak.

Poseban dio je bio samo pripremanje za partiju.
Cjeli dan landranje po gradu, obilazak milion malih loga prije same veceri.
Jos ako se kupi kakav komad odjece il obuce...da se malo pronosa, uz ljubomorne poglede ostalih “repera”.
Ima li bolje prilike da se pokaze novi kacket ili dres od partije?
Nema pasa, nema...
Ako se desilo da ne nastupas uvijek bi neko obezbjedio “VIP” propusnice.
Sve je to bilo uzajamno.
Kako god, ekipa je uvijek visila ispred mjesta nastupa. Ispred ulaza.

I izvodjaci i oni koji su dosli da gledaju/slusaju.

Nekad su nastupi pocinjali i ispred, onako spontano, pa bi se to sve kasnije prenjelo na binu.

Uvijek su se znale formirati grupice raje, u zavisnosti ko je s kim dosao,ali kad bi neko bacio neku rimu brzo se formirao krug.

Prosjek raje koja su dolazila na partije bio je 20-21. To je bila vecina, hajmo reci.

Osim njih bilo je puno “starije” raje (25-28)

Kako god, u rijetkim situacijama ako je i bilo puno mladjih, znao bi poslje 23 sata.

Vecina djecurlije bi vec bila u kuci, a malobrojni bi bili u punom trku ka istoj.

Imao sam srecu da sam bio dio scene u to vrijeme, tako da je bilo fakat rijetko da prostor iza 23 bude polu-prazan. Kasnije su se te brojke uveliko promjenile.
Pisat cu o tome nesto opsirnije kad dodje na red.
Za ozvucenje si uvijek mogao nesto reci,ali za muziku koja se pustala nikad.
Ozvucenje je uvijek bila boljka, nekad bolje nekad losije, ali uvijek je bio neki problem sa ozvucenjem ili mikrofonima

I veliki M.O.P je iskusio to u klubu “Cinemas”(bivsa Sloga) kada su gostovali u Sarajevu.

Neznanje ljudi koji su bili zaduzeni za ton,kvalitet opreme, neko bacio suhu jebaga.
Bilo je puno mogucnosti.
Nisam jednom bacio mikrofon, reko dj-u da smanji beat i onako nasuho repo.
Ili drzis mikrofon u ruci reda radi, ali ga ugasis i nastavis svoje.Od huje sve.
Ne kazem da je to bio uvijek problem, ali desavao se vise nego cesto, pa je pitanje “kakvo je ozvucenje bilo?” postalo prvo koje se postavljalo, pa tek onda “kakav je bio nastup?” i sl.

Godine koje su dolazile malo su promjenile sto se tice toga.

Pomenuti period zatisija dosao je kasnije jos vise do izrazaja.
Vecina te generacije se bacila na studiranje, trazenje posla i sl.
Nekako je hip hop pomjeren u drugi plan.
Nisam ni ja bio izuzetak.
Ganjao sam uporedo fax i poso, pa sta upali.
Kasnije mi je ocigledno para bila draza od knjige tako da sam se potpuno posvetio zaradjivanju “svog dinara”, kao i ostala dvojica.
Senad je upisao akademiju i ozbiljno se posvetio tome da je i zavrsi.
Irfan je prije nas svih vec radio, tako da je vec bio “svoj cojek”.
I dalje smo landrali zajedno, i dalje smo posjecivali partije, ali ja sam ostao solo sto se tice repanja.

U nastavku pisanja, pokusat cu se fokusirat i posvetit cjele odlomke nekim odrzanim partijama u periodima prije ovog “zatisija”.

Ovako sam samo pokusao pribliziti atmosferu koja je bila oko ovih okupljanja i nastupa.

Stilove koje smo furali i uzore koje smo imali.

Ljude koji su ostali u mom sjecanju i njihove nastupe koje cu pamtiti kao i vecina moje generacije.

Haj sad spavanje, do novog citanja.

(nastavlja se...)

15.01.2013.

Price stare skole 10.dio - Pljeha, hip hop i tv....

Sto ti je cojek proklet.
Sad imam snimat gdje hocu,skoro na svakom koraku... al ubi ljenost.
Nije to vise ni nedostatak vremena, koliko ljenost.
Evo, od kad se kanimo da pocnemo snimati taj album.
Jebem ti ljenost.
Najgore sto nije samo to.
Neki dan dodjem iz druge smjene, bacim tus,jedem i zavalim se (maksuz) u stolicu da pisem „price“ i....zaspem.
U stolici.
Mooooj brate... oca'm staris... ne mozes zaspat u stolici ko da ti je sedam banki.
Dobro, to je vec premorenost.
To je kad hoces na sto strana i onda ne stignes ni na jednu.
A meni se to cesto zna desiti.
Kaze haver neki dan...“Hajde brate ba, kad ce 10.dio?“
Odkud ti to citas...ba? „Brate ba,brate...dobro pravo samo pisi cesce jebo ga ti,preso si 500 klikova “
Sta 500? Ima i 600..:)
Jos plus deseti dio...mora se zalit,nema tu price.
Ne bi trebao, al iznenadim se kad saznam da ne citaju samo ljudi koji „furaju“ ovu vrstu muzike.
Ne znam zasto, al svaki put bude tako.

Sinoc se vrtio nesto po gradu,haj tamo haj vamo...prodjem pored „Taleta“ u Dalmatinskoj.
Mogo bi maznut jednu pljehu onako s nogu, kontam.
Ma jok, pogledam na sat 22:15.
Valja sutra u prvu, dok dodjem, dok legnem budit cu se trista puta da pijem vode, onda nista od spavanja...
I onda samo vidim noge kako se vracaju i sebe ispred pulta kako govorim „Jednu pljehu brate,stavi svega“.
Ubio sam je posteno.
Da su bila ona dvojica tu, mogo sam jos jednu hladno.
Vazda to ide uz pricu i zajebanciju. I ne okrenes se vec bauljas prema autu, punog stomaka ko krava i samo da ti je negdje lec da mozes prezivat.
Bacit pljehu il hambas bilo je obavezno poslje nekih stvari.
Izmedju ostalog kad se cojek napije ko stoka, ili dodje s neke dobre partije.
Jos ako je napolju kisa i zrak svjeziji...pun pogodak.
Tad hambas i pljeha najbolje legnu.
Dodje cojek sebi.
A sta smo ih ubili u onom velkom parku preko puta ekonomije.
Bila su dva il tri fast food-a jedan uz drugi.
Poslje partija obavezno, a bilo nam je blizu srednje tako da se moze slobodno reci da smo tu visili. Naravno bacit flomaster i koji potpis cisto da se zna ko je jeo tu.
Jedno nepisano pravilo ili ritual, otici poslje svega na hambas (il pljehu)
Ako ne odes da jedes s partije noc nije bila potpuna.
Elem, poslje gore pomenutih partija, kao da je interes za okupljanjima popustio.

Dosao je jedan period zatisija.
Tek sporadicne organizacije,ali nista u kontinuitetu kao sto je to bilo prije.
Mi smo poceli da obilazimo muzicke studije da saznamo kolko je para snimanje, te smo vrlo brzo odustajali od te ideje, kada bi saznali cijenu.
Ne moram ponavljati da je tada rap, bar sto se tice domacih vlasnika muzickih produkcija, bio vrlo malo cjenjen.
A vecini je bio i nepoznanica, tako da su mozda i namjerno nabijali cijenu snimanja, da odbiju i onako malobrojne ekipe koje su imale zelju da nesto urade.
Al ko ih jebe, imaju mahanje od mene, al ne rukama.
Sudjeno nam je bilo da budemo underground, cak i kad to nije bilo u modi. Jebi ga.
U to vrijeme sam ja ko satro poceo nesto studirat.

J
es mi bilo dosadno u pm.
Prema mrtvoj glavi ic na predavanja, a posebno na medicinu kad smo imali anatomiju.
Dodjem kuci nije mi do zivota. Plus likova ko u bajci. To mozes vidjet samo na fakultetu il drogiran. Nea treceg. Fuj.
Makar sam isaro medicinu sa „MC.DR.MR.JOHNNY“.
Vjerovatno nisam materijal za skolovanje na vecem nivou.
Neko bi reko klosar,neko da sam ljen...ja bih rekao mozda obadvoje.
Doduse, znamo svi da to nije nikakvo mjerilo.
Znam ljude sa dva fakulteta, pa glupi ko krc.

Helem nejse.
Na faxu upoznam jednog momka iz Bihaca, Nikolu.
Lik je bio u potpuno suprotnom folu, bacali su na metal, imao je svoju grupu...mucili se ko mi.
Ali eto ako nista djelili smo istu „muku“.
Puno puta smo pricali o tome i ovo je bio jedan od rijetkih „metalaca“ s kojim sam pricao vise od 15 minuta.
Da smo se svi kompletno preobratili na neki dance-tehno-stagod stil, prije bi upali, a 100% bi bili uspjesniji od onih ubleha koje su tad „vladale“.
Ponekad se upitam jel iko od njih bar pokusao da napise jednu liniju,da bar nesto bude njihovo? Ili u rijetkim slucajevima kad bi i napisali, da to bude smisleno?
I onda slicna situacija ko sa „narodnjacima“ u raji.
ONI nas gledaju sa podsmjehom. O sudija jebem ti....
Isti ti kojima svaki (ukradeni) tekst pocinje sa...“ubili ga zbog trebe,noc je pala a oni su se voljeli,droga je tu umjesana,starci joj pate...“ Umc,umc,tc,tc...
Ni blizu vam ne mogu opisati nasu frustraciju sa takvim shabanima.
„I sta ono vi nesto repate?“ MARSH ! Idi mozak nadji, pa da nastavimo pricu.
Nikola je u medjuvremenu upao na ntv99.
Dali su mu da vodi svoju muzicku emisiju na televiziju, tako da je imao mogucnost da promovise mlade nade. Ali u domeni rok muzike, ne hip hop-a.
Bez obzira na to, predlaze mi da budemo gosti u njegovoj emisiji.
Normala brate, hvala ti i eto nas.
Zovem odmah ekipu da im saopstim vijest.

Euforija na nivou, televizija kume (kakva god bila) nije mala stvar.
Vec razradjujemo koga cemo sve pozdraviti, od geto kurvi do raje na prvim linijama.
Senad nije mogao doci, s nama su krenula dva jarana Gagula i Dario kao moralna podrska. Kod kuce su spremni sa daljinskim i prstom na “snimanju”.
I nidje te kasete,kao i svih ostalih. Jebi ga.
Dolazimo u zakazano vrijeme, na ulazu nas docekuje Nikola i prati nas do studija.
Prosli smo (citaj protutnjali ko tatari) kroz studio u kojem su u tom trenutku isle vijesti, onako bucni kao i uvijek.
Vjerovatno da je nesto od te buke otislo uzivo u program.
Taman sto smo sjeli u manju prostoriju koja je bila predvidjena kao “studio br.2”, uljece ona plavka ako se neko uopste moze sjetiti nje, vodila je vijesti na spomenutoj tv.
Opra na ruke Nikolu koji je gledao u nju razgoracenih ociju, dok je tersala.
“Ne mozete tako uljetati u program,ide se uzivo...bla bla bla...”
Na opasku nekog iz mase “Nije CNN..”, samo nas je ljutito osinula pogledom.
Opusteno zeno, dosli smo da predstavljamo... :)
Istrese se plavka, okrenu se na peti i spari iz prostorije.
Pocinje emisija, Nikola nas predstavio ko da Public Enemy dosao, Gagula i Dario bacili pljesak u pozadini.
Pricali smo dobrih pola sata, vrijeme nam je brzo proslo.
Mi opusteni pred kamerama, bljedi ko smrt, odgovaramo na pitanja.
Osim pocetne treme, dobro smo se drzali.
Pa smo cak i iskulirali par puta naseg domacina i njegove sitne provokacije tipa “pa zar to nije crnacka muzika?” “Mojne bit rasista, imamo i mi bjelci zivot” itd.
Bacili smo i freestyle da pokazemo da znamo znanje. Tu smo vec bili na svojoj teritoriji, i vec smo se opustili da valja.
Kako je vrijeme prolazilo tako smo se mi vise oslobodili, pa je Nikoli taman dobro doslo kad su mu iz rezije javili da je vrijeme isteklo i da privodi kraju.
A mi jedva docekali da se ispalimo kuci, da vidimo kako smo “ispali” na tv-u.
Dugo su nas kasnije raja zvala i dala podrsku,a mi cvjetali sto nas je toliko glava gledalo i sto smo imali prilku da se predstavimo kako valja.
Naravno bilo je i hejta ljubomornih pojedinaca, al znas kako se kaze...

Pravi ljudi rade sta hoce, shabani ono sto mogu.

(nastavlja se...)

10.01.2013.

Price stare skole 9.dio - Iznad obruca

Sretnem Dj Jacka na poslu.

Dok nije otisao u Austriju bio je dio nase grupe u periodu 2008-2009.

Momak je pravio odlicne beatove.

Uvijek mi je drago kad sretnem ljude koje sam upoznao kroz muziku.

Osjeti se ta neka povezanost, ta nevidljiva nit koja povezuje milione.

Ni mi nismo imuni na nju.

Stali smo kratko i kroz pricu mi kaze da redovno prati ove moje price i bi mi pravo godra.
Jako cjenim cinjenicu da puno mladje raje podrzava to sto radim.

Da je normalne drzave, on i njemu slicni bi sada vec imali svoje producentske kuce, ili bi mogli komotno da zive od svoje muzike. Steta.

I njemu sam obecao da cu redovno pisati.

Ovo nije copy-paste varijanta.

Svaki slobodan momenat koristim za pisanje,tako da nekad ima manje materijala nego sto neka raja ocekuje,ali tako je kako je.

 

Gledajuci ove „ol skul“ slike po albumima. skontam par sa „basket challenge“-a koji se odrzao 96-e u olimpijskom naselju na alipasinom.

Tu nas je drzao period „tribe called quest“ grupe, kao sto se i na slikama vidi.

Baseball kacketi i „backpack“... malo vise „east coast“ varijanta i pici.

Fakat ne znam ko je organizovao ovo okupljanje, ali bilo je „na mjeru“.

A naravno, kosarka i hip hop su vazda bili usko vezani vise nego i jedan sport.

Posebno poslje pojavljivanja filma „Above the rim“.

Ovaj dogadjaj spominjem iz vise razloga, ali najbitniji od njih je grupa sarajevskih roma koja je imala grupu „to smo mi“.

Na prijasnjim nastupima nisam ih viđao...ni prije, ni poslje.

Dakle tu smo saznali da su „to oni“ J

Ali ono sto sam vidio taj dan prilicno me impresioniralo.

Moram napomenuti da oni nisu jedini koji su ostavili odlican dojam sa svojim rimama i nastupom, a onda bi jednostavno „nestali“ sa scene.

Ne znam jel im to bila namjera, ili im je isfuralo...kako god, vecinu njih na zalost nismo imali vise prilike ni cuti ni vidjeti.

Elem, bacili su rime uz poznatu instrumentalu „Hit em high“ (Busta rhymes,Method man,B real,LL cool J i Coolio.

Dok su raja igrali basketa, oni su sa strane odradili svoj spontani nastup i raji se pravo svidjelo. S razlogom.

Tad je Suljo (neko ga prozvo Sulio) odvalio obruc s table kad je zakucavo.

Dosta raje se skupilo, puno „problematicnih“ likova, ali ni jedan belaj ni jedan problem.

Malo grubljih startova u igri, malo prepucavanja u zaru igre ali to je normala.

To je tada bilo normalno, danas bi to bilo ravno dolasku vanzemaljaca na carsiju.

Daleko od toga da nije bilo belaja, „kuhanja“ i tuca, ali poredeci taj period razlika je bila ogromna.

Treba/zena/djevojaka ko u prici.

Jedni zbog njih nisu bili na terenu, a drugi su lomili noge,ruke i glave iz istog razloga igrajuci basketa.

Ista situacija kao na Vratniku (vidi 2.dio „Raja s Vratnika“)

Ako ima neko da je preskocio taj dio nek baci oko.

Mi smo izabrali onu prvu varijantu, osim Senada koji je zavrsio na jednom od terena.

Dao sam mu svoj „New York“ dres sa Ewing-om na ledjima i brojem 33.

Kad ide sutat basketa da je kompletan. I to (ko prati ove price) zna svaki citalac, da se ta „razmjena“ podrazumjevala.

 

Od odjevnih predmeta dakle sve, osim gaca i tena, bilo je za razmjenu...

Tu nismo bacili rime, jednostavno nije nam se dalo.

Mislim da su „To smo mi“ uradili dobar posao sami, a nama su vec druge stvari bile na pameti u tom momentu.

Uzivali smo u dobroj muzici koja je dolazila iz ogromnih zvucnika koji su sasvim solidno „pokrili“ basovima taj dio naselja.

Zanimanje za basket nam je trajalo koliko i vrijeme koje je Senad proveo na terenu.

Razmjenili smo za citanje par brojeva hip hop casopisa „The Source“ i „XXL“.

I ako nisu bili bas „najsvjeziji“ primjerci, nama su predstavljali pravo malo blago.

Ta razmjena je bila cesta na vecim partijama.

Obradujes se kad vidis nekoga sa rancem, jer je to znacilo da se u njemu nalaze ili sprejevi ili casopisi.

Malo manje su se razmjenjivali nosaci zvuka, ali bilo je i toga.

Posebno ako jos neko posjeduje par brojeva koje nismo imali priliku da procitamo il prelistamo pokusavajuci, koliko to mozemo, da kopiramo stil oblacenja.

Vecini casopisa falilo je redovno par stranica koje su gotovo sigurno zavrsavale na necijim zidovima u sobi kao posteri.

Ne znam ni broj casopisa koje sam ja „unistio“ bas iz tog razloga.

Koliko god bi mi se srce cjepalo kada sam to radio, bilo je gotovo nemoguce odoliti porivu da sliku „Mobb deep“ grupe ili „Wu tang“ stavis negdje iznad kreveta ili na vrata.

Naravno, djelili su zidove sa gologuzim zenama u raznim pozama, ali o tome ne bih u detalje J

Ja sam isao i korak dalje, pa sam jedan zid u svojoj sobi uredio grafitima i potpisima raje koja mi je dolazila.

Jednostavno dobijes sprej i bacis tag. Moze i flomasterom, bojicama, olovkom...sta se zadesi.

Onda iselis iz te sobe na jedan dan sretan, dok miris spreja ne ispari.

 

U rijetkim trenutcima kad je bilo struje, jedne prilike sam naletio na Guru-ov spot, i kako mi je televizija bila mala i crno bijela, pogresno sam procitao ime i jedno vrijeme sam covjeka zvao „CURU“, do sljedece prilike kad sam skonto da sam se zajebo

Trcim sa kasetofonom, stavim ga uz zvucnik malog televizora i tako snimam.

Zvuk je bio Boze sacuvaj, ali za mene je to bio melem za usi.

Poslje uzivas u snimljenim pjesmama, a u pozadini laje cuko ispod zgrade, stara te zove na rucak i slicno...

Senad mi je nacrtao crnca koji drzi kasetofon u ruci, dok jednom nogom stoji na kosarkaskoj lopti.

Zauzimao je centralni dio zida i nema ko se nije divio ovom remek dijelu mog rodjaka, a i ja kao ponosnik vlasnik zida.

A fakat, uvijek je vazila ona za njega „sto oko vidi ruka napravi“.

U ovom slucaju nacrta garu sa kosarkaskom loptom ko da je ziv.

Niko od nas trojice nije nesto specijalno gotivio taj sport,ali kao sto sam rekao isao je uz hip hop ko kola uz cevape, tako da smo ga i mi prihvatili.

A i nije bilo nesto tesko, jer je inace evropska kosarka (nesto vise nego danas) bila dosadna ko krc,dok o americkoj ne trebam trositi rijeci.

Steta sto je ovakvih okupljanja na otvorenom bilo pravo malo, tako da sam uzivao u njima kad god se pruzila prilika.

Moj album sa slikama svjedoci o par njih, i prava je sreca da sam ga sacuvao.
Kada ugrabim vise vremena svakako cu skenirati vecinu slika pa postaviti na nasu fb stranicu.

Ma na slikama se vidi koliko smo bili sretni.

Ne samo sa tog okupljanja, nego inace iz tog perioda.

Kad covjek nema puno opcija zadovoljniji je. Bar imam takav osjecaj.

Sad imamo sve.

Skinemo album za 2-3 minute,jos manje nam treba da ga nađemo na netu.

Vjerovali ili ne, ja sam tek neke pjesme znao naci prije par godina, a cuo sam ih na radiju nekad davno.

Zauvijek su mi ostale urezane u sjecanju.

Pravo je tesko traziti tako pjesmu,kad ne znate ni ko je izvodjac ni kako se zove.

Onda zamislite moju srecu kad skinem neki album iz 93-94-95...pa mi u uho udje poznat ritam, poznat beat koji aktivira sve nerve i to te fikne odmah u bolja vremena.

Odmah.

Par ljudi mi je reklo kada cita ove dozivljaje, nadje neke trake iz ovog perioda da bi dozivio potpun ugodjaj.

Razumijem to 100%

To je jedan od milion razloga zasto pisem ovo.

(nastavlja se...)

08.01.2013.

Price stare skole 8.dio

"Jen' dva, jen' dva...sta je? Ne znas brojat vise?"

Cjeli dan mi je ta rima u glavi.

kad sam tu rimu cuo,prevrno sam se sa stolice.
Cesto se sjetim toga, moram pitat Adnana kako se tacno zove momak koji je "sklopio" tu rimu.

Tako jednostavna a efektna.

Dobro, mozda je neko i ne bi nazvao rimom al' necemo cjepidlacit.

Eto, ko kaze da je fejs zlo?
Doduse, u vecini slucajeva jeste,ali ovih dana mi pomaze da kontaktiram neke ljude koji bi mi pomogli da "uvezem" par dogadjaja i situacija.

Plus sto je neko postavio staru sliku grupe DaBlunt.

Alaga, Resho i Adnan.
Slucajno sam naisao na nju i obradovao sam se pravo.

Djelic starih dobrih vremena. Djelic istorije.

Kamo srece da ima vise sacuvanih slika i tonskih zapisa iz ovoga perioda.

Shtela je obecao da ce postaviti par slika na sajt, jos ga cekam za to.

 

E kad smo vec kod Shtele.

 

Sretnem ga prije par mjeseci u opstini stari grad.

Istog momenta kad smo se pozdravili ispred ulaza, tako me prenese ko da cekamo da udjemo na partiju.

Znate ono, kad volite vidjet odredjene ljude jer vas podsjete na neka bolja vremena.

E takav je slucaj sa Nerminom a.k.a Shtelom . Covjek je hodajuci hip-hop.

Skoro da i ne postoji party na kom taj momak nije bio. Ko god da je organizovao.

Dodje da podrzi. Za razliku od nekih, Shtela se nije promjenio ni sekunde.

Uvijek spreman za pricu, uvijek pozitiva, uvijek Shtela.

Njega ne moram pitat hoda li jos po partijama. Odgovor se zna.

 

I tako sjedim, gledam ove stare flajere i slike...evociram uspomene na nas prvi susret.

DaBlunt organizuje partiju u klubu „Kaktus“ na Skenderiji.

Sacuvao sam flajer do dan danas.

Njega i jos par njih mozete pogledati na nasoj fejs stranici Juniorz Familia 1995.

Nesto smo dvije-tri noci prije landrali po gradi, gubili vrijeme (kao i uvijek) kad odnekud naleti Adnan (Rza) iz DaBlunt-a.

Rece da prave partiju pa ako bi htjeli nastupati bujrum.

To se pitalo reda radi, odgovor se znao.

Proslo je par dana, culi smo se telefonom da se nadjemo i preuzmemo odredjen broj flajera da mozemo podjelit raji.

Jest kume moj, ko je nastupao taj je i djelio flajere,ljepio plakate.

Izuzetak su bili mladji koji su spremno prihvatali taj posao, u zelji da ce ih neko od starije raje kasnije pustiti da bace koju rimu na partiji. U vecini slucajeva zelja im se ispunjavala. Imali su vise srece nego mi koji smo molili starije da nas povedu u „BB“ diskoteku.

Kada smo dosli i preuzeli flajere tu su nas obavjestili i kada je proba i okupljanje.

Od robne kuce (sada BBI) do „vjecne vatre“ svi flajeri koje smo imali su „planuli“.

To je i kasnije bila poznata ruta za djeljenje takvog materijala. Sigurica.

Gdje drugo podjeliti flajere nego na udarnom mjestu gdje hodaju sve „vrste“ ljudi.

Od sminkera do klosara, svi su to htjeli vidjeti i biti vidjeni.

Kao i danas. Mi smo koristili tu cinjenicu maksimalno.

 

Klub „Kaktus“ nije imao binu, tako da je raja napravila krug oko izvodjaca.

Prvo su brejkeri imali svoj dio i kao i uvijek ostavili su nas bez daha svojim vratolomijama. Sjecam se da nije bilo nikakve druge podloge osim betona i onih njihovih kapica. Tako dobrih poteza da covjek ne bi zalio da samo oni nastupe.
Brejk se mogo vazda gledat, a da ti ne dosadi ni nakon sat vremena.

Onda su na red dosli emceevi.

Kombinovali smo vec uhodane pjesme i freestyle, emceevi su se brzo smjenjivali, mikrofon je isao od ruke do ruke.

Alaga je otvorio open majk kao i svaki domacin.

Uvijek srcan, ulazio je u svaki nastup maksimalno,pun energije.

Njegov glas je bio dovoljan da raju "digne na noge".

O njemu cu svakako detaljnije pisati u nastavcima.
Atmosfera se vec pocela zagrijavat.

Nastupi uzimaju maha. Dj „ubada“ beat za beatom.

Prikljucuju se i ostali. Resho,Adnan, pa onda Irfan, Senad...

U jednom momentu jedan celo dolazi na red i pocinje zadavat.

Krenuo sam nakon odredjenog vremena da mu uzmem mikrofon,ali on izgleda nije imao namjeru da odustane jos.

Vidi ga, kontam...ko da se rodio s njim...popusti malo brate.
Iskljucio se za cjeli svijet, kao u nekom transu.

 

Skoro pa da sam mu i oteo mikrofon.

Sad je na mene red da malo prisvojim krom i „prosirim“ svoj nastup.

I mene je krenulo, sad vidim da to celu pocinje da nervira...i tako sve u krug.

Primjetio sam da se atmosfera zagrijala do usijanja, a sudeci po reakciji publike oni nisu imali nista protiv sto se on i ja bukvalno otimamo za mikrofon.

Toga smo valjda u jednom momentu prestali biti svjesni i on i ja.
Rima za rimom, noseni beatom koji je odzvanjao klubom.

Ne znam koliko je vremena proslo kad je dj jednostavno zasutavio plocu, a mi smo nastavili i bez beata.

I imam osjecaj tako bi do sabaha, da nas raja nisu prekinula, skoro pa rastavila.

Pruzamo jedan drugom ruku uz ono „Shtela-Johnny“ i dj vec grabi svojih pet minuta, a mi skacemo uz poznate zvuke Cypress Hill-a.

Pokusali smo i mi koji break potez,al su nam to uveliko otezavale teske cizme,siroke tole i debele jakne.

Kasnije smo bili vise u tome tako da smo znali solidno izvest par varijanti.
Ucili smo od najboljih.

Toliko godina kasnije smo se sretali na nastupima, da sam davno prestao i da brojim.

Eto, tako upoznah i Shtelu.

Pravo je cudo kako nemamo ni jednu zajednicku pjesmu snimljenu, i nadam se da cemo to promjeniti.

Dok nismo osjedili kume da imamo jedan feat kvalitetan.

Nemoj mi se nista smijat Nermine, znam da citas ovo.

S nama je na party dosao i jos jedan jaran Edo. Zajebant prve klase. Vazda nasmijan i raspolozen.

Usput smo odvukli jednog momka kuci, a Edo se u jednom trenutku okrenuo na sjedistu i mrtav hladan upitao „a odakle si ti SHABANE?“

Mi ostali smo popadali od smjeha.

Eto, za mnoge koji su me pitali odakle to.

Kasnije sam to cesto koristio u pjesmama kao naziv za nekog levata...glupana.

Suprotnom onom sto je naziv „Shaban“ znacio prije rata.

Pricat cu i o tom nazivu opsirnije, kada dodje red na to.
O tom po tom, sto kazu stari.
Poslje toga Edo mi je stalno govorio da mora uzeti procenat od svake pjesme u kojoj spomenem rijec „Shaban“.

Preziva se Alic, pa ga je Irfo prozvo Alic-budalic.

Eo Edo brate spomenuo sam te, ako ti je to neka utjeha J

A procenat ce morat sacekat do sljedece isplate za album.

Sve znas.

I tako se zavrsio jos jedan party, a mi zadovoljni bogatiji za jos jedno iskustvo i brojna poznanstva koja traju hvala Bogu i dan danas.

Gledam na sat i ne mogu da vjerujem da je vec 3 u jutro.

Polako privodim kraju ovaj dio...
Laku noc HipHop nacijo gdje god da si...

(nastavlja se...)

 

04.01.2013.

Price stare skole 7.dio - To whom It may concern...

Dosao sam do faze da moram baciti na papir neku skicu.

Cisto da mogu posloziti dogadjaje hronoloski, a i da se osiguram da ne preskocim nesto bitno za ovu moju „elektronsku knjigu“.

Zamolio sam prijatelje koji su i sami bili sudionici ovoga, da me podsjete ako primjete da sam nesto zaboravio ili ispustio neki detalj.

Sudeci po njima, za sad mi dobro ide.

Bude pitanja od raje tipa znam li ovog ili onog. Neku grupu koja je navodno bila tad i nastupala.

Iskren da budem, ne mogu se ja sjetiti svakog Embe,Bimbe,Hajre i Bajre koji su prodefilovali po nastupima, ali u vecini slucajeva sam siguran da neki pomenuti nisu uopste bili na mjestima na kojima se tvrdi da jesu. Kako sam vec rekao pisem koliko se sjecam. Spomenuli su grupu „TNT“ i sjetio sam se da su nastupili na drugom partiju u „Radniku“. Znate oni sto su imali pjesmu „Stari grad“.
Kasnije se to ime promjenilo u „Kult“.

 

Mogu pogrjesiti u imenima, koja su mi uvijek predstavljala problem za zapamtit.

Sreca da ih skoro sve pamtim po nadimcima. Ne mogu se sjetiti svakog detalja, na kraju zato ce mi i posluzit moja raja da mi „osvjeze“ pamcenje.

Za neke spomenute znam da se na silu trpaju u taj period,za neke opet znam da su bili tu kao publika, ne kao izvodjaci. Prilicno sam siguran u svoju memoriju, tako da sam odstupanja sveo na minimum.

Da se razumijemo odmah u startu.
Nije uopste bitno kad je ko poceo ili kad je gdje ko bio.
Bar za mene nije. Ali kad vec pisem ovo nastojim biti sto precizniji, sto tacniji.

Nista vise. Opet ako nisam nekoga spomenuo, to je vjerovatno zato sto ga u to vrijeme nisam poznavao licno, i vjerovatno ce doci na red jer pisem hronoloski.
Ne bi valjalo da sve nabacam u jedan dio vjerujte.

 

Sto se tice nastupa u „Radniku“ to nam je bio zadnji nastup.
Nismo se vise vracali tu.

 

Nismo prisustvovali kada je kasnije nastupila grupa iz Beograda,kojoj namjerno necu spomenuti ime.

Licno smatram da je dovodjenje te grupe i njihovog frontmena koji je otvoreno velicao ratne zlocince kako kroz pricu, tako i jednoj pjesmi koju im je posvetio, velika sramota.

Al to ide na dusu onima koju su to organizovali, ne nama.

I poslje se desavalo da se ugoste ljudi koji su javno pljuvali po gradu, pa pojeo vuk magarca. Ipak,to je stvar principa i muda. Zavisi od slucaja. Al svakom svacije.

Jako mi je vazno sto, koji god slucaj bio, moja grupa i ja nismo imali ucesca u tome,ni kao izvodjaci ni kao publika. Spomenuo sam ovo cisto zbog pitanja koja su mi raja kroz razgovor o ovom postavila ili „provukla“ kroz usi. Cisto da neko ne pomisli da se pravim lud, ili da sam „slucajno“ zaboravio to.

Naravno da se sjecam toga, ali htio sam da to ostavim iza sebe, kao sve nebitne stvari u zivotu.

I sa ovim sam zavrsio pricu sto se tice ovih dogadjaja.

 

Kino „Radnik“ je bila prekretnica.

Za vecinu grupa i emceea u to vrijeme.

Najavili su novu eru kako sarajevskog, tako i bh hop-a.

Stvari su podignute na veci nivo i od tada je sve krenulo uzlaznom putanjom.

Izmedju „mali milion“ partija poslje organizovanih izdvojit cu neke, jer stvarno nema smisla da vas maltretiram sa svakim pojedinacno odrzanim.

 

U tom periodu spomenuo bih partije koje su se odrzavale u „Kinoteci“ u blizini kina „Bosna“.

Sto smo udarili po kinima drama.

Ali tako se zalomilo, sta da se radi.

Organizovao ih je Elvir (G-ex) uz pomoc svoje ekipe DaBlunt.

Dj James Bong je vrtio.

Dosta brejkera se pojavljivalo na tim nastupima, i vecinom su te partije bile zatvorenijeg tipa.

80% publike su bili emceevi,dj-evi,brejkeri,graffiti artisti...

Iznad ulaza u „Kinoteku“ je neko od njih odradio graffit na velikom platnu.

Izgledalo je pravo mocno.

Prostor nije bio velik i do pocetka nastupa bilo je puno do ulaznih vrata.

Uvijek su mi takvi skupovi bili drazi.
Nekako je atmosfera bila puno bolja...domacinska, sto bi rekao moj drug.

Nije svaki party bio namjenjen nastupima.

Nekad je to bilo samo pustanje muzike,ali u neka doba nadje se mikrofon i tako to krene.

Brejkeri zalome po podu,a onda se i mi ukljucimo.

 

Krug se napravi za sekundu.

 

Neki od nas su pokusali i da brejkaju na pocetku, pa je prava sreca da nije bilo razbijenih glava,ledja i ostalih dijelova tijela.

Open majk je bio cesta opcija na takvoj vrsti okupljanja.

Zado je ko je htio ili u tom trenutku bio raspolozen za to.

Spontanost je nesto sto se podrazumjevalo u tim godinama.

Bong je imao odlican set, i vec nas je „kupio“ nakon par stvari tako da je cjela „Kinoteka“ bila na nogama i skakala u ritmu.

Da ti inspiraciju neki beat, i freestyle ide ko podmazan.

Pa se znalo desit da mi ovakve i slicne rime „izlete“ iz glave :

 

„Da Mista je u kuci, znas kol'ko je sati/ mojne suplju meni, kuci pa to tati....“

Ili,

„Juniors Crime kad ti kazem..pravo jaka grupa/ dovoljna rima il dvije svaka vlazna je rupa....“

 

Takvih rima je bilo na bacanje,i uvijek bi neko izvalio neku nebulozu il bi ubo s dobrim lajnom pa bi i raja u zavisnosti kako je ispalo, tako i reagovala.
Nekad sam znao i oplakat od smjeha kako bi neko sastavio tako dobru rimu, sa saljivim prizvukom.

Bilo je fakat svega.

Neko mi je onda dodao taj epitet „freesylera“, a ja sam jednostavno volio zadat krom uz beat, pogotovu na nekom nastupu cak vise nego da odrokam cjelu pjesmu.

A gore pomenuta okupljanja su bila i vise nego dobra prilika za takvo nesto.

Komunikacija sa rajom je pravo bitna.

Koliko zavisi od emceea kakva ce biti atmosfera,nista od toga ne moze biti ostvareno bez raje koja sve to prati.

Ako sam ja udarna igla u tom momentu, raja je projektil koji treba da reaguje.

Da eksplodira...sta god.

Ako to izostane, smatram da se nastup moze smatrati neuspjesan.

I tada kao i sada, bilo mi je bitno da svi koji slusaju sta imam da kazem i razumiju sta govorim.

I tada kao i sada, imate ljude koji se bukvalno kriju iza svog flow-a.

U sustinu nemaju sta reci ili sipaju takve nebuloze da to onda vec moze slusat neko dobro nagudriran.

Naucio sam da slusam sta neko govori, a ne kako to govori.

Mnogi od njih su bili klasicni studijski reperi (necu reci emceevi)

 

Takvi su funkcionisali samo u studiju, dok su u rijetkim situacijama kad je trebalo da sve to pokazu uzivo, znali zakazati.
A i kako bi ti bilo drugacije kad se snima iz 120 kanala, a uzivo dise na skrge jer treba to sve „izvuc“ na kromu. Kurko kume. Ne ide.
U godinama koje sljede broj takvih se osjetno povecao.

Sreca,u pocetcima ih je bilo pravo malo.

Zato sto je vecina nas prvo isla sa nastupima,a onda (ako je bilo srece) sa snimljenim stvarima.

I opet ostaje taj zal za uslovima,ali jebi ga.

Interesantno je bilo da sam tada mogao nabrojati desetak razlicitih stilova.

Cak sam neki dan nasao puno teka sa rimama.

U potrazi za inspiracijom i u nadi da ce me te nadjene stvari podsjetiti na neke dogadjaje koje sam eventualno zaboravio spomenuti i ispricati.

Cjelu noc sam proveo citajuci to. Kao da sam uz sve to nasao neku masinu koja me je odvela u to vrijeme. Bilo je tako stvarno.

Rime su bile...pa bilo je svega. Na svakom listu uz njih i naravno neizbjezni crtezi i potpisi.

Neke rime stvarno nikad ne bih ponovio.

Neke djecije pravo, neke apstraktne bez veze s mozgom...

Ima ih svaki mc na pocetcima.

Ispod ili iznad teksta sam pisao „ide uz beat“ tog i tog izvodjaca/grupe...uz napomenu

„Ako nadjem beat“.
Sad je to smjesno,jer sada mozes otici na YT i za 3 sekunde naci pjesme svog pra-dede uz tamburu, plus svaki remix.

Cak sam imao jednu fazu Too Short-a i njegovih bezobrazluka.

Za mladje generacije koje ne znaju ko je, nek ga potraze na YT.

Ali o tome puno kasnije, vidjet cu hocu li to objavljivati.

Mogu nesto i za sebe da ostavim. Ha ya.

 

(nastavlja se...)


Noviji postovi | Stariji postovi

Price stare skole

JohnnyDaMista - Price stare skole
Stariji postovi
Za citanje prijasnjih dijelova na dnu stranice imate opciju "Stariji postovi"

Linkz
Za vise posjetite nasu FB stranicu !
Mozete naci trake,slike sa partija, VIP ulaznice i flayere.

Juniorz Familia 1995 ili Johnny Da Mista




Kontakt
johnnydamista@gmail.com

JohnnyDaMista - YT Kanal
https://www.youtube.com/channel/UCOBSNpVcR8ptjZbt4O1KIqg

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
11200

Powered by Blogger.ba