Price stare skole

"Back in the dayz when I knew rap would never die.."

15.01.2013.

Price stare skole 10.dio - Pljeha, hip hop i tv....

Sto ti je cojek proklet.
Sad imam snimat gdje hocu,skoro na svakom koraku... al ubi ljenost.
Nije to vise ni nedostatak vremena, koliko ljenost.
Evo, od kad se kanimo da pocnemo snimati taj album.
Jebem ti ljenost.
Najgore sto nije samo to.
Neki dan dodjem iz druge smjene, bacim tus,jedem i zavalim se (maksuz) u stolicu da pisem „price“ i....zaspem.
U stolici.
Mooooj brate... oca'm staris... ne mozes zaspat u stolici ko da ti je sedam banki.
Dobro, to je vec premorenost.
To je kad hoces na sto strana i onda ne stignes ni na jednu.
A meni se to cesto zna desiti.
Kaze haver neki dan...“Hajde brate ba, kad ce 10.dio?“
Odkud ti to citas...ba? „Brate ba,brate...dobro pravo samo pisi cesce jebo ga ti,preso si 500 klikova “
Sta 500? Ima i 600..:)
Jos plus deseti dio...mora se zalit,nema tu price.
Ne bi trebao, al iznenadim se kad saznam da ne citaju samo ljudi koji „furaju“ ovu vrstu muzike.
Ne znam zasto, al svaki put bude tako.

Sinoc se vrtio nesto po gradu,haj tamo haj vamo...prodjem pored „Taleta“ u Dalmatinskoj.
Mogo bi maznut jednu pljehu onako s nogu, kontam.
Ma jok, pogledam na sat 22:15.
Valja sutra u prvu, dok dodjem, dok legnem budit cu se trista puta da pijem vode, onda nista od spavanja...
I onda samo vidim noge kako se vracaju i sebe ispred pulta kako govorim „Jednu pljehu brate,stavi svega“.
Ubio sam je posteno.
Da su bila ona dvojica tu, mogo sam jos jednu hladno.
Vazda to ide uz pricu i zajebanciju. I ne okrenes se vec bauljas prema autu, punog stomaka ko krava i samo da ti je negdje lec da mozes prezivat.
Bacit pljehu il hambas bilo je obavezno poslje nekih stvari.
Izmedju ostalog kad se cojek napije ko stoka, ili dodje s neke dobre partije.
Jos ako je napolju kisa i zrak svjeziji...pun pogodak.
Tad hambas i pljeha najbolje legnu.
Dodje cojek sebi.
A sta smo ih ubili u onom velkom parku preko puta ekonomije.
Bila su dva il tri fast food-a jedan uz drugi.
Poslje partija obavezno, a bilo nam je blizu srednje tako da se moze slobodno reci da smo tu visili. Naravno bacit flomaster i koji potpis cisto da se zna ko je jeo tu.
Jedno nepisano pravilo ili ritual, otici poslje svega na hambas (il pljehu)
Ako ne odes da jedes s partije noc nije bila potpuna.
Elem, poslje gore pomenutih partija, kao da je interes za okupljanjima popustio.

Dosao je jedan period zatisija.
Tek sporadicne organizacije,ali nista u kontinuitetu kao sto je to bilo prije.
Mi smo poceli da obilazimo muzicke studije da saznamo kolko je para snimanje, te smo vrlo brzo odustajali od te ideje, kada bi saznali cijenu.
Ne moram ponavljati da je tada rap, bar sto se tice domacih vlasnika muzickih produkcija, bio vrlo malo cjenjen.
A vecini je bio i nepoznanica, tako da su mozda i namjerno nabijali cijenu snimanja, da odbiju i onako malobrojne ekipe koje su imale zelju da nesto urade.
Al ko ih jebe, imaju mahanje od mene, al ne rukama.
Sudjeno nam je bilo da budemo underground, cak i kad to nije bilo u modi. Jebi ga.
U to vrijeme sam ja ko satro poceo nesto studirat.

J
es mi bilo dosadno u pm.
Prema mrtvoj glavi ic na predavanja, a posebno na medicinu kad smo imali anatomiju.
Dodjem kuci nije mi do zivota. Plus likova ko u bajci. To mozes vidjet samo na fakultetu il drogiran. Nea treceg. Fuj.
Makar sam isaro medicinu sa „MC.DR.MR.JOHNNY“.
Vjerovatno nisam materijal za skolovanje na vecem nivou.
Neko bi reko klosar,neko da sam ljen...ja bih rekao mozda obadvoje.
Doduse, znamo svi da to nije nikakvo mjerilo.
Znam ljude sa dva fakulteta, pa glupi ko krc.

Helem nejse.
Na faxu upoznam jednog momka iz Bihaca, Nikolu.
Lik je bio u potpuno suprotnom folu, bacali su na metal, imao je svoju grupu...mucili se ko mi.
Ali eto ako nista djelili smo istu „muku“.
Puno puta smo pricali o tome i ovo je bio jedan od rijetkih „metalaca“ s kojim sam pricao vise od 15 minuta.
Da smo se svi kompletno preobratili na neki dance-tehno-stagod stil, prije bi upali, a 100% bi bili uspjesniji od onih ubleha koje su tad „vladale“.
Ponekad se upitam jel iko od njih bar pokusao da napise jednu liniju,da bar nesto bude njihovo? Ili u rijetkim slucajevima kad bi i napisali, da to bude smisleno?
I onda slicna situacija ko sa „narodnjacima“ u raji.
ONI nas gledaju sa podsmjehom. O sudija jebem ti....
Isti ti kojima svaki (ukradeni) tekst pocinje sa...“ubili ga zbog trebe,noc je pala a oni su se voljeli,droga je tu umjesana,starci joj pate...“ Umc,umc,tc,tc...
Ni blizu vam ne mogu opisati nasu frustraciju sa takvim shabanima.
„I sta ono vi nesto repate?“ MARSH ! Idi mozak nadji, pa da nastavimo pricu.
Nikola je u medjuvremenu upao na ntv99.
Dali su mu da vodi svoju muzicku emisiju na televiziju, tako da je imao mogucnost da promovise mlade nade. Ali u domeni rok muzike, ne hip hop-a.
Bez obzira na to, predlaze mi da budemo gosti u njegovoj emisiji.
Normala brate, hvala ti i eto nas.
Zovem odmah ekipu da im saopstim vijest.

Euforija na nivou, televizija kume (kakva god bila) nije mala stvar.
Vec razradjujemo koga cemo sve pozdraviti, od geto kurvi do raje na prvim linijama.
Senad nije mogao doci, s nama su krenula dva jarana Gagula i Dario kao moralna podrska. Kod kuce su spremni sa daljinskim i prstom na “snimanju”.
I nidje te kasete,kao i svih ostalih. Jebi ga.
Dolazimo u zakazano vrijeme, na ulazu nas docekuje Nikola i prati nas do studija.
Prosli smo (citaj protutnjali ko tatari) kroz studio u kojem su u tom trenutku isle vijesti, onako bucni kao i uvijek.
Vjerovatno da je nesto od te buke otislo uzivo u program.
Taman sto smo sjeli u manju prostoriju koja je bila predvidjena kao “studio br.2”, uljece ona plavka ako se neko uopste moze sjetiti nje, vodila je vijesti na spomenutoj tv.
Opra na ruke Nikolu koji je gledao u nju razgoracenih ociju, dok je tersala.
“Ne mozete tako uljetati u program,ide se uzivo...bla bla bla...”
Na opasku nekog iz mase “Nije CNN..”, samo nas je ljutito osinula pogledom.
Opusteno zeno, dosli smo da predstavljamo... :)
Istrese se plavka, okrenu se na peti i spari iz prostorije.
Pocinje emisija, Nikola nas predstavio ko da Public Enemy dosao, Gagula i Dario bacili pljesak u pozadini.
Pricali smo dobrih pola sata, vrijeme nam je brzo proslo.
Mi opusteni pred kamerama, bljedi ko smrt, odgovaramo na pitanja.
Osim pocetne treme, dobro smo se drzali.
Pa smo cak i iskulirali par puta naseg domacina i njegove sitne provokacije tipa “pa zar to nije crnacka muzika?” “Mojne bit rasista, imamo i mi bjelci zivot” itd.
Bacili smo i freestyle da pokazemo da znamo znanje. Tu smo vec bili na svojoj teritoriji, i vec smo se opustili da valja.
Kako je vrijeme prolazilo tako smo se mi vise oslobodili, pa je Nikoli taman dobro doslo kad su mu iz rezije javili da je vrijeme isteklo i da privodi kraju.
A mi jedva docekali da se ispalimo kuci, da vidimo kako smo “ispali” na tv-u.
Dugo su nas kasnije raja zvala i dala podrsku,a mi cvjetali sto nas je toliko glava gledalo i sto smo imali prilku da se predstavimo kako valja.
Naravno bilo je i hejta ljubomornih pojedinaca, al znas kako se kaze...

Pravi ljudi rade sta hoce, shabani ono sto mogu.

(nastavlja se...)

Price stare skole

Obavjestenje !
Pisanje zavisi od mog slobodnog vremena kojeg (na zalost) nemam bas puno.
Tako da ce nekad biti redovno,nekad sa kasnjenjem.
Ono sto je sigurno da blog nece biti napusten.
Hvala na citanju.
Johnny

Linkz
Za vise posjetite nasu FB stranicu !
Mozete naci trake,slike sa partija, VIP ulaznice i flayere.

Juniorz Familia 1995




Kontakt
dzoxon@gmail.com

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
5726

Powered by Blogger.ba