Price stare skole

"Back in the dayz when I knew rap would never die.."

29.05.2013.

Ljetna pauza!

Postovani citaoci,
Poslje ljetnih odmora idemo dalje.
Peace!

11.05.2013.

Price stare skole 18.dio - Snimanje za BH hip hop.com mixtape

Kad se pocelo sa snimanjem spotova za „bh hiphop mixtape“ nisam ni sanjao da ce to biti tezak i mukotrpan posao.
Za sve ucesnike, a posebno za Kulu koji je kasnije radio produkciju.
A ispostavilo se da ce to biti deverli da se sve to realizuje onako kako smo to zamislili.
Bio sam svjedok Kulinom radu i nije mi bilo svjedno gledati to, a kamoli sastavljati,rezati,namjestati snimljeni materijal.
Ja bi od huje razbio i ekran i kuciste za manje od pola sata, ali to je bio jedan od ljudi sa najdebljim zivcima koje sam ja znao.
Nekad me je cak nervirala ta, za mene, nenormalna mirnoca i strpljivost, pa cesto nisam mogao dugo sjediti u toj prostoriji.
Ali u tome i jeste bila stvar.
Nismo svi bili za sve. To je bio skup raznih "zanimanja", i projekat koji je okupio bruku dj-eva,emceeva,crtaca i cega sve na jednom mjestu.
Za one uslove to je bila velika stvar. A kako stvari stoje za sada, tesko da ce takvu organizaciju,bar sto se tice slicnog projekta, neko uspjeti
ponoviti.

Iskreno, cisto sumnjam.

Lokacije su bile skoro po cjelom gradu, od grbavice,dobrinje pa do ilidze.
Vecinom smo isli svi, gdje god da se snimalo. Ipak je to bilo nesto sto nisi mogao doziviti svaki dan, tako da smo svi sretni tabanali dokle je i koliko je trebalo. A tabanalo se.
Puno puta pjeske, rijetko kad sa autom.
A i to si trebao bit pravo sretan da te zakaci. Ako ne, onda tramvaj ili, pogađate, taban fijaker.
Riven, sa pravo skupom kamerom nad kojom smo svi strepili i molili Boga da joj ne bude nesto, plus ostala ekipa.
Ja sam posebno imao suhu da ce past sa onog stalka koji mi je izgledao tako lohotan za medalju, zbog cega sam cjelo vrijeme cekao momenat kad ce se razbit.
Lokacije su se birale nasumicno, ili po zelji pojedinca ili grupe.
Sreca, niko nije imao neke posebno pretjerane zahtjeve za mjestom gdje ce snimati.
Posebno je bila sreca da je jos par ljudi odlucilo snimati na grbavici, tako da sam se mogao nekoliko puta ispaliti u kucu da nesto jedem.
Drugi put nisam imao srca da budem hinja, pa sam pozvao ekipu da uđu i da jedu i piju, nebili dosli sebi malo.
Moja nana, Rahmet joj dusi, ih je docekala sa rijecima „E duse moje jeste li gladni?“
Ko i svaka bosansko-hercegovacka nana, prva briga joj je bila da se gosti najedu i napiju.
Vjerujem da smo izgledali ko izbjeglice i protjerana lica onako umorni i iscrpljeni,pa bi nas i najgori dusman ponudio cokoladom u najmanju ruku.
Svi ostali bi nas prikljucili bez puno okljevanja na infuziju.

Poslje kratkog predaha nastavili smo dalje.

U međuvremenu je stigao i Kwonel, momak rođen u Tuzli, sa stalnim boravkom u Njemackoj, sto bi rekli, sa Frenkijem i Soulom također momcima iz Tuzle.
Tog momka sam posebno gotivio. Između ostalog zato sto nije dvolican, sto je raja samo takva, i sto je brat.
Jedan od rijetkih koji su zasluzili svaki respekt!
Zadesio se tu u BiH, pa je naletio usput da snimi svoj dio i usput da prisustvuje partiji koja je bila organizovana tu noc, a na kojoj smo zajedno nastupili.
O tome cu pricati nesto kasnije, a ako ne stignem, onda sigurno u dijelovima koji sljede.

On i Frenkie su svoje djelove također snimili na grbavici u prolazima ispred kojih su se nalazile garaze.
Lokacija je mozda izgledala dobro, ali je propuh vraco djecu iz petog u treci.
Znam da sam poslje toga drugi ili treci dan fasovo jaku prehladu, te sam bio van stroja 3-4 dana.
Ja sam svoj dio snimio u mom haustoru. Da budem precizniji, vecinu svog dijela sam snimio tu..
Ostatak u prolazu kod tzv sopinga. Dio u haustoru je bio na stepenicama.
Ne, nije bilo po uzoru na Nas-a, jednostavno mi je doslo da bi mogao snimiti tu i tako je i bilo.
Kamo srece da su i drugi izabrali zatvorenu varijantu.
Sha je snimala ispod mosta na Ilidzi, Despot je guzeljo po sinama...ja se zavuko u haustor.
Plus sto je cjeli dan padala naka sitna,uporna kisa, uz prilicno hladno vrijeme, iako je bio kraj aprila.
Dobro je da svi nismo zavrsili sa prehladom i toplomjerom u ustima.
Zanimljivo, nikom nije padalo na pamet da moli svoju raju i rođake da parkiraju svoja auta uzeta na lizing, pa da se sepuri po haubi i ispred auta, ko kakve kurave s autobuske stanice.
U to vrijeme je bilo nepisano pravilo „keep it real“, i jedna rijec koja je isto tako isla normalno uz sve sto smo radili. Rijec je bila: RESPEKT!
Nesto sto se podrazumjevalo.
U vrijeme kad mozes naruciti burek preko digitrona, ne pada mi na pamet da trosim vrijeme objasanjavajuci sta je to znaclio tad, sta znaci sad.
Bilo bi normalnije da se spot snimio u troli ili tramvaju, prirodnom okruzenju svih kokuza i obicne raje.
Nisam vidio neku satisfakciju da se slikam ispred mecke ili benge, a poslje snimanja odem kuci trolom.
Jednostavno nije islo.

Al da se vratimo na temu.

Princip snimanja je bio prilicno jednostavan. Gdje se nije moglo prici sa autom iz kojeg bi se pustila muzika, uzeo bi se mali mp3 player, pa slusalice u usi da cujes traku.
Onda samo otvaraj usta i masi rukama.
Mogu samo zamisliti Kulinu muku koji je to sve kasnije sastavljao i producirao.
Ali svi smo se prihvatili toga, povlacenje nije bila opcija.
Jedan od zanimljivijih momenata je bio kad je murija dosla da vidi sta to radimo.
Nedaleko je bilo leglo kriminalaca i raznoraznih prikaza iz nocnih mora svakog normalnog covjeka, ali naravno mi smo bili opasniji, zajebaniji za medalju.
Skup najgorih na zemlji u tom trenutku. Bas.

Uvijek sam tvrdio da imam ubistvene rime.
Al salu i guzicu na stranu.
Osim sto su mi usli u kadar, nisu se dugo zadrzavali kad su se uvjerili da mi „samo nabrajamo nesto“.
Otisli su svojim poslom. Negdje na kafu il hambas kod otrova.
Cak je taj upad sa patrolnim kolima ispao super cool ocam.
Nervirao sam se drama, jer mi je jedna slusalica ispadala svake po sekunde iz uha.
A kad se to sastavi sa svim vec pomenutim srkletima, onda nastane jedan veliki srklet koji te onemogucava da budes 100% koncentrisan na ono sto radis, pa makar to bilo i pishanje.

Nakon nekoliko ometanja, sto iznenađenog postara koji je stisnuo svoju torbu u strahu da mu je ne otmemo, jer je sigurno u jednom momentu pomislio da smo mu napravili ceku,do par komsija koji su prolazili znatizeljno gledajuci u nasem pravcu.
“Sta sine, opet REPUJETE?! Hajde neka, neka...da hoce onaj moj malo tako ko vi, a ne da pije...“ I da tuce zenu komsija, al haj nea veze.
I nakon par „ispadanja“ uspjeli smo sve snimiti vecinu kadrova u kratkom periodu.
Slusalicu sam nekako uspio da „ukrotim“, ali player je poceo da „preskace“ iz ko zna kojeg razloga, pa je dodatno komplikovao situaciju.
Al uz sve probleme, zajebancija nije stala ni minute, pa je nekad i Kula iznerviran morao prestati sa snimanjem, jer smo se mi previse smijali
da bi mogli nastaviti.
Bilo je i takvih momenata, kada smo bili previse neozbiljni za bilo sta smisleno,pa je covjek iskusno sacekao da se smirimo.

Dodje scena kad si ti ozbiljan, ali iza kamere Ikon pocne pravit face i onda malo fali da povuce i tebe.
Onda se smjeh prosiri kao virus i cjeli "set" se keberi ko na horsu.
A to je nekad znalo i da potraje, jer vecina nas i nije bila svjesna da je ovo ipak bio ozbiljan posao, bez obzira sto smo svi to radili iz ljubavi.
Ipak, uspjeli smo nekako provesti kraju snimanje.
Na Kulinu srecu, koji je polako poceo da gubi strpljenje iako ga je imao za izvoza.
Svi mi imamo granice strpljenja, jebaga.
Pratilo nas je i par crtaca koji su usput bacili koji tag sto za nas, sto za svoj cejf.
Jedan tag je cak prezivio do dan danas, a nalazi se odmah ispred mog ulaza.
Sacekali smo Kulu da snimi jos par kadrova solo, pa smo se polako poceli pakovati.
Naporan dan se polako, ali sigurno priblizavao kraju.
Kasnije smo se natrpali u auta i krenuli prema gradu da se i ta kafa/caj/mineralna popije na miru.

Putem je isao rezime cjelog dana i svega sto sto se dogodilo.

Svi su bili zadovoljni, a na kraju imali smo razloga jer se uradio „lavovski“ dio posla,ciji ce se efekat osjetiti tek kasnije.
Na kraju, jos se taj projekat vrti po YT, i po broju pregleda pored toga sto se „razvodnio“ silnim sheranjem, dokazuje da su raja prepoznala svu muku i trud koji su pratili ovo sve.
A kad neke stvari radis iz ljubavi, radis iz srca. Onda je nemoguce  da to ne prođe neopazeno.

Poslje kafe/caja/mineralne bacili smo krug po gradu, a onda smo se dogovarali ko ce ostati sa nasim gostima.
Ja sam otisao kuci samo da se presvucem, pa sam se vratio zajedno sa ekipom jer se blizilo vrijeme partije u „Labirintu“.
A tamo je tek trebao da pocne dobar dernek i jedan za mene nezaboravan party.
Kako su me sove napale, to cu ipak morati da odlozim za sljedeci dio.


(nastavlja se...)

26.04.2013.

Price stare skole 17.dio - Ko je mc?

Kaze meni danas moj drug Amir "Jarane, ti mene ovim pricama bas bacas u depresiju!"
"Sto bolan?" zacuđeno upitah.
"Ama drug, tek sad vidim kako smo sretni bili"
Nasmijah se ovom iskrenom odgovoru.
I haj poslje par recenica (sreli se na ulici) i obecanje da ce mo "na kafu",raziđosmo se.
Svak svojim putem. Znamo i on i ja da ta kafa nece bit skoro.
Covjek radi ko crnac, ima zenu i dijete, nema vremena za sebe i svoje bliznje, a kamoli za tu famoznu kafu.
Ja nemam ni zene ni dijeteta, ali kako sam ponovo poceo da radim, dijelim "nedostatak vremena" sa vecinom.
Mada je i to suplja kako god okrenes. Ubio nas internet,fejsbuk,twiter i ostala cuda...
Ko da smo hirurzi pa nemamo kad ni da disemo, a kamoli da se sastavimo makar satak na kafi,soku, caju...
Na putu kucu razmisljam o toj njegovoj konsataciji. "Tek vidim kako smo sretni bili". Bas.
On je pripadnik one "stare garde", jedan od one ekipe s vratnika, koji je kao i vecina ostao "podrska", i nije nastavio (iako je mogao) dalje.
Nije svoje znanje podigao na "veci nivo".
A imao je materijala.
Sad on zali za vremenima o kojima se ja slomih kucajuci po ovom blogu.
Dobro, zalim i ja, sto je jedan od razloga za moje kucanje (citaj pisanje) ali kako on to napomenu, tako me baci u razmisljanje.
Nehotice mi je dao temu za nastavak prica, iako ih imam jos tonu koje cekaju da se "sloze" u mojoj glavi, ali vrijeme koje sam spomenuo maloprije, ne da da se sve realizuje na "papiru".

Pored tog zala za proslim vremenima, podsjetio me je na neke stvari koje sam i sam smetnuo s uma, i izgledao mi je prilicno sretan sto je nasao nesto sto sam zaboravio.
Cak i vise nego sretan, sudeci po njegovom izrazu lica.
Poceo me zajebavat da starim i da mi treba "Bilo-bil" il tako nesto, neka tableta za pamcenje, a ja sam se (opet) pozvao na vrijeme koje otezava da ti neke stvari ostanu u glavi.
Ali zna i on, da s obzirom na vremensku distancu, da ja pamtim puno toga.
Konacno se povukao, kada sam mu pomenuo par njegovih "nezgoda" vezanih za partije, a koje je on ocigledno zaboravio, il se pravio da jeste.
Taj isti Amir je bio covjek koji je freestyle imao u "malom prstu".
Momak kojeg sam upoznao ratne 92-e u Hrasnom, kada sam sa ostatkom porodice protjeran s grbavice.
I rijetkim situacijama kada bih poslje preseljenja na staru breku dolazio u hrasno, nekad 94-95, razmjenili bi koju rimu i zajebanciju.
Amir...stara skola.
Ima tome mjesec i nesto jace, kad me je maksuz nazvao da mi kaze koliko mu ove price znace i kako jedva ceka nastavak.
Ostali smo u prici skoro pa sat.
Priznajem, bio sam fakat obradovan cinjenicom da je odusevljen pisanjem, pogotovu sto je i sam dio istorije o kojoj pisem.
Kad on kaze da je dobro, onda mora biti dobro. I sreca moja, pa on nije jedini iz te "stare skole" koji ima isto misljenje.
Uvijek cu prije izabrati prazan list papira i olovku za pisanje, ali posluzit ce i ovaj "list" na ekranu i kursor koji ceka da pocnem.

Dođes kuci gladan,zedan,nikakav...al sretan.
Danas se snimilo nesto i sama ta cinjenica je bila dovoljna da se zaborave sve „muke“ tog dana.
U to vrijeme nije bilo kucnih studija na svakom koraku, a tako se potrefilo da sam uvijek morao prevalit dobar dio puta da snimim nesto.
Npr. do dobrinje,hrasnice, mejtasa...a kad si s grbavice, i u to vrijeme bez auta,bilo je prilicno udaljeno.
Naravno, tad ni kvalitet snimanja nije bio nesto posebno (zavisi od lokacije) ali bila je to jedina opcija bolja od plasticnih mikrofona i carapa preko istih.
A i toga je bilo naravno.
Nekad je cak znao biti bolji zvuk kad se snimio na „plastiku“ nego na jacu opremu,ali to je bilo tako zahvaljujuci ljudima kao sto je Zlaja (Rifle) koji je imao produkciju u malom prstu, a koji je izvlacio maksimum iz lose opreme.
To je bio izuzetak, a sve ostalo je bila patnja, gledajuci na vrijeme koje je iza nas.
A opet, s obzirom kako se prije „snimalo“, o cemu sam pisao na pocetku, ovo je bilo odlicno.
I pored svega toga, nije mi padalo na pamet da odustanem.
Zelja i volja da „zadas krom“ bila je puno jaca od udaljenosti,zeđi,gladi i svih propratnih belaja.
Logikom, kad vec vuces ranac mogao si vazda ubacit neki sendvic i flasu vode/soka u njega, ali bilo je bitno da se u njemu nalazi tona papira i 5-6 hemijskih i flomastera za svaki slucaj.
To je bila obavezna oprema bez koje se nije islo nigdje.

Ni u grad „onako“, ni na partije, ni na snimanja.
Ranac  je vazda bio na leđima bez obzira na situaciju.
Nije se jednom desilo da se rime pisu na licu mjesta uz tek izabran beat.
Koliko ta improvizacija nije valjala u nekim slucajevima, nekim je napravila pravo dobre pjesme i beatove. Tvrdim to, jer sam bio svjedok u bezbroj takvih slucajeva.
Ni nastupi nisu bili bez improvizacije koja je, da budem iskren, bila prije puno bolje iskoristena i odrađena nego u godinama koje su dolazile.
Ne pisem za ovaj danasnji period, jer na partije skoro pa i ne idem.
Ne zbog odluke vec zbog manjka slobodnog vremena, a iskreno sumnjam da bih cuo ono sto zelim ili ono sto sam slusao prije.
Realno takvu tvrdnju samo potkrepljuju danasnji audio i video zapisi koji me ne mogu ubjediti da je to sto slusam/gledam hip hop, a kamoli rap.
Cast izuzetcima, koji samo potvrđuju pravilo.
Cak se „najezim“ kad prave komparacije između prijasnjih izvođaca i sadasnjih.
To je nemoguce. Izvini pasa, ali stavljat mene i ljude meni slicne, sa ljudima koji u pjesmi sastave dva-tri lajna i ostalo im je „eeeee-aaaa-uuuuu“, je uvreda samo takva.
Imam pravo i cinove da odbijem takva poređenja. Zajebi to.
Naziv i titula MC je po meni stvar koja se treba zasluziti.
Sta znaci bit reper danas? Reper je i moj mali rođak od 8 godina.
Prije je fakat to bilo nezamislivo. Da kazes da ti neko pise tekstove (!) bila je sramota za medalju. Ali hajd, pa preko usta prevalit da si reper...i nekako.
Ali MC...Boze sacuvaj. Boze sacuvaj!
Bilo je i prije delegata koji su morali i spred i iza imena staviti MC da bi ljudi imali ideju o cemu prica, jer trake koje je on pravio nisu bile nizasta.

Kad je rijec o snimanju i tu se moglo prepoznati kakve su kvalitete jednog repera.
Snimanje iz 74 kanala!
Normalno je da nekada i sam beat zahtjeva da se to uradi, i nemam nista protiv toga cak naprotiv.!
Ali „sjeckati“ svaku, ama bas svaku pjesmu, nije bilo dobro,
Doci ce nastup brate, sta ces onda? Naravno da je bilo ljudi koji su mogli pokriti to.
Neki uz nadljudske napore i uz dobro „bekanje“, neki su jednostavno bili dobri, ali i to su bili izuzetci koji su se mogli nabrojati na prste jedne ruke.
Sta je sa ostalim?
Dok je snimanja i izbacivanja traka, sve je islo kako treba. Zasto nema pola ljudi koju su „obecavali“, koji su „razvaljivali“? Odgovor je jednostavan i surov.
Dođe dan nastupa uzivo.Tada su se „karijere“ zavrsavale.
U toj jednoj noci pojedinci su se suocavali sa istinom i jednom nepobitnom cinjenicom.
Pratili su ih u stopu, kako sam ja to nazvao, „sinteticki reperi“.
Dođu nesto da snime, maltretiraju te satima, traze savrsenstvo koje, usput, ne postizu.
Konacno zavrse traku, dođu na nastup, razrade gdje ce ko stajat, ko ce kad udahnut zrak i onda samo jedna greska je dovoljna da ih izbaci iz takta.
Puno puta sam to viđao i kod ljudi koji su svoj talenat ubili nebitnim stvarima.
Sta god neko rekao il pomislio, nije mi bilo svejedno gledajuci ih razocarane kako prebrzo odustaju zato sto se neke stvari nisu poklopile onako kako su oni htjeli.

Previse dobrih ( a i losih)  emceeva/repera sam gledao kako kace "mikrofon o klin", zato
sto stvari u određenom trenutku nisu isle kako treba.
Kasnije, nekima od gore spomenutih, frustracije su se manifestovale kroz pisanje kritika, drkanje krca po partijima i pricanjem suplje u koju su samo oni vjerovali, i mozda par budala oko njih.
Ali to je njihov problem koji moraju rjesiti sami. Mozda i jesu, ko zna. Koga briga.

Suprotno tome, upoznao sam dosta ljudi, sto pojedinaca sto grupa, koji, jednostavno nisu imali volje i prevelike zelje da sve sto znaju prenesu na krom, na binu.
Na zalost, veliki broj se nije odlucio da prenese znanje na veci nivo.
Vec sam spomenuo Amira.
Desavalo se da na nekoj kafi ili derneku, bace rime koje su ostavile, ne samo na mene vec i na ostalu raju, jak dojam.
Ali, bez obzira na to neki ljudi, iz ko zna kojih razloga, nisu isli dalje.
Zbog takvih i njima slicnih bilo je uzivanje prevaliti toliki put, ako nista da cujes dobre rime i bacis koju salu.

Najveca zajebancija je bila kad se snimalo kod Dure,kod Pumeta,Riflea...
Snimanje je uvijek islo u drugi plan u tim momentima.
Kod dure je snimanje pjesme „Lolek i Bolek“ bilo nezaboravno.
Tolika pozitivna energija nije mogla da ne utice na nas sve, i ko god poslusa pjesmu sigurno moze osjetiti tu zajebanciju na traci.
Kod svog prvog albuma „Rakovim koracima“, vecinu traka sam odradio kod Pumeta.
Intro je snimio Muha (DC) a ja poslje nisam mogao prici mikrofonu od smjeha,jer je DC imao bas inspiraciju da na intru najavi album sa svojih par lucidnih sala, zbog kojih niko od nas nije mogao da se vrati u ozbilju dovoljno jaku da nastavimo sa snimanjem.
Bar ne za jedno sat.
Dura bi vazda nesto jeo dok bi se snimalo.
Uvijek u rukama neki sendvic, ako ne sendvic onda jabuka,banana..samo nek se jede.
Mlađi brat Edo mu je bio lud za igricama, pa je prvo trebalo njega umoliti da se skloni s kompjutera da bi mi mogli raditi.
Srecom, brat je bio cool, cak je i podrzavao to sto radimo pa nam nikad nije pravio probleme.
Nekad, dok bi Dura pravio novi beat na licu mjesta, pa bi "zapeo" na nekom dijelu, trazeci bolju varijantu, trazeci sta da ubaci, Edo dobacivo "ma nemas ti pojma!".
To bi rezultiralo "bratskom raspravom" koja je znala nekad i da potraje, sto nama nije smetalo jer smo se i tad dobro zabavljali posmatrajuci to sve.
Svaki odlazak na snimanje,  gdje god je to bilo, znacio je automatski i dobru zajebanciju taj dan.
Bez izuzetka, svako snimanje je bila prica za sebe, i bezbroj anegdota koje su se automatski kacile za to.

Svakako smo imali cime ubijati vrijeme između snimanja.
Primjera radi, Pume je vazda imao tonu romana, tako da se moglo skratiti vrijeme dok neko drugi zavrsi svoj dio na traci.
Plus sto se vazda dobre muzike moglo razmjeniti. Spojis vazda dva dobra. Snimi traku i doneses kuci muzike.
Znao se bacit i freestyle, pa se sve to snimit i izbacit onako "sirovo".
Ne bas cesto, ali znalo se desit da se raja zaprica o svemu i svacemu, pa da se ne snimi nista taj dan.
Kad ti tako ekipa dođe, mozes halalit svu hranu i pice koje si imo u frizideru, ako si u tom trenutku sam u kuci.
Pustosenja te moze spasit samo ako su ti starci kuci, tad ne bi niko imao obraza da ti seta okolo i zaviruje u kuhinju,koliko god da je gladan.
Jos ako si imao kakav dobar kauc pored opreme, za sekundu bi se razbacali svi po njemu i unistili ti svaki komfor koji ti je ostao.
To sad zna Phat najbolje :)

Od ove price ogladnih, pa cu se lagano sa stolice premjestiti u kuhinju da vidim sta ima mota, a vi citajte ovo.

Nemoj da đaba pisem. :)

(nastavlja se...)



16.04.2013.

Price stare skole 16.dio - Diss

Vecina pitanja koja su raja postavila ticu se i ovog dijela,pa se nadam da ce mnoge odgovore naci u redovima koji sljede.
Drago mi je da raja cita i da su „price“ solidno posjecene.
Za ostalih par pitanja koje sam dobio, morao sam ljude uputiti na moje ranije dijelove u kojima sam vec svojim pisanjem odgovorio na postavljena pitanja.
Nema potrebe da se ponavljam ukoliko sam vec pisao o tome, a vas dijeli i onako samo jedan klik od odgovora koji trazite.
Hvala jos jednom za citanje i podrsku koju mi dajete.

Bio bih najsretniji da mogu zaobici ovaj dio, ali nemoguce je.
Taj nezaobilazni trend „dissanja“ i cinjenica da moram pisati i o tome.
Kako je hip hop rastao i preuzimao sve u muzici tih godina,tako je dosta sranja isplivalo na povrsinu, kako u svijetu,tako i kod nas.Đ
Jer smo i mi,kao i svi, pratili "modu".
I neko izmisli pljuvanje na traci.
Nikad se nisam slagao sa tim trendom i licno to mi je bila glupost za medalju.
Oruzje frustriranih pojedinaca (cesto nebitnih) koje se koristilo da i na njih neko obrati paznju.
E sad, u vrijeme o kojem ja pricam to je bilo u 90% slucajeva.
Kao da to vlasnicima foruma nije bilo dovoljno,pa su svojim „battle“ turnirima cesto (svjesno ili ne) pravili jos vece belaje i svađe.
Cinjenica je da su ovakvi turniri, a poslje i verbalni sukobi, privlacili posjecenost foruma i tako dok su raja nabijala postove, administratori su zadovoljno trljali ruke.

Ovdje treba odmah razjasniti neke stvari.

Ok, nismo mi izmislili toplu vodu sa ovim „borbama“, niti ljudski ego,ali gotovo po pravilu poslje recenog, u ovom slucaju poslje „battle“-a, ni rođena braca vise nisu pricala.
Licno sam izbjegavao svaki oblik takvog prepucavanja, osim u slucajevima kada me neko prozove, dakle pocne prvi ili kada je to zajebancija sa provjerenim ljudima.
Kad kazem provjerenim, mislim na to da ce niko nece naljutiti jer ima vise od pola mozga.
Pisao sam o tome na pocetku ovih prica,ali ovo je nesto sasvim drugo.
Ovo je bio „zli blizanac“ i ni po cemu slican.
Kako god, takvo nesto sam izbjegavao koliko sam mogao.
Naravno, nije uvijek bilo moguce.
Prvi kojeg se ja sjecam bio je u „pisanoj formi“, sa nekim shabom iz Njemacke na fmjam forumu.
To je bilo nekad 2003-e, ja naletio na forum, bacio registraciju, poslje toga i koju rimu na dio predviđen za to, bez namjere da nekog uvrijedim il prozovem.
Cisto jedan reprezent.
Ali,kako to inace biva,uvijek se nađe neki nesretnik nicim izazvan da se javi.
Fakat se ne sjecam njegovih rima, uglavnom islo je na fazon „sta ces ti,kakav ti“ uz salvu psovki i uvreda,naravno.
Ne sjecam se ni vecine svojih rima u mom odgovoru, ali eto istakao bih jedan svoj lajn.

“Tvoja mama bila je fina,sad snima pornice i puni kina/ mogla je odgojit kako treba sina,al je odlucila da bude asfaltina“

Naravno, odmah poslje toga idu prijetnje i pozivi da se nađemo
„u Gurenplazeu“ na pumpi pored „FurenGugena“ i tako...:)
More pasice solidni, uplati na ovaj racun pare, da ja mogu doci do te trece dimenzije.
Ni dan danas ne znam zasto, ali uvijek su mi naljetali na volej.
I puno kasnije, bilo da su se sami nafurali pred ogledalom ili da ih je neko lozio da to urade, uvijek bi to brzo posamarao i vratio ih na mjesto,

Bez obzira na to, opet mi nije bilo drago da trosim energiju i rime na te gluposti.
Nije me bilo strah ni odgovoriti ni suociti se,ali nije mi to bila satisfakcija u zivotu.

Bilo je i pozitivnih primjera i „borbi“, zato sto je bilo pozitivnih ljudi i zajebanta svoje vrste tako da je bilo uzivanje bacit rime s njima.
Nesto slicno „bacanju rima“ na vratniku sa ekipom davne 94-e.

Ali to su bili izuzetci.

Kasnije, na jednom „pisanom“ turniru na fmjam-u,bio sam jedan od sudija.
I naravno kako to biva, jedan od  „boraca“ nije bio zadovoljan mojom odlukom koja se ticala njega.
Bio je to Sheik ba, koji je ko uvrjeđena mlada odmah napisao diss upucen meni i isti snimio.
Na nagovor jarana odgovorio sam iako, da budem iskren, pola njegovih rijeci nisam razumio.
Zivot u Americi ga je (kao i vecinu) ubio u pojam, a onda automatski isto uradio sa njegovom gramatikom.
Da bude jasno, moja negativna ocjena bila je na kvalitet njegovih rima, ne na gramaticke greske, jer nismo bili na forumu pisaca i lingvista.
Jednostavno njegov „pisani battle“ bio je mlak, bez ideje, malokrvan.
Za one koje zanima moj odgovor ostavit cu link.

Ako neko ima njegov diss,jer ja fakat nisam uspio naci, nek poslusa.
Poslje toga ide uobicajena procedura, frajer opet snima neki diss, koji iskren da budem nisam ni slusao,jer fakt nema svrhe.
Desavalo se to i kasnije, sad bi pojedinci da se druze samnom preko toga.
Dovoljno je u jednoj traci reci sta imas, a za ostalo tu je raja da prosudi.
Poslje toga bilo je dosta kompleksasa kojima sam bio prisiljen da na slican nacin odgovorim i zacepim usta.

Namjerno necu da spominjem ostale , zato sto ne zasluzuju da uopste spominjem njihova imena,zato sto nisam ckapi pa da koristim ovaj prostor za samo promociju i pljuvanje po drugima.
Ako citaju prepoznat ce se, iako vecina ljudi zna aktere ovih događaja.
Neki su me prozivali i na radiju bez moga znanja, pa samim tim i bez prilike da odgovorim.
Kasnije se tu umjesalo dosta moje raje koji su, iz dobre namjere da mene zastite, reagovala, pa je kasnije ispadalo da ih ja saljem.
Sreca pa nije doslo do vecih belaja, jer bi to bilo fakat nesto sto, vjerujem, niko nije zelio.
Koliko me boli cinjenica da su neki od njih bili moja raja, toliko mi je i drago sto su pokazali svoje pravo lice.
Razlog tog njihovog ponasanja?
Ne znam sa sigurnoscu.
Kako sam vec rekao, ljudski ego je cudo, vecina njih labilni i povodljivi, pali su na price ljudi cija je „karijera“ u hip hopu bila unaprijed osuđena na propast, a koji su u tome i kroz te nesretnike vidjeli neku svoju „osvetu“ sta li...

Na klasicnu sacekusu sam naletio u klubu „FIS“,kada se par njih nafuralo da se mogu kacit samnom, pa su gurnuli jednog nesretnika u vatru nafuravsi ga da je mc.
Prije toga naviko da dominira sa manje spretnim i nepripremljenim reperima.
Naravno, dobio je sta je trazio, jos ih je brat u skladu sa svojim nadimkom, gospodski odvukao kucama.
Bez obzira na namjestenu igru, morao sam da odrzim lekciju njemu i svima koji su mislili da se mogu igrati sa mojim imenom.
Pokusao sam da izbjegnem taj battle,ali nisam imao izbora vec da odgovorim punom snagom tu noc.

Pravi mc mora imati odgovor u svakom trenutku, odgovor koji ce biti efektan i odgovarajuci datom momentu i protivniku.
Ne odgovor napisan i unaprijed izvjezban.
Ako te uvrjede na nacin koji nije primjeren, odgovori jos jace.
Ne ponasaj se ko uvrjeđena mlada, ne dozvoli da tvoj ego bude veci od tvoje smirenosti.

Dan poslje, na jednom od foruma raja su rekla svoje i opet od gore pomenutih bijah optuzen da su sve to „moji ljudi“.

Jebo ti Gotia koliko ja imam „svojih ljudi“.
Jedan od te grupe bio je propali reper i ocigledno njihov advokat, koji je pokazao svoje pravo lice poslje tih događaja.
Na silu je htio da se slozim da je namjestena borba bila izjednacena i hiljade nekih supljaka, koje ja jednostavno nisam htio da prihvatim iz jednostavnog razloga.
Osim sto su to bile gluposti, bile su izmisljotine koje su bile odraz nemoci i nista drugo.
Meni je fakat bilo svejedno, ali bas zbog izrazenog bezobrazluka nisam htio popustiti.
U krajnjem ocaju, nalozili su jednog polu-svjesnog momka koji je također bio reper u pokusaju, i kojem sam također odgovorio na njegovo lajanje, da se kao mi suocimo javljanjem na radiju.
Veci stupanj inteligencije lezao je na dnu Miljacke.
Nisam glumio elitu, nisam osjecao nikad da se izdvajam,ali nije mi padalo na pamet da se spustam na nivo tog primitivca, pogotovu da nabijam slusanost levatima.
Pogotovu onima za koje nisu culi ni u njihovoj sopstvenoj kuci.
Zajebi to.
Zalosno je dokle su te stvari dosle, da to vise nije bio hip hop, vec izbacivanje nekih svojih licnih frustracija.
Njihova nesreca je bila sto ja to nisam htio prihvatiti i sto sam odgovorio odmah.

I danas, iako rijetko, kad slucajno naletim na slicne stvari zapitam se jel vrjedilo trositi vrijeme i zivce na ovo?
Mislim da je odgovor i vise nego ocigledan, ali kako god, bilo je sto je bilo.
Na neke stvari nisam ponosan, jer su se prenjele na ulicu, ali određene situacije su zahtjevale da se neke stvari rjese „rog u rog“.
Neko kaze „mi smo ovdje zbog raje,zbog publike“.
Ja nisam tu zbog toga.
Kako sam prvi dan poceo pisati rime, tako je ostalo i do danas.
Cisto iz ljubavi i licne satisfakcije brate.
Naravno da mi je drago kad raja prihvati neku traku, kad prihvati rijeci u mojim pjesmama, jer i napisane su da prenesu poruku i izraz dusevnog/socijalnog i kakvog sve ne stanja,ali da kazem da zavisim od toga, bila bi suplja.

Ovakva i slicna prepucavanja unistila su mnoga jaranstva, rasturila mnoge grupe, zavadila dosta raje, ali to je bio „proizvod“ koji se prodavao, pa umjesto da taj trend vremenom izumre, on se sirio sve vise i vise.
Iako je i to dio kulture koju postujemo i volimo, ja ga ne gotivim ni sekunde,jer je donjeo dosta negativnog.
Drago mi je da zavrsavam sa ovim dijelom, koji je jedan od ruznih stvari s kojima sam se suocio u godinama prije.
Ipak, ako sam vec preuzeo na sebe da pisem ove price, bilo bi fakat nemoguce izostaviti neke detalje koji su, opet kazem na zalost, bili dio svega.

(nastavlja se...)



 

03.04.2013.

JohnnyDaMista - Bosrap.com Interview (2006)

Sta se sve nece naci u ovoj sehari,pa tako iskopah ovaj intervju za Bosrap.
Mislio sam da ce biti interesantan da bacite oko. Unaprijed se izvinjavam za greske koje su se potkrale tokom "copy-paste" akcije, ali nije bilo nimalo lako izvuc ovaj intervju od prasine koja se uhvatila po njemu.    

Kako sam samo ol skul na ovoj slici svega mi :)            


Dragi moji......doslo vrijeme da vam predstavimo Sarajevski Stil......Mahir Dzonlic , poznatiji kao Johnny DaMista poklanja nasim posjetiocim i clanovima svoj novi album "Praznik u Sarajevu" za slobodni download. Da ovoga iskusnog i kvalitetnog MC-ja bolje upoznate , odradili smo kratak interview sa njim.Za interview stisni opsirnije.....

 Bosrap :

e da mista...... bosrapu si odobrio da postavimo tvoj novi album"praznik u SA"......znam da te u sarajevu svako zna.....al de se malo nasoj publici predstavi......

JDM :

Ne znam sta te interesuje, al eto rodjen 1979 na jezeru kume nekih stotinjak metara od stadiona AFH domu sampiona, Fudbalskog kluba Sarajevo. 27 godina , volim sve sto vole mladi. Skupljam mceve I svom herbaru ponekad ih pokazujem raji.

Bosrap :

opisi malo svoj album.......gosti , beatmejkeri.....producenti ...studio..... itd

JDM :

Sam naziv govori puno..radjen je inspirisan istoimenim filmom Benjamina Filipovica (Rahmet mu dusi). Taj film kao I u nekim djelovima I moj album, je pokusao pribliziti zivot kriminalaca, to jest Sarajevskog podzemlja, kao I zivota u samom gradu. Preporucujem mnogima da pogledaju film.. puno puno prije "furackih" filmova nasih komsija. Gosti: Savez, DC.,Quenn S, Snake ?lil jaca, carth, pume..Producenti (beatmakeri) Rifle I Master, kao I Durra (Savez) koji su mi pomogli da ovaj album "izadje" na ulice. Hvala im svima.

Bosrap :

tvoj "Sarajevski stil"......opisi ga malo....

JDM :

To se ne da opisati koliko god da se trudio, to se zivi?nesto sto se ne moze kopirati, to je mentalitet ovog grada, to je rap iz Sarajevskih mahala I ulica?svi to znaju, samo sto sam mu ja dao ime.

Bosrap :

Bussin crew.....predstavi tu klapu...hehehe......

JDM :

A to je crew koji je dosta toga uradio od organizacije dobrotvornih partija, do evo zadnjeg mix tape-a koji vec sad dobiva pozitivne kritike. Klapa, dobro si je nazvao sacinjava dosta ljudi, I nema neke hijerarhije od mceva, do beat makera, producenata..nasa filozofija je jasna I jednostavna..zajedno mozemo dosta toga.

Bosrap :

 SA nam nudi mnogo novih talenata....koje bi ti izdvojio....od koga najvise ocekivati.....

JDM :

Savez (stali! ne znam zasto valjda ce doci pameti), DC iako on nije mlada nada, on je dugo ovdje, ali kao svi ostali nabrojani daju taj smek ovog grada?Carth, Pume..ljudi koji po meni imaju dosta toga da kazu..njihovo vrijeme tek dolazi..Sad neki sigurno imaju primjedbu na ovo, ali po meni je puno bitnije sta covjek govori I kakva je njegova poruka. Ko hoce glasove I ostalu sminku nek ide na "obn super talente" pa nek izvlaci?

Bosrap :

 SA vs TZ .....imali toga jos po SA ili je se stisalo......

JDM :

Mislim da bi trebao preformulisati to pitanje, po SA toga nikad nije ni bilo? a za neozbiljne pojedince koji laju..do sad ni jednog nisam ozbiljno shvatio, trebaju se okaniti toga I poceti zivjeti u stvarnom svijetu. Naravno, kad budali ne mozes dokazat?, onda il dobije injekciju il samar da dodje sebi.

Bosrap :

imas li misljenje o "internet mc's" ili to nije tvoj svijet.....

JDM :

Pa ova scena je internet scena?evo ti sam ovaj intervju to govori.Zasto ne moj svijet?jeste moj svijet. Bio nekad mozda vise, ali svi mi svoju muziku promovisemo preko neta. To stoji. Ali previse je ljudi koji zive u tom imaginarnom svijetu?treba uzet? mikrofon u ruke I pogledat ljude u oci. Nekad se mora poceti. 93/94 nije bilo ni interneta, ni programa ni sajtova, nije bilo ni soli kad bolje razmislim.

Bosrap :

aDi je te uvijek "promotirao" po bosrapu.....ti ga znas privatno ....kakav je inace,,(realworld)....

JDM :

E vidis?ne znam ga. Znam ga preko neta, nijednom nismo sjeli I fakat je to cudno koliko se znamo a da se nismo nikad vidjeli "oci u oci" jbga tako je kako je. Iako sam mu zahvalan jer me upoznao sa queen S I zahvaljujem je na divnoj pjesmi koju smo poklonili bolesnoj djeci,to je nesto najvrijednije I najljepse sto sam uradio od kako sam u ovome.

Bosrap :

opisi BiH scenu zadnjih 5 godina....ista ....koci....ili napreduje...?

JDM :

Napreduje definitivno, nema sumnje ljudi grade svoj stil, I to mi je pravo drago cuti na njihovim stvarima. Ne treba pricati o tome puno, treba raditi..nije neka filozofija.

Bosrap :

 svako ima nekoga idol....uz koju si muziku ti odrastao......

JDM :

 Nwa, Public Enemy, a tribe called quest..mozda godinu prije rata to me je jednostavno zarazilo. Ta vremena su nepovratna.

Bosrap :

a sada koga "mozes" slusati.....

JDM : Gore pomenute uvijek I smijesno mi je kad neko kaze?hej pa oni ne snimaju vise?mozda, naravno, jos par imena lost boyz (ni oni ne snimaju pa sta? ) Bahamadia?vecina ljudi/grupa koja nije aktivna vise?ili su manje zastupljeni.

Bosrap :

 tvoji partyi su poznati i uvijek dobroposjeceni.....koji je bio najveci dosada uspjeh i sta se planira uskoro.....

JDM :

Bilo je partija I ovakvih I onakvih ali..najveci uspjeh bez sumnje je "jam on vol.2" kada su dosle grupe I pojednici iz drugih gradova da nas podrze u nasoj namjeri da skupimo sto vise para za bolesnu djecu. Tu noc moje srce je bilo na mjestu?muzika je tu noc bila sporedna. Planiramo uraditi koji Bussin party mozda vol.3, to je sigurno u planu?mozda neku solo partiju, milsim da je I vrijeme. Ako Bog da samo zdravlja?

Bosrap :

dali ce da mista malo van bosne biti vidjen......planira li se stagod.....?

JDM :

 To je tesko ostvarivo  nisam o tome razmisljao tako da mi nije neka zelja..osim ako neko ne pozove zasto ne?

Bosrap :

hvala ti care za vrijeme.....informacije....i puno uspjeha u svakom tvom narednom projektu od Bosrap teama.....nesto za kraj za nase clanove i posjetice sajta.....neki savjet.....

JDM :

Hvala tebi I bosrapu na interesovanju, pozdrav svim posjetiocima vaseg sajta. Sirite ljubav, zivot je kratak za sranja, I ako volite ovu igru..ukljucite se u nju..tastatura nije rjesenje ni u kom slucaju.


Preuzeto sa http://www.bosrap.com

29.03.2013.

Jasmin a.k.a Ikon - Interview za jedan od portala (27.08.2005)

Da bi stekli mozda potpuniju sliku ovog teksta koji sam napisao prije,napravit cu iznimku (jer smatram da je jako bitna) i objaviti interview sa Ikonom (Jasminom) koji je uradio jedan od portala u to vrijeme.
Hvala Amaru sto je izvukao ovo.



Hip hop nije samo repanje

Pored ljudi koji život posmatraju sa strane čekajući da im se on jednostavno desi, na našu sreću postoji i ona druga vrsta ljudi – ona koja stvari uzima u svoje ruke ne pitajući nikoga za dozvolu.


Jedan od takvih ljudi je i Ikon, čovjek koji stoji iza prvog pravog, 100% domaćeg hiphop mixtape-a kao i iza jednog od najboljih i najposjećenijih hiphop portala u regiji – BH-HipHop.com. U interview-u koji smo sa njim napravili neposredno nakon promocije njegovog novog projekta možete pročitati sve o nastajanju mixtape-a kao i insidersku ocjenu domaće hip hop scene...

Ikone, reci nam za početak odakle ideja za prvi pravi mixtape bosanskog hip hopa? Je li po tvome mišljenju ovo pravo vrijeme za takav poduhvat ili je možda trebalo i prije do toga doći?


Ideja je nastala slušajući razne američke i evropske mixtapeove. Međutim, prava želja se javila kada sam 2002. godine poslušao Zulu Soundsystem Tape. A svakako je i bilo vrijeme za jedan ovakav projekat. Mi u BiH imamo dovoljno talentovanih ljudi koji zaslužuju pažnju. Nadam se da će ljudi uspjeti prepoznati njihov talenat.

Možeš li nam ukratko opisati njegov razvojni put – od ideje do realizacije?

Dakle, ideja se javila – kao što sam već rekao – 2002. godine. Godinu kasnije sam već počeo ozbiljnije razmišljati o mixtape-u i polako počeo raditi na izboru beatova. Na kraju sam imao oko 70 beatova i polako sam počeo pozivati ljude koji su trebali biti učesnici. Međutim, krajem te godine nastale su neke interne svađe zbog kojih je realizacija mixtapea bila pod upitnikom. U to vrijeme nisam imao volje da nastavim sa radom jer sam doživio razna razočarenja, ali nekoliko ljudi kao Maajka, MG, Mayer etc. su već snimili svoje stvari tako da sam u januaru ove godine ipak odlučio da se uradi ovaj projekat. I eto, sad ga možete kupiti.

Kako sada nakon održane promocije, kada se tape otisnuo u javnost, gledaš na taj poduhvat? Je li vrijedilo truda?

Naravno da je vrijedilo truda. Iskreno, mixtape je prvenstveno urađen iz ličnog zadovoljstva. Međutim, na moje veliko iznenađenje, izuzetno mnogo ljudi je podržalo ovaj projekat – od samih izvođača do šireg kruga publike. Ovaj podatak pokazuje da je svaki, pa čak i najmanji napor bio vrijedan truda.

Koliko je još ljudi osim tebe radilo na tehničkoj strani tape-a?

Cijeli mixtape je mixan u Mantikovom studiju. Nas dvojica smo uradili finalni mix i tako sam snimio svoje vokale. Naravno, u njegovom malom studiju su snimane još mnoge druge pjesme koje se nalaze na tape-u. Ljudi koji nisu mogli doći u Sarajevo svoje pjesme su snimili u svojim studijima :). Cover za mixtape je uradio Zlakka. Njegova je bila glavna ideja koju smo kasnije zajednički usavršili.

Primjetio sam da ste koristili neke od već poznatih beatova. Kolika je njihova zastupljenost u odnosu na one originalne domaćih producenata?

Rekao bih 90% stranih, a 10% domaćih. Od domaćih producenata su beatove radili Mantik, SOUL, DinoBeatz & Billy. Ali, mixtape je i bio zamišljen kao klasični hiphop mixtape. To znači da nije bitno ako su svi beatovi već korišteni ili su jako poznati; bitno je jedino da odgovaraju emceeu. Međutim nekoliko ljudi je uradilo pjesme na beatove koje su gore navedeni radili i tako sam se odlučio da se iskoriste i oni.

Većina glavnih imena bosanske scene zastupljena je na tapeu: od Preeviewa iz Bihaća, DK iz Tuzle pa do Mr. Johnny-ja iz Sarajeva. Postoji li možda neko koga si želio predstaviti na njemu ali se nije odazvao na ponudu ili je iz nekog drugog razloga bio spriječen?

Da, recimo RimaD ili Opijum, ali ljudi nisu imali vremena jer u Americi rade svoje projekte. Također nije bilo vremena da Alaga snimi svoju pjesmu, kao i DJ Ahmaad, ali mislim da ćete ih čuti na vol.2 :).

Mixtape je izašao za renomiranu izdavačku kuću No Budget Productions.:) Šta konkretno ovo "no budget" znači? Koliko te ova operacija 'opalila' po džepu?

To je interna zezancija jer je jasno da ni jednu izdavačku kuću u BiH ne interesuje ovaj mixtape.
Operacija je koštala možda 200KM, a imao sam sreće što mi je jedan prijatelj kojeg zovu Riven pomogao oko printanja covera. To je spasilo cijelu akciju, a i izvođači nisu ništa tražili tako da su mi i oni svi pomogli. Naravno, i mixanje je bilo besplatno. Tako smo za sitan novac postigli super rezultat.

Dok ovih dana do nas dopiru vijesti o potpisivanju ugovora sa major labelima kreme mixtape scene "preko bare", dotle se kod nas tapeovi evo tek stidljivo pojavljuju. Ako smo na prvi domaći mixtape čekali desetak i više godina kada očekuješ da ćeš ti ili neko drugi ko se ohrabri na sličan poduhvat potpisati ugovor sa, štajaznam, MenArtom?

Takvo nešto nemam u planu. Mixtape-ovi se svakako ne prodaju u nekom prevelikom broju, tako da mislim da uopšte ne bih bio ineteresantan jednoj malo većoj izdavačkoj kući. Isto tako ne planiram cijeli život izdavati mixtapeove. Opet, ko zna, možda se jednog dana i iz vlastitog džepa otvori izdavačka kuća :)))))))).

Budući da si čovjek koji vodi jedan od najvećih bosanskih HipHop sajtova ti si prava osoba koju možemo pitati za ocjenu domaće scene. Ne misliš li da se izlazak scene iz undergrounda odvija sporije nego se očekivalo? Sve je nekako još uvijek na čekanju (albumi Defence-a, Frenkie-ja, Komisije, Mayera...); jedini je Edo uspio zaplivati u mejnstrimu. Imam osjećaj da sarajevska scena, iako ima odličan potencijal, ne uspijeva držati korak sa ostalim akterima integralne BH scene.

Mi u BiH imamo odličan potencijal sto se HipHop scene tice, ali naš osnovni problem su pirati. Recimo Fm Jam ekipa radi odličan posao, ali, eto, i pored izdavačke kuće se bori sa piratima. Znači, izdavačka kuća kod nas ima slabe šanse za opstanak, sve dok se ne ukinu pirati. Mi imamo odlične repere, odlične DJeve, ako ne i najbolje na Balkanu, ali zato imamo najgori zakon što se autorskih prava tiče. Dosta ljudi je već poznato po cijelom svijetu zahvaljujući internetu, ali iz pomenutih razloga nemaju mogućnosti da se javnosti predstave sa svojim albumima.
Mislim da sarajevska scena itekako uspijeva držati korak sa ostatkom BH HipHop scene. Također, ako se malo bolje pogleda mi u Sarajevu imamo najjaču graffiti scenu, imamo breakere koji breakaju od davne 97, imamo DJ Ahmaada koji je za mene najbolji DJ na Balkanu. Nije sve u repanju. To ne znaci da rap nije bitan faktor, ali našu scenu moraju održavati 4 elementa HipHop-a i to dosta mladih aktera zaboravlja. Ono što ja trenutno na domaćoj sceni vidim je samo repanje na sve strane. Graffiti se doduše malo ojačao, ali još uvijek je sve to slabo, a DJeve i breakere možemo na prste izbrojat. Ovo nije neki diss sceni, ali danas stvarno svako pravi beatove, čak i oni koji nemaju sluha za te stvari. Previše ljudi repa, jer je to sad moda. Trenutno u Sarajevu radi oko 10tak odličnih grupa, a ostatak je apsolutno nepotreban. Za moj ukus se previše stvari kopira iz Amerike i prenosi u BiH, sto je za našu scenu loše. Ljudi pričaju o stvarima koje nisu realne i koje se u stvarnosti ne dešavaju. Premalo ljudi se trudi da održava pravi HipHop, tj. da održava sva 4 elementa HipHop kulture, a previše uživljava u ono što vide na svjetskim tv stanicama.

26.03.2013.

Price stare skole 15.dio - BH-hiphop.com ekipa

Dok sam bio "u kontanju" o cemu cu pisati u ovom dijelu, malo sam bacao mahalsku po netu i naletim na onaj wayback machine.
Tu mozes ukucati adresu sajta i i po datumu ti izbaci kako je izgledao,njegove opcije i sl.
I naravno, ukucam bh-hiphop.com da se malo podsjetim nekih stvari.
Izbaci ta "vremenska masina" nekih stvari ali, na zalost, ne i uvid u forum koji je ruku na srce bio najzanimljiviji.
Također ne mozes uvecati slike iz pravo dobre i dragocjene arhive pomenutog sajta,ali eto...daj sta das.
Bez obzira na to nasao sam par zanimljivih podataka.
Tako u najavi za partije stoji da se "bh-hiphop.com special" u Accessu odrzao 12.12.2003.
I fakat na flajeru malo konfuzno stoji 20-12 8 sati.
Sad fakat nisam siguran oko datuma, ipak se ne mogu  bas svega sjetiti, ali eto dobro je da znam i godinu kakva su vremena :)
Tu se moze vidjeti koliko su se Jasmin (*citaj Ikon) i ekipa trudili da "poguraju" bh hiphop u cjelini preko svoje stranice.
Bas u tome periodu (2003) stranica je dozivljavala uspon, a moglo se tu naci za svakoga po nesto, a i vise od toga.
Cak je zahvaljujuci Ikonu (*citaj Jasminu ;) ) to sve otislo na "internacionalni" nivo, pa su se tu mogli procitati intervjui sa njemackim
emceevima, djeevima, graffiti artistima...neke od njih je i doveo u Sarajevo.
Bilo ga je svugdje, okupio je odlicnu ekipu i sve je to funkcionisalo odlicno, vecina izvođaca (pa sta god da su bili) u Sarajevu (i sirom BiH) bi mu trebala biti
zahvalna za puno stvari, ako nista ono za promociju.

Mislim da je mixtape koji je pokrenuo bio itekako znacajan za scenu i ljude koji su je cinili.
Bilo je to i vrijeme ekspanzije BH hip hopa, tako da su se mnoge stvari poklopile i isle nam na ruku.
Između ostalih dobrih ideja koje je imao, jedna od "vecih" da tako kazem, bila je taj mixtape.

E to hvatanje raje i snimanje je bilo posebno iskustvo, jer sam bio svjedok stvaranja gore pomenute trake.
Kuci  vazda dolazio gladan,zedan i umoran ali zadovoljan urađenim poslom taj dan.
I onda se pitaju sto sam u to vrijeme bio onako mrsav....ubila me prva ljubav. Hip hop :)
Jos uvijek je to bilo vrijeme hodanja, iako je internet uveliko usao u kuce, a godinama kasnije ce potpuno preuzeti sve segmente naseg
zivota. Na zalost.
Ali jos uvijek smo se drzali i odrzavali kontakte onako kako je to i trebalo.
Na kafama su padali dogovori za snimanje,za termine, za sve.
Ja je nisam pio, pa sam gajbe mineralne ubijao kako na bini tako i na ovim okupljanjima.
Ikon je furo vazda taj "underground" hip hop, ali bas "underground" pa je izvlacio likove iz naftalina za koje nije culo vise od 50 ljudi :)
Bilo je fakat dosadnih stvarki, ali i stvari koje su ubijale bosim tabanima !
Primjetio sam da je on uvijek vise slusao tekst nego beat, bilo da je to neki amer iz geta ili neki nas mc.

Tu smo bili isti, jer sam i ja vise obracao paznju na ono sto mc ima reci, a ne kakva mu je podloga sto se tice beatova.
Naravno, ne podcjenjujuci ni u kom slucaju beatmakere i njihov rad! Daleko od toga!
To i kada bi htio ne bi mogao, jer sve je to bila jedna cjelina, jedno bice, tako da je smjesno i samo pokusati raspravljati o tome.
Znao je bolje moje tekstove nego ja sam, i uvijek bi izvuko neki lajn koji bi mu se svidio u tom trenutku i bacio ga onako.
I ne samo to.
O svakom segmentu je znao dosta toga. I o svakom je mogao raspravljati, od rap-a do brejka...sta god hoces.
Moglo se dosta nauciti od covjeka samo sjedeci s njim na jednoj od milion "kafa" na kojima smo bili.
Sta da kazem...covjek je zivio hip hop. Respect.
Bez namjere da nekog uvrijedim, al danas kad ukucam bh hip hop izađe mi mali milion sajtova koji bi se komotno mogli zvat "nasa ekipa".
Preferira se jedna-dvije grupe, dva-tri pojedinca i to je to.
Nema se zivaca traziti dalje od svoje mahale.
Mislim da to dovoljno govori.
Al da se vratimo Ikonu i prici.

Kad kazem da je svugdje imao ljude za svaki element, mislim bukvalno svugdje.
Od hrasnog,dobrinje,ilidze....ya name it...Ikon got it.
Zato je i snimanje "bh-hiphop.com mixtape"-a islo tako brzo,dobro i po planu.
Vecinu vokala smo snimali kod Mantika u Hadzicima, koji je za to vrijeme imao i vise nego pristojnu opremu za snimanje.
Napravio mi je i jedan beat na mpc-u, a ja sam bio odusevljen ko malo dijete sto mogu bacit vokale na to.
Pjesma "Ko je mc?" na albumu "Rakovim koracima".

Pisat cu posebno o snimanju spota za mixtape, to je posebna prica svakako.
Na zalost, zbog precih stvari koje su iskrsle tu noc nisam mogao da prisustvujem promociji mixtape-a, a samim tim i da nastupim.
Za mnogim partijama koje sam propustio ne zalim sekunde, neke sam cak i namjerno zaobisao,ali zbog ovog mi nije bilo svejedno.
Ipak, sta je tu je

Tu sam upoznao Jasnu (SHA) djevojku koja je i sa ono malo pjesama koje je snimila pomela scenu.
I dan danas tvrdim da je bila, ako ne najjaci, onda jedan od najjacih zenskim emceeva, ne samo u BiH vec i sire!
Imam osjecaj, da se sad opet aktivira da bi ubrzo samo potvrdila moje rijeci.

Prvi put kad mi je Ikon pustio njenu traku, bili smo u busu za Hadzice, snimao sam traku "U akciji" za koju je Mantik pravio beat.
Svega mi, na prve lajnove pomislio sam da je Mc Lyte!
Do dolaska u Hadzice poslusao sam traku jos najmanje 10 puta.
Jasna je rastavila na dijelove, odmah sam reko Ikonu "brate moras me upoznat!"
Jos nisam vjerovao da je djevojka "nasa".
Upoznali smo se kasnije kada je dosla da snimi svoj dio za mixtape, gdje smo se dogovorili za jedan feat "Gdje smo sad?" koji se kasnije nasao
na mom albumu "Rakovim koracima". Svakako jedna od mojih drazih traka na tom albumu.
Da je scena bila Faceebook pao bi server koliko sam ljudi tada upoznao, sto na snimanjima, sto na partijama, a sve zahvaljuci ovoj igri!
Kako covjek da zaboravi te momente kad je zeludac bio prazan, a srce puno 24 sata na dan?!
Dj Ahmaad dolazi kod Ikona da snimi svoj session za tejp, a mi se nacickali neko po kaucu, neko na podu da uziva u majstorijama covjeka zlatnih
prstiju.
Smatrao sam privilegijom sto sam prisustvovao ovom snimanju, kao i bezbroj drugih koji ce doci u buducnosti.
Dj Dre, pravi ol skul Dj iz Njemacke koji je "vrtio" sa imenima od kojih ti se vrti u glavi!
Sire mase ce ga upamtiti po nastupu u polupraznom (!!) Kuk-u. I njega je kontaktirao, a ko drugi nego Jasmin.
Kad smo isli da ga posjetimo na Ali Pasino u stan u kojem je odsjeo dok je bio u Sarajevu, pokazao nam je slike sa poznatim djeevima u americi i
kako je prilicno dobro pricao engleski,mogli smo ga ispitivati jedno vrijeme o svemu, a on je strpljivo odgovarao na sva na nasa pitanja.
Bila mi je cast da mu nosim opremu, kada smo se pripremali za partiju u Kuk-u. Brate, covjek koji je svirao sa Kool Herz-om prica s tobom i vrtit ce ploce
veceras!
Bice tu kad budemo nastupali, i dat ce nam podrsku! Veliko je to brate!
Kako onda ne biti zahvalan na prilici da budes na pravom mjestu, u pravo vrijeme?!

Posebna je prica o ljudima koji nisu imali sluha da pomognu svojim uticajem i parama u promociju, ne samo ovog partija vec i drugih.
I drago mi je sto sam uvijek "plivao" tim underground vodama, jer kao i onda tako i danas, paznja je uvijek bila usmjerena na tu komercijalnu stranu,ali se uvijek
dobro vidjela ta razlika. I neka je!
Da je javnost podrzala ljude kao sto su Ikon, fakat sam uvjeren da bi pravo jaka imena i grupe nastupale, ne samo u Sarajevu, vec u BiH!
Drzave u nasem susjedstvu su to znale da prepoznaju i da "poguraju" ljude koji su to znali da sprovedu u dijelo!
I to im se vratilo duplo u kojem god hocete smislu i aspektu! Od popularnosti, finansijske strane, do "asfaltiranja" puta za ostale poznate izvođace.
Ti pozitivni utisci nisu bili samo dobit za grad, vec i za drzavu.
Sad je to kod njih postala navika, rutina,svakodnevnica da skoro svake druge sedmice imaju nastupe pojedinaca i grupa o kojima mi mozemo samo sanjati!
Iako mi fakat nije u cilju da pisem o ljudima i pojedincima koji su svjesno il nesvjesno potkopavali i onako malu scenu, morao sam ovo spomenuti.
Znam da se ne place za stvarima koje se ne mogu vratiti, ali mislim da je to bio kljucni momenat da scenu (koja je bila u usponu) da se podigne na jedan jos
veci nivo.
Ta propustena prilika "bacila" nas je u underground pokret u momentu kada je hip hop postao mainstream!
I to je cinjenica s kojom se moramo pomiriti.
Dok mi "zivotarimo" i zadovoljavamo se mrvicama u liku potrosenih tehno i "ni na nebu, ni na zemlji" izvođaca, drugi uzimaju " i jare i pare".
Osim gostovanja M.O.P-a, sve drugo je "sica".
Sve ostalo su samo bljeskovi pojedinaca i grupa, i svi znamo da nemaju neki veliki znacaj ni za scenu ni za okolinu.
Potencijal koji smo imali u ljudima o kojima sam pricao u ovom a i prijasnjim dijelovima, jednostavno nije iskoristen ni 1%, i to je zalosna cinjenica.
Ovim mislim na ljude kao sto su Ikon, ponavljam opet. Organizatora, onih koji imaju osjecaj!
Za tim mozemo zaliti samo mi kojima je hip hop bio vise od furke, vise od mode.
Sada je svejedno, jer hip hop kakvog ja znam nije vise ni na mapi, osim na YouTube-u gdje ga mala armija nas nostalgicara jos samo tu i moze gledati.

(nastavlja se...)

21.03.2013.

Price stare skole 14.dio - BH - hiphop.com special - Access

Danas nesto cackam po netu kad stari ulazi i u ruci nosi dva postera.
Jedan za "GP Hip Hop night" i drugi "GP Connection", 2003.godina.
Izvuko ih iz podruma,kaze ima svega.
E reko doso si ko narucen!
To sam podjelio s vama na nasoj FB stranici Juniorz Familia 1995, pa ko nije imao priliku da ih vidi moze to uciniti.
Mozda koji sat ranije, ja sam izvukao jedan flayer iz 2002, a to je bio "Bh-hiphop.com special" koji smo Jasmin (Ikon) i ja organizovali u klubu Access.
Moram i ja niz basamake sic, da vidim sta ima jos u tim seharama pod par kila prasine.
Da otvorim seharu i da se vratim u bolja vremena, i svaki put da udahnem djelic onog entuzijazma i energije.
I u ovom dijelu cu pricati o ovoj partiji i događajima na istoj.

Ovaj party je bio u cjelini komercijalan.

Vise smo para potrosili na kraju, nego zaradili ali, naravno, nije nam bilo bitno.
I koliko sam tad izdvojio novcanih sredstava, iako nisam imao stalno zaposlenje, sada bih (pored svog posla) dobro razmislio o tome.
Vise puta.
Naime, prije partije smo uradili pecat bh-hiphop.com (i to mozete vidjeti na FB grupi) u skenderiji.
Dakle sve sto ide da bi se ova ideja realizovala.
Onda su usljedili ostali troskovi od prostora, dizajna flayera (htjeli smo da bude jedinstven) i tehnike.
Jedino Ervin (Riven) po obicaju nije uzeo ni feninga za stampu iako je flayer bio na kartonu,ne na tankom papiru.
Sponzor je izmisljen.
Kakav sponzor brate, sve smo iznjeli na "svojim leđima" i to je bio fakat!
Ne znam ni sto sam to odlucio da stavim al hajd...
Ipak, nazvali smo ga "special", trebao je to ime i da opravda.
Pa ako je dernek  nek i hala gori, sto kazu stariji i mudriji.
Tad je malo ko mislio mozgom, vecina nas je isla srcem i to je bilo to.

Znaju to svi koji su se bavili organizacijama partija i slicnih manifestacija. Najtezi i najslađi posao u to vrijeme.
Kasnije su se pojavili i kriticari svega i svacega, ali jbga ako su tako ljecili svoje komplekse, drago mi je da smo i tako nekom uspjeli pomoci.
Vec smo odredili izvođace. Dj Ahmaad, Alaga, Savez dobrinjskih artista, ja (+gosti i open mic)
Bh hip-hop.com je bio na vrhuncu popularnosti, Jasmin je ulozio dosta truda i vremena za to.
U grad smo otisli, kao i bezbroj puta do sada da podjelimo flayere, jer je dogovor sa vlasnikom bio da je ulaz moguc samo sa njima.
Znaci flayer + 3 km je bila cijena upada.
Obisli smo grad i usput "opipali" puls raji, skupljaji "obavjestajne" podatke :) Po reakcijama predpostavio sam da ce doci dosta ljudi ali to
u ovom gradu nisi nikad mogao garantovati.
Kasnije se cesto znalo desiti da, kada sam bio uvjeren da ce partija biti slabo posjecena, bude raje i vise nego sto je planirano.
To je bio fakat, s kojim sam se vremenom, pomirio kao i vjerujem vecina organizatora. Pogotovu hip hop partya.
Malo me je brinula ta varijanta da bez flayera nema ulaska,ali skontali smo da ostavimo par sa strane, da ih tako djelimo na ulazu, ukoliko bude za
to potrebe.

Necu raju vracat zbog te varijante ni u snu.

Na dan partije, podjelili smo i ostatak flajera po gradu i nasli se dosta ranije ispred Accessa.
Prvi je dosao Ahmaad sa opremom, pa smo mu pomogli da to sve prikopca i sredi.
Mene je vec polako pocela pucat trema i sto je vrijeme odmicalo bio sam sve nervozniji.
Ikon je ko vazda prije i poslje toga kulirao, sa osmjehom ko da nema nikakvih problema u zivotu, i ko ih nikad nece imat.
Doslo je jos raje koja nam je pomogla da podjelimo flajere, da nabavimo mikrofone,da organizujemo neke stvari, da sire haber i sl.
Između ostalih bili su tu i Zlaja (Zlaka), Said (Zeko), Durra,Memo, Mrco...ubrzo se pocela okupljati raja koja se ponudila da nam pomogne.
I ovaj put se jos jednom zahvaljujem svima, jer to nije bio i posljednji put kad su nam gore pomenuti "priskocili u pomoc".
Memo i Mrco su bili na vratima samnom.
Uskoro su dosli momci iz Saveza, za njima Alaga sa ekipom.

Sve je bilo spremno da dernek pocne.

Raja je pocela polako da dolazi, suprotno mojim strahovanjima prostor se polako poceo puniti.
Da se razumijemo, za one koji ne znaju Access nije bio veliki prostor ali mogao je stat pristojan broj raje.
Uvijek su mi bili drazi partiji u manjim prostorima, atmosfera je bila puno bolja...bar za mene.
Za pocetak Durra je pustao muziku za zagrijavanje i da je potrefio sa trakama vidjelo se po reakciji raje koja je jos uvijek ulazila.
Odmah mi je bilo lakse,ali nervoza nije popustala...ovo nije mahalski dernek, mahalski party, pa da mozes neke stvari preskociti.
Trebalo je sve ici kako treba.
I na moju/nasu srecu i radost, jeste!
Dosao je i Lola (jedan u moru izvođaca koji je gostovao na bh-hiphop.com mixtape-u) pravo simpatican momak, sa svojom ekipom pa
smo se malo zadrzali u prici na stepenicama.

Prvi je nastupio SDA (Savez dobrinjskih artista) i sad se fakat ne sjecam jel im to bio jedan od prvih nastupa,ali svoj dio su odlicno
odradili i raja ih je prihvatila vrlo brzo.

Ja sam se vec poceo opustati kad sam vidio da stvari idu u pravom smjeru, pa sam sa ostalom ekipom bacao suplju i jednostavno uzivao.
Prostor je sada vec bio pun.
Dosta poznatih faca je doslo da podrzi, a i da uziva u nastupima, jer imena na flayerima (Alaga,Ahmaad) su  garantovala dobar party.
Alaga je nastupio sa svojom ekipom, bio je tu i Elvir (g-ex) i vec nakon prve pjesme podigao atmosferu za stepen vise.
"Zivot za hip hop" je bila udarna tu vece i svi su s Alagom pjevali refren.
Imao je Alaga repertoar sirok i mogao je cjelu noc redat svoje pjesme i ne bi covjek opet mogao izabrati i izdvojiti jednu od njih.
Sve su bile upecatljive na svoj nacin.
Na kraju sam i ja uzeo krom u ruke i sa par pjesama zavrsio svoj dio posla.

A onda je na red dosao Ahmaad. I digao Access u zrak!
Vrtio je citav sat, iako je dogovor bio pola sata, covjek nam je izasao u susret (hvala mu!) a i obradovao sve prisutne.
Mislim da nema onog koji ovo cita da nije cuo Dj Ahmaada na dijelu! Ako kojim cudom takav (ili takva) postoji, onda mogu reci da prestane ovo citat i
da odma trazi njegove stvarke! Odma'!
Za onu vecinu koja zna ko je Ahmaad i za sta je sve sposoban, ne moram opisivati taj set s kojim nas je pocastio tih sat vremena.
Srecom pa ne moram, jer je tesko naci rijeci koje bi opisali  tu umjetnost i vjestinu s kojom je covjek baratao!
Poveo nas je Ahmaad uz tvrde hip hop beatove na jedno putovanje i vjerujem da je vecina u tom momentu zaboravila gdje se nalazi.
U jednom momentu je uzeo onu temu iz zvjezdanih staza i kombinovao sa hip hop stvarkama uz njegove prejake scratch-eve.
Nije mu trebalo puno da raju baci u sevdah i delirijum, sve u jednom trenu.
Skakao sam na vecini partija kad me "pogodi" pjesma. To nista nije bilo cudno i nenormalno.
Ali kako sam skakao nenormalno tad, mislim da necu vise nikad ni blizu.
Gdje god je taj covjek vrtio, a ja se zadesio, nikad nije bilo fule! Nikad!

I fakat mi je bila cast sto je par puta bio na "wheelz of steel" kada sam ja nastupao.
Jedan od ljudi koji je stavio Sarajevo na mapu, i (ne samo po meni) jedan od najjacih DJ-eva u Evropi.

Kasnije mi je rekao "Jbga jarane ja se zanjeo skroz". Nek si brate, svi smo...

Poslje je Durra nastavio da pusta muziku, i usljedio je onaj "opusteni" dio.
Kad se sve sabere i oduzme partija je prosla i vise nego uspjesno,cak smo i pored izdataka i zaradili nesto para.
Dobro, zaradili je jaka rijec ali eto.
Od tih para sam u skenderiji uzeo xxl majicu "Rocca wear" i eno je jos je u zivotu.
Nije bio bas neki reprezentativni dio odjece u mom ormaru, ali jeste kao dokaz mojih prvih zarađenih gengi od hip hopa.
Uz slike i po koji flajer u staroj sehari, ostala je i ova prica da me podsjeti na bolja vremena i vremena kada je hip hop bio sto danas, na zalost, nije.
Nesto sto se zivi, a ne nesto sto se fura.
Do novog citanja....

(nastavlja se...)

14.03.2013.

Price stare skole 13.dio - CDA II dio

Konacno zavrsen i zuco, pa samim tim i nastavak prica.
Izvinjavam se sto sam napravio jednu vecu pauzu al sto se mora nije tesko.
Kako sam i rekao, pisem dozivljaje u skladu sa svojim vremenom i trudim se da ne pravim velike pauze.
Jos jednom mogu zahvaliti fejsbuku jer sam naisao na dobrog jarana iz ovih zlatnih dana sarajevskog hip hopa.
A to je Adis a.k.a Topa, odlican dj i momak za desetku.
Pozdrav ide za Topu i nadam se da cemo se jednom svi naci na okupu i napraviti jednu partiju samo za nasu dusu.
Vjerujem da to nije nemoguce, a po pricama sa ostalim to bi nam doslo ko budali samar.
Jer, sto se kaze, vise glava je pametnije od jedne i svakako bi mi pomogle da popunim neke rupe, a i da cujem neke
price koje nisam ili koje sam zaboravio.

Da se sjetim nekih detalja. I ovako kroz pricu obradujem se nekim stvarima.
Kad neko od starije ekipe stavi neki flajer,neku sliku i sve me to vrati odmah u to proslo vrijeme.
Sigurno necu zaobici ni Topin doprinos, kao ni ucesce ostale raje.
Od Ademira Sehe, Denisa Neme, Adnana Durre do Jasmina Ikona i ostalih.
Kad bih samo stavio njihova imena ovdje imali bi sta citati 2 dana.
Ljudi koji su zivjeli hip hop, pa koji god da je to bio element.
Logicno, jer ovdje ne pricam samo o repanju.
Bice price i o tome u narednim nastavcima.
Ja svakako necu zaboraviti da spomenem njihov uticaj i njihove zasluge, na kojima se temeljio uspon sarajevskog , a samim tim i bh hip hop-a.
Jos jednom naglasavam kako je stvarno smjesno sto u nekim izjavama na internetu i nekim montiranim istorijama bh hip hop-a, grada Sarajeva nema ni na mapi.

Ne znam koja je namjera ljudi koji pokusavaju da iskrive cinjenice, ali je svakako neuspjesna.
I ako ne osnovni, ali to je jos jedan motiv da pisem ovo sto pisem.
Također zelim iskoristiti priliku i zahvaliti se svima na podrsci koja mi svakako daje motiva da se maksimalno angazujem i da
sto tacno priblizim događaje kako mlađoj ekipi tako i da osvjezim pamcenje ovoj staroj kojoj i sam pripadam.
Samire, konkretno sliku za koju si pitao.
Imas je na nasoj FB stranici Juniorz Familia 1995, gdje takodjer imas i puno slika sa partija, VIP ulaznica i flajera.
Kad bi se jos neki ljudi aktivirali, siguran sam da bi tu bilo jos materijala,ali postavljam ono s cime raspolazem.
Halalite na greskama u kucanju, vjerujem da nisu toliko kriticne da se ne moze citati.
Za sva ostala pitanja imate prostor na blogu.
Hvala jos jednom.

Jos uvijek smo u CDA.

Jedna partija mi je ostala posebno u sjecanju, a to je bilo okupljanje skoro svih grupa iz Sarajeva u pomenutom prostoru.
Tada sam jos uvijek u GP (gropus & peoples) a ista organizacija je i priredila party o kojem pricam.
Ovaj party bio je poseban na dosta nacina i zbog dosta stvari koje su se desavale i prije samih nastupa.
Na terenu koji se nalazio iza CDA, mceevi,djeevi,brejkeri,crtaci podjelili su se u ekipe i pucali basketa.
Denis a.k.a Nemo zado je prejak graffit ispred samog straznjeg ulaza.
Dok je on to radio, uporedo smo se zajebavali i bacali suplju.
Sjecam se da smo od tonske probe napravili open mic,pa mini nastupe. Shtela i ja se ovaj put nismo morali otimati za mikrofon,bilo ih je vise.
Dosta brejkera je doslo i onako spontano su se ukljucivali dok smo se mi i djeevi zagrijavali.
Svako na svoj nacin i svi na jednom mjestu bila je situacija koju sam kasnije vrlo rijetko viđao, na zalost.

Prije toga odrzana je jaka medijska kampanja, da tako kazem, i CDA je bio krcat puno sati prije pocetka.
Kao i puno prije to sad, dosta raje je bilo ispred ulaza.
Jedan od mladje ekipe baca neki freestyle i onako usput prilazi starijem momku sa bradom i baca rimu.
Ispocetka nisam obracao paznju na to, kao ni vecina raje u blizini,ali mi je malo zasmetalo sto momak (doduse ne agresivno) "provocira" rimama
ocigledno starijeg momka koji je onako povuceno sjedio sa strane na betonskom podzidu, smjeseci se dobronamjerno sve cescim "napadima".
Ali kako je momcic bio sve uporniji, tako je sve vise raje pocelo usmjeravati paznju u tom pravcu.
Kako sam i ja bacio bolje pogled prepoznao sam starijeg momka koji je sjedio.

Kao sto je poznato, slabo pamtim imena jbga i necu da fulim ime, a starija ekipa ce ga sigurno prepoznati, mislim da se momak zvao Haris i
bio je na skoro svakoj partiji u gradu.

I usput je bio masina za freestyle.

Konacno je ustao, jos uvijek sa smjeskom na sto je mladji momak ustuknuo i odmaknuo se za korak.
Samo oni koji nisu znali Harisa vjerovatno su pomislili da je sada belaj neizbjezan, jer sam po kretnjama vecine vidio kako nehotice prave krug.
Vjerovatno je to pomislio i mladi freestyler koji se neznatno uspravio i jos uzmakao za dva-tri koraka...
Haretu to nije bilo ni na kraj pameti, ali odgovor na rime bacene maloprije svakako jest.
Istog trena kada je ustao poceo je da ih sipa na iznenadjenje svog "protivnika" i vecine radoznalih ljudi koji su sad vec blokirali prostor ispred
ulaza u CDA.
Ne moram naglasavati kakav je bio rezultat i ko je odnio pobjedu.
Momak je poceo bukvalno da bjezi od Harisa koji je isao za njim ne prestajuci da baca rime.
Sve u zivotu je skola, pa vjerujem da je to ovaj spontani "battle" bio za momka koji se jedva nekako probio kroz odusevljenu masu i nestao u
unutrasnjosti CDA.

Ima vise teorija sta je bilo sa Harisom, nesto slicno kao i teorije o Alagi,ali kao sto sam vec rekao necu da pisem o mahalskim pricama,
vec samo o stvarima kojima sa licno prisustvovao i koje su se meni desile.
Kako god da bilo, nadam se da je momak zdrav i ziv i ako kojim cudom cita ovo, ima veliki respekt od mene!

Raja se jos nije stisala glasno odobravajuci ovaj Haretov gest.
Naravno, ni mi nismo bili imuni na sve to,mada sam vrlo dobro znao ishod "bitke" i prije nego sto je pocela.
Tako zagrijani konacno ulazimo i mi, jer partija je uskoro trebala da pocne.

A unutra vec guzva samo takva.
Bas vec lupa i udara,raja se krece uz ritam, svi na svome mjestu, a dusa najvise.
Jedno od rijetkih mjesta da niko od izvođaca (bar koliko se ja sjecam) nije imao prituzbi na ozvucenje.
Vec sam pisao o tome.
Na probi je bilo provala za medalju, zaboravljenih tekstova i cega sve ne.
Ali na samom nastupu sve je islo "ko podmazano" i sve je to utjecalo na atmosferu koja je, po ko zna koji put bila odlicna.
CDA je opet dao dio svoje magije.

Raja je podrzala svakog maksimalno.

Jedina, hajmo rec ko nadrealisti, konfliktna situacija kad je dj na pauzi izmedju nastupa pustio jednu od pjesmi onog Ede.
Pola ljudi ispred je na prve zvuke skocilo na binu da ga lincuju.
Njegovom srecom, zbunjeni momak je odmah ukinuo traku i pustio nesto drugo.
Kasnije ce se to promjeniti, valjda su pojedinacni interesi prevladali nekim stvarima, ali to nije tema ovih prica.
Na izlasku, poslje zavrsenog partija prisla mi je neka djevojka predstavisi se ko Sanela sa federalne tv.
Irfan i ja smo opet bili pred kamerom, ali ovaj put je to bilo puno oziljnije.
I ako nam to vise nije znacilo kao prije, bilo je zanimljivo.
Nikad ne dobismo snimak i to mi je pravo krivo, cak i danas kad se sjetim toga ali hajde...sta je bilo,bilo je.
Nekako tu noc je sve islo kako treba i atmosfera koja je vladala cjeli taj dan se mogla hladno smjestiti u neke vece gradove van nase drzave.
Partija se zavrsila a raje ispred kao da je tek pocela. Igrala se kosarka,raja su nastavljala na ulici.
Ovo je sigurno bila moja verzija Ice Cube-a i njegove pjesme "today was a good day".

Nesto kasnije se prosirio taj fenomen "domace publike", koji je polako ali sigurno poceo da "tinja".
Odredjena grupa ljudi bi dosla da podrzi samo jednog emceea ili drugu grupu,a za ostale (koliko god bili dobri) nije bilo sluha.
Vjerujem da je to bilo posebno za nase okruzenje, jer koliko znam to i ako se desavalo u drugim zemljama nije bilo tako
izrazeno.
Ali jebi ga, mi smo posebno podneblje (ne mislim samo na Sarajevo) pa je to kasnije postalo normalno, tako da nikom i nije smetalo.
Da se razumijemo, meni se nije nikad desilo da mi raja okrene ledja ili takvo nesto.
Sticajem okolnosti ili sta vec...ali nije.
Ipak, desavalo se vrlo cesto mlađim grupama ili pojedincima koji bi (ukoliko nisu imali svojih "navijaca") bili ostavljeni na milost
i nemilost ostaloj raji, sto je stvarno bilo ruzno u najmanju ruku.

Jos par partija i nastupa u CDA i evo vec koliko godina ima, nisam ni prosao pored.
Vjerujem da bi to bilo idealno okupljanje starije ekipe, ako vec to ne mozemo uraditi u prostoru gdje je bilo kino "Radnik" (shabani su u međuvremenu napravili DM il sta vec)
ili u Kinoteci.
U nadi da ce ova ideja "pasti" na plodno tlo i da ce moja generacija dici guzove pa se ujediniti u ovoj ideji i napraviti nesto
vrijedno spomena, zelim ti laku noc hip hop nacijo.
Gdje god bila.


(nastavlja se...)

05.02.2013.

Price stare skole 12.dio - CDA I dio

Eo brata opet, dosta sam se odmaro, vrijeme je da nastavim sa pricom.
Imam jos dosta materijala da ispricam, a imao sam i vremena za razmisljanje, samo steta sto nisam imao laptop dok sam
lezao u bolnici da "hvatam" zabiljeske.
Ajj falio mi je ko budali samar!
Sreca pa sam imao na mobitelu radio,pa ponekad se neka radio stanica smiluje da pusti nesto za "moju dusu".
I odmah bude lakse.
Nekad se covjek u hodu sjeti nekih stvari, ali mislim da sam zadrzao hronoloski tok koliko toliko.
Kaze jaran "ne mozes tako neozbiljno napravit pauzu"... al da budem iskren nije mi bilo ni do cega, a kamoli do pisanja.
Al hajd...bilo proslo, demo dalje.

I tada kao i sad bilo je dosta grupa i pojedinaca koji bi se pojavili kratko i onda bi samo nestali.
Vecini je ovo bila furka koja je trajala koliko i njihova avantura sa mikrofonom.
Kratko.
Party je jos uvijek bio zakletva u godinama koje dolaze.
Uvijek mogao upoznat dobre raje, dobro se zajebavat i iskakat uz dobru muziku.
Nerijetko se tu znalo dogovorit za neki parti, neku pjesmu ili beat, jer nas je bilo raznih "zanimanja".
Od brejkera do beatmakera.
Durru je inspiriso svaki party pa je vec imao ideja, a sto je najvaznije sve ih je znao sprovesti u dijelo.
Uvijek je islo ono "Johnny kakvu ideju imam..." i vec par dana kasnije kad bi se sjelo kod njega, moglo se uzivat u
onom sto je radio najbolje. U prejakim beatovima!
Jedan je od rijetkih ciji su beatovi "imali dusu", nisu bili da tako kazem komercijalizovani (koliko god mrzio tu rijec)
Respect za brata Durru! Brat Durra je predstavljo kume!
Kasnije je na red dosao Rifle koji je kidao sve pred sobom.
O komercijalnim beatovima se moze govoriti sad, kad se uzimaju neke pare za to.
U to vrijeme je beatmaker određivao kome ce dati beat, i ta odluka bi bila na obostrano zadovoljstvo.
MC je imao beat za svoje rime, a beatmaker je imao reklamu i bio siguran da ce se cuti za njega.
Tako je funkcionisalo.
Tad je bilo jako bitno biti vidjen na tim okupljanjima, sad manje vise.
Vecina raje dodje, popije pivu, provrti se po prostoru i ufati se noge...

Ovdje to nije bila praksa.
Tu noc kao i svaku crpili smo svaku minutu te atmosfere i jednostavno uzivali.
Ako ti se u rijetkim slucajevima i nije svidjalo ko nastupa ili sta vec, nisi se ni pojavljivao.
Ako si doso, doso si.

Evo Amire za tvoju dusu, pitao si neku anegdotu u CDA.
Pisat cu opsirnije,ali sam veceras ogranicen sa vremenom, pa cu pricu o ovom mjestu podjeliti u dva dijela.
Veceras ce to biti kraci dio,cisto radi uvoda.

Od partija koje su mi najvise "sjedale" da tako kazem, bile su partije u CDA!
Da budem iskren, ne znam dali taj prostor jos postoji ili u sta se pretvorio, ali u to vrijeme za mene je bio idealan.
Plus sto je imao nazad teren za kosarku i fudbal. Idealno mjesto na svaki nacin!
Od raznih "reunion"-a, godisnjica, promocije albuma...koji god da je razlog bio, svaki nastup(i) za 10.
Uvijek je bilo fino popunjeno, fakat ne pamtim tamo ni jedan nastup da nije bilo raje.
Samo jedan put, i ne sjecam se koji je povod bio, dosli su neki stranci (mislim da su bili IFOR-ovci, tad ih je bilo puno,izlazili su regularno u grad)
i zadali par (valjda svojih) pjesama. Jedan je bio latino,bar se tako cinilo jbga.
E sad..hudnici su naivno vjerovali da svaki crnac koji dodje i kaze "wassup!?" treba da ocekuje da cemo mi ostali odmah past u trans, ne slusajuci njegov nastup i ostalo.
Jer jarane oni su iz Amerike i to...
Ne da nije takvih bilo među nama, ali brate jebi ga.
Nije ovo bio prvi put da neko dovede domaceg "crnca" i to je kao trebalo da bude nesto specijalno.
I bilo bi da je taj ili vise njih znao sta radi, a ne da lupa gluposti koje niko ne slusa.
Podcjenjivala se nasa inteligencija, a to je fakat bila losa furka.

Vazda mi je to islo na zivce.

Glupost je dostigla vrhunac kad su poceli iz pivskih flasa poljevati raju koja ih je slusala, pa tako i nas.
Koji je to da ne lajem sad...muski reproduktivni organ?!
Sta me ba poljevas pivom? Nadji sebi kurvu pa joj to radi.
U tom momentu smo vec bili na izlaznim vratima,ali smo ipak odlucili da ostanemo i istrpimo dok ovi zavrse.
I jesu, srecom vrlo brzo.
Ali s tim se nije zavrsilo ovo ofiranje.
Neko ih je provalio da su s istocne obale, pa je iz zajebancije podigao "W" u zrak. Onako mangupski.
Uz povike "east coast...what ya know about west coast?!?!" sisli su s bine iznervirani, ali ne vise nego raja koja je to trpila.
Ne znam ni ko ih je doveo al je usro' i sefa i stanicu sa tim potezom.
Plus sto su se sabani napili, pa poceli baljezgat gluposti i sve sam cekao kad ce nekom puc' film pa da krene belaj vecih razmjera.
Srecom nije.
I zbog manjih stvari su znale flase letiti sa ostatkom inventara iz jedne u drugu stranu prostorije.
DJ ih je ispratio smjeskom i sa "hoo bangin'" West side connection.
Poslje njih dolaze nasi na red i stvari se polako pocinju vracati u normalu.
Oni "reperi" su se u međuvremenu negdje izgubili da djele autograme.
I bolje.
Hajmo momci setnja u neku bolju buducnost.
Al kad izadje lik za papirom u rukama i uze mikrofon, to je bio vrhunac.

U to vrijeme izbacio sam pjesmu "Lolek i Bolek".
Durra neprevaziđeni zado beat, pa smo to kod njega snimili iz zajebancije i vrlo brzo.
Tad sam upoznao i Jasmina a.k.a Ikona. I on je bio kod Durre dok smo snimali, i fakat smo se dobro ismijali taj dan.
Kasnije ce napraviti onaj poznati "BH-hiphop.com mixtape" uz dobro poznati istoimeni sajt.
Doci cemo do toga.

I tako dođoh i ja na red.
Nisam nikoga poljevao pivom,a ni mineralnom koju sam imao u ruci.
I onako sam je imao jedva i za sebe i za moje suho grlo.
"...sve puca od mladih nada,rime im sjebada / u jednom pjesmi djeca pobiju i pola grada..."
Izmedju ostalih nastupili su Alaga,Shtella...
Na kraju svih nastupa, svi izvođaci (osim amera) popeli su se na binu i zadali "open mic".

Onda po obicaju, dolazi ponovo dj na scenu i za nasu (a i svoju) dusu, pusta hip hop.
Ako sam cuo nesto sto nisam prije imao priliku, trci da ih bar zapisem, pa ako nekad budem
imao srece da ih negdje i nabavim.
S listom papira odnekud pa peglaj dj-a : "brate jeko ovo?" i tome slicno.

A on bi ponosan sto je izvukao nesto nepoznato diktirao ime izvodjaca i naziv pjesme. I kad me pitaju sto toliko zalim za tim vremenima, dodje mi da ga bosim tabanima ubijem.
Haj sad priđi dj-u na 20 metara dobar si.
Naravno, cast izuzetcima.

(nastavlja se...)


Stariji postovi

Price stare skole

Obavjestenje !
Pisanje zavisi od mog slobodnog vremena kojeg (na zalost) nemam bas puno.
Tako da ce nekad biti redovno,nekad sa kasnjenjem.
Ono sto je sigurno da blog nece biti napusten.
Hvala na citanju.
Johnny

Linkz
Za vise posjetite nasu FB stranicu !
Mozete naci trake,slike sa partija, VIP ulaznice i flayere.

Juniorz Familia 1995




Kontakt
dzoxon@gmail.com

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
2575

Powered by Blogger.ba